Otkako je potkraj prošle godine otkrivena afera u APN-u, svakoga dana na vidjelo izlaze ne samo novi slučajevi, već i novi načini prijevare. Pri tom žrtve su uvijek iste – srpske izbjeglice, čije su kuće i imanja ostali u Hrvatskoj. Saša Lalić, voditelj Udruge za civilne alternative i etničke odnose iz Vukovara, koji posjeduje obimnu dokumentaciju o brojnim prijevarama, kaže kako je do sada otkriveno nekoliko načina na koje su ljudi ostajali i bez kuća i bez novca, ili im je isplaćeno znatno manje od onoga što piše u kupoprodajnim ugovorima:
„Moram reći da se uglavnom radi o kupovini kuća od neovlaštenih osoba, koje su putem falsificirane punomoći prodavali kuće ljudima, također za manje sredstava od iznosa na koliko je kuća procijenjena. Da bi se to izvelo, činjene su mahinacije, pravljeni su dvostruki ugovori, različita dokumentacija se nalazi u APN-u, u banci i u Zemljišniku. Grupa oštećenih osoba se dijeli na one koji su ostali bez svojih kuća bez svog znanja, na one koji su „prodali“ kuće za novac koji im nikada nije isplaćen, na one koji su zakinuti za dio sredstava, na one koji su prodali APN-u samo kuću, a ostali bez kompletne imovine i na one koji prolaze kroz dvostruku dokumentaciju po različitim strukturama države.“
Lalić kaže kako svakodnevno nailaze na nove slučajeve, te da je broj otkrivenih prijevara samo vrh ledenog brijega:
„Sedamdeset osoba je bez znanja ostalo bez svojih kuća i još trideset je na drugi način oštećeno. Ima šest tisuća žrtava potencijalnih malverzacija, obzirom da je to broj ugovora koji su sklopljeni putem punomoći. Pravi broj oštećenih ne možemo znati zbog zabrane izdavanja dokumentacije od strane APN-a.“
Obitelj Mijoković, izbjeglice iz Novske, koji danas žive u Vojvodini, povjerili su prodaju svoje kuće jednoj novosadskoj agenciji, koja je u Hrvatskoj podigla novac za njihovu kuću, ali oni – kaže Boro Mijoković – nikada nisu dobili taj novac:
„Išli smo na to da se proda naša kuća preko jedne novosadske agencije, da se izvrši procena kod APN-a. Cena je bila rečena najpre 60 hiljada evra, pa onda na kraju 40 hiljada evra, pa 30 hiljada. U toj celoj frci nismo ni znali šta se dešava. Majka je otišla u APN u Zagreb i tamo s joj rekli da je kuća isplaćena još u desetom mesecu, a pare su dignute u dvanaestom mesecu.“
Dok je vlasnik spomenute agencije u Novom Sadu već uhapšen, u Hrvatskoj su policija i istražni organi tek započeli posao. Posljednjih dana ispitani su i odgovorni iz državne Agencije za promet nekretnina, a novo svjetlo na cijelu priču bacaju otkriveni dvostruki ugovori, u kojima je sve identično osim iznosa isplaćenog za prodaju kuća. To navodi na zaključak da za prijevaru nisu krive samo posredničke agencije iz Srbije, već da nezakonitosti ima i u hrvatskoj državnoj Agenciji.
Prvi direktor APN-a, Ivica Vrkić, koji je kratko bio na tom poslu, kaže kako su motivi zbog kojih je agencija osnovana, posve drugačiji od onoga u sto se cijela priča izrodila:
„Osnovna je ideja bila da onima koji su iz različitih razloga sami odlučili napustiti Republiku Hrvatsku država otkupi kuće. Dakle da se otkupljuju samo kuće onih koji iz tih razloga napuštaju ovaj prostor i traže sebi negdje novo udomljenje. U tom smislu smo išli na to da se osnuje ova Agencija, koja je u početku radila isključivo pod nadzorom međunarodne zajednice, novac se dobivao iz proračuna. Tako da je zapravo osnovna namjera bila da se pripomogne u tom bezbolnijem konačnom smještanju svih ljudi prema njihovim željama, a da prema mogućnosti proračuna država omogući da se ta imovina na takav način riješi.“
No, s vremenom, posao agencije pretvorio se u nešto posve suprotno. Umjesto da oni koji su zbog različitih razloga morali napustiti Hrvatsku dobiju pravičnu naknadu za svoju imovinu, na kraju su još i opljačkani.
„Moram reći da se uglavnom radi o kupovini kuća od neovlaštenih osoba, koje su putem falsificirane punomoći prodavali kuće ljudima, također za manje sredstava od iznosa na koliko je kuća procijenjena. Da bi se to izvelo, činjene su mahinacije, pravljeni su dvostruki ugovori, različita dokumentacija se nalazi u APN-u, u banci i u Zemljišniku. Grupa oštećenih osoba se dijeli na one koji su ostali bez svojih kuća bez svog znanja, na one koji su „prodali“ kuće za novac koji im nikada nije isplaćen, na one koji su zakinuti za dio sredstava, na one koji su prodali APN-u samo kuću, a ostali bez kompletne imovine i na one koji prolaze kroz dvostruku dokumentaciju po različitim strukturama države.“
Lalić kaže kako svakodnevno nailaze na nove slučajeve, te da je broj otkrivenih prijevara samo vrh ledenog brijega:
„Sedamdeset osoba je bez znanja ostalo bez svojih kuća i još trideset je na drugi način oštećeno. Ima šest tisuća žrtava potencijalnih malverzacija, obzirom da je to broj ugovora koji su sklopljeni putem punomoći. Pravi broj oštećenih ne možemo znati zbog zabrane izdavanja dokumentacije od strane APN-a.“
Obitelj Mijoković, izbjeglice iz Novske, koji danas žive u Vojvodini, povjerili su prodaju svoje kuće jednoj novosadskoj agenciji, koja je u Hrvatskoj podigla novac za njihovu kuću, ali oni – kaže Boro Mijoković – nikada nisu dobili taj novac:
„Išli smo na to da se proda naša kuća preko jedne novosadske agencije, da se izvrši procena kod APN-a. Cena je bila rečena najpre 60 hiljada evra, pa onda na kraju 40 hiljada evra, pa 30 hiljada. U toj celoj frci nismo ni znali šta se dešava. Majka je otišla u APN u Zagreb i tamo s joj rekli da je kuća isplaćena još u desetom mesecu, a pare su dignute u dvanaestom mesecu.“
Dok je vlasnik spomenute agencije u Novom Sadu već uhapšen, u Hrvatskoj su policija i istražni organi tek započeli posao. Posljednjih dana ispitani su i odgovorni iz državne Agencije za promet nekretnina, a novo svjetlo na cijelu priču bacaju otkriveni dvostruki ugovori, u kojima je sve identično osim iznosa isplaćenog za prodaju kuća. To navodi na zaključak da za prijevaru nisu krive samo posredničke agencije iz Srbije, već da nezakonitosti ima i u hrvatskoj državnoj Agenciji.
Prvi direktor APN-a, Ivica Vrkić, koji je kratko bio na tom poslu, kaže kako su motivi zbog kojih je agencija osnovana, posve drugačiji od onoga u sto se cijela priča izrodila:
„Osnovna je ideja bila da onima koji su iz različitih razloga sami odlučili napustiti Republiku Hrvatsku država otkupi kuće. Dakle da se otkupljuju samo kuće onih koji iz tih razloga napuštaju ovaj prostor i traže sebi negdje novo udomljenje. U tom smislu smo išli na to da se osnuje ova Agencija, koja je u početku radila isključivo pod nadzorom međunarodne zajednice, novac se dobivao iz proračuna. Tako da je zapravo osnovna namjera bila da se pripomogne u tom bezbolnijem konačnom smještanju svih ljudi prema njihovim željama, a da prema mogućnosti proračuna država omogući da se ta imovina na takav način riješi.“
No, s vremenom, posao agencije pretvorio se u nešto posve suprotno. Umjesto da oni koji su zbog različitih razloga morali napustiti Hrvatsku dobiju pravičnu naknadu za svoju imovinu, na kraju su još i opljačkani.