Od samog početka hrvatska Vlada sufinancira troškove haških optuženika, no nešto preciznije podatke uspjeli smo dobiti jedino od odvjetnika Ante Nobila koji je branio generala Tihomira Blaškića. Blaškić se Haškom tribunalu predao prije jedanaest godina, a od lani je na slobodi:
„Blaškić je postigao dogovor sa hrvatskom Vladom da će se dobrovoljno predati, ali da mu hrvatska Vlada osigura najbolju moguću obranu. U okviru toga su sklopljeni ugovori sa odvjetničkom tvrtkom ,Latham & Watkins‘ iz Los Anđelesa. Drugi ugovor je sklopljen sa mnom. Na osnovu toga, tijekom svih ovih godina, dok je trajao Blaškićev postupak, hrvatska Vlada je plaćala sve odvjetničke troškove. Isto tako su plaćali jedanput mjesečno posjetu njegove supruge i dva puta godišnje, zajedno sa djecom, u trajanju od sedam dana.“
Tvrdilo se da je država Blaškića i stambeno zbrinula, te preuzela brigu o školovanju djece, no njegov odvjetnik to tek djelomično potvrđuje:
„Za školovanje djece ne znam da bi se što doprinosilo, nemam takvih podataka, osim sada kad se Blaškić vratio, bilo je nekih razgovora o tome, ali nisam u tome aktivno sudjelovao. Što se tiče stambenog zbrinjavanja, znam da su prije dvije godine ili godinu dana kupili veći stan, digli kredit, ali sad, pod kojim okolnostima, ja to ne znam.“
No, nemaju svi haški optuženici u Hrvatskoj jednak tretman i pomoć.
Čedo Prodanović, odvjetnik optuženog generala Rahima Ademija koji suđenje čeka na slobodi, ističe da obranu njegovog branjenika ne plaća hrvatska Vlada:
„Ja mogu reći da sam bio plaćen od strane Haga. A ovom drugom jednostavno neću govoriti, to pitajte ove koji to plaćaju ako vam hoće reći.“
Savjetnik u vladinoj Upravi za suradnju s Haškim tribunalom, Mladen Tomac, podsjeća da je hrvatska Vlada sufinaciranje troškova haških optuženika prvi put regulirala posebnom odlukom 2001. godine, a lani tu istu odluku osnažila. No prema Tomčevim riječima, odluka i naputak o njezinu provođenju ne govore o plaćanju odvjetnika ili školovanju djece, već samo o troškovima puta i posjeta članova obitelji optuženima u Hagu:
„To znači jedna povratna zrakoplovna karta ekonomske klase ili trošak prijevoza drugim odgovarajućim prijevoznim sredstvima do mjesta odredišta i natrag. Prijevoz između zračne luke i krajnjeg odredišta, koji se po mogućnosti obavlja putem vozila veleposlanstva. Ukoliko nije moguće vozilom veleposlanstva obaviti prijevoz, onda naknada troškova željezničkog ili autobusnog prijevoza. I sedam noćenja u sobi s doručkom u hotelu s najviše tri zvjezdice.“
U Hagu?
„Da. I to je to.“
A što se tiče odvjetnika?
„Ne. U principu ništa ne postoji u tom smislu, nije donesena bilo kakva odluka.“
Odvjetnik Čedo Prodanović:
„Čujte, ja o tome neću previše govoriti, zato jer na neki način moram biti solidaran s drugima. Ja lično nemam taj problem, neki imaju problem i onda ne bi bilo fer da vam ja sad govorim, niti želim govoriti. To spada u sferu nekih tajni, za koje sam ja obvezan da s njima budem solidaran.“
„Blaškić je postigao dogovor sa hrvatskom Vladom da će se dobrovoljno predati, ali da mu hrvatska Vlada osigura najbolju moguću obranu. U okviru toga su sklopljeni ugovori sa odvjetničkom tvrtkom ,Latham & Watkins‘ iz Los Anđelesa. Drugi ugovor je sklopljen sa mnom. Na osnovu toga, tijekom svih ovih godina, dok je trajao Blaškićev postupak, hrvatska Vlada je plaćala sve odvjetničke troškove. Isto tako su plaćali jedanput mjesečno posjetu njegove supruge i dva puta godišnje, zajedno sa djecom, u trajanju od sedam dana.“
Tvrdilo se da je država Blaškića i stambeno zbrinula, te preuzela brigu o školovanju djece, no njegov odvjetnik to tek djelomično potvrđuje:
„Za školovanje djece ne znam da bi se što doprinosilo, nemam takvih podataka, osim sada kad se Blaškić vratio, bilo je nekih razgovora o tome, ali nisam u tome aktivno sudjelovao. Što se tiče stambenog zbrinjavanja, znam da su prije dvije godine ili godinu dana kupili veći stan, digli kredit, ali sad, pod kojim okolnostima, ja to ne znam.“
No, nemaju svi haški optuženici u Hrvatskoj jednak tretman i pomoć.
Čedo Prodanović, odvjetnik optuženog generala Rahima Ademija koji suđenje čeka na slobodi, ističe da obranu njegovog branjenika ne plaća hrvatska Vlada:
„Ja mogu reći da sam bio plaćen od strane Haga. A ovom drugom jednostavno neću govoriti, to pitajte ove koji to plaćaju ako vam hoće reći.“
Savjetnik u vladinoj Upravi za suradnju s Haškim tribunalom, Mladen Tomac, podsjeća da je hrvatska Vlada sufinaciranje troškova haških optuženika prvi put regulirala posebnom odlukom 2001. godine, a lani tu istu odluku osnažila. No prema Tomčevim riječima, odluka i naputak o njezinu provođenju ne govore o plaćanju odvjetnika ili školovanju djece, već samo o troškovima puta i posjeta članova obitelji optuženima u Hagu:
„To znači jedna povratna zrakoplovna karta ekonomske klase ili trošak prijevoza drugim odgovarajućim prijevoznim sredstvima do mjesta odredišta i natrag. Prijevoz između zračne luke i krajnjeg odredišta, koji se po mogućnosti obavlja putem vozila veleposlanstva. Ukoliko nije moguće vozilom veleposlanstva obaviti prijevoz, onda naknada troškova željezničkog ili autobusnog prijevoza. I sedam noćenja u sobi s doručkom u hotelu s najviše tri zvjezdice.“
U Hagu?
„Da. I to je to.“
A što se tiče odvjetnika?
„Ne. U principu ništa ne postoji u tom smislu, nije donesena bilo kakva odluka.“
Odvjetnik Čedo Prodanović:
„Čujte, ja o tome neću previše govoriti, zato jer na neki način moram biti solidaran s drugima. Ja lično nemam taj problem, neki imaju problem i onda ne bi bilo fer da vam ja sad govorim, niti želim govoriti. To spada u sferu nekih tajni, za koje sam ja obvezan da s njima budem solidaran.“
