Jest da će dvanaestero povratnika u prvom ovogodišnjem konvoju organiziranog povratka izbjeglih Srba dočekati temperature i dvadesetak stupnjeva ispod nule, ali trebalo je krenuti, ocjenjuje predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula:
''To je nastavak dosadašnjih sličnih projekata koji su dali rezultate pa sa tim projektom nastavljamo i danas. Tražili su partnera i odlučili da to bude Srpski demokratski forum. Beograd zna da će se oslanjati na naše urede i aktiviste na terenu tako da smo mi u kontaktima sa Srpskim demokratskim forumom Beograda. Oni pojedinci kojima bude potrebna pravna pomoć biće nam najavljeni, dočekaće ih naši ljudi i pomoći će im sa lokalnim upravama da srede sva dokumenta. Tako je to zamišljeno i tako bi trebalo teći.''
Zima i niske temperature blokirat će moguću obnovu kuća, obradu zemlje i slično, ali iz psiholoških razloga nije se moglo odgađati, kaže Džakula:
''Ne možemo gledati na vremenske prilike. Vjerojatno je ljudima dosta svega pa krenu, samo da bi bili u svom kraju. Zima će proći za par dana i moći će nastaviti pripremne aktivnosti. Mislim da sa tim procesima povratka treba stalno biti prisutan. Bitno je da se ljudi vraćaju. Ja bih sačekao ljepše vrijeme, ali ako su oni tako odlučili, jer su nestrpljivi, teško im je reći da sačekaju bolje vremenske prilike jer će pomisliti da smo ih prevarili. Ljudi su osjetljivi.''
Nevladina organizacija Homo iz Pule prisutna je na terenu u Lici već gotovo deset godina. Voditeljici Homa, Mirjani Galo, nije jasno kako se dvanaest ljudi može usred zime dovesti u njihova sela po Hrvatskoj, bez dovoljno pripreme i bez dovoljno popratnih sadržaja. Homu je nedavno odbijen razrađeni projekt organiziranog povratka, što možda objašnjava dio ogorčenosti:
''Ne mogu shvatiti motiv. Na ovaj način vraćati ljude niti je ljudski, niti je humano. Niti je to neki organizirani kolektivni povratak. Radi se o dvanaest ljudi na raznim krajevima Hrvatske. Oni si ne mogu ni međusobno pomoći. Mi smo ponudili održivi kolektivni projekt, jako dobro organiziran, gdje bi se mladi vraćali u normalno doba. Sačekali bi ih volonteri koji bi ih prihvatili. Nisu pristali na to. Mislim da ovo nije dobro urađeno već je samo dignuta medijska pompa da se pokaže da je nešto urađeno, a rezultati su vrlo jadni i mizerni. Opet se kola lome na jadnim ljudima koji su ne znam koliko puta već stradali od raznih politika.''
Razlika između današnjeg konvoja i projekta grupe Homo je upravo u održivosti, pojašnjava Mirjana Galo:
''Povratak bi počeo u maju mjesecu kada bi tamo bili volonteri i kada bi se uključila lokalna vlast, nacionalna vlast i međunarodne organizacije. Ti ljudi bi bili u kampu dok im se kuće ne obnove, dok ne posiju sjeme, dok ne pripreme drva za zimu. Bile bi radionice i bile bi uključene sve institucije da se vidi da su oni i dobro došli i da imaju od čega živjeti.''
Ne bi trebalo očekivati sigurnosne probleme s povratnicima, kaže Veljko Džakula, ali bit će, ako ništa drugo, a ono psiholoških problema u komunikaciji sa lokalnom i državnom vlašću:
''Stalno ponavljam, dok taj povratnik ne dođe u općinu, u grad, u županijske urede i ne bude zamijetio barem jednog zaposlenog domaćeg Srbina koji je nakada ovde živio, dok se Zakon o manjinama ne počne istinski primjenjivati, on se neće osjećati kao dobrodošao, niti kao ravnopravan građanin sa onima koji tamo žive. Zbog toga mi insistiramo na provođenju ustavnog Zakona o manjinama.''
''To je nastavak dosadašnjih sličnih projekata koji su dali rezultate pa sa tim projektom nastavljamo i danas. Tražili su partnera i odlučili da to bude Srpski demokratski forum. Beograd zna da će se oslanjati na naše urede i aktiviste na terenu tako da smo mi u kontaktima sa Srpskim demokratskim forumom Beograda. Oni pojedinci kojima bude potrebna pravna pomoć biće nam najavljeni, dočekaće ih naši ljudi i pomoći će im sa lokalnim upravama da srede sva dokumenta. Tako je to zamišljeno i tako bi trebalo teći.''
Zima i niske temperature blokirat će moguću obnovu kuća, obradu zemlje i slično, ali iz psiholoških razloga nije se moglo odgađati, kaže Džakula:
''Ne možemo gledati na vremenske prilike. Vjerojatno je ljudima dosta svega pa krenu, samo da bi bili u svom kraju. Zima će proći za par dana i moći će nastaviti pripremne aktivnosti. Mislim da sa tim procesima povratka treba stalno biti prisutan. Bitno je da se ljudi vraćaju. Ja bih sačekao ljepše vrijeme, ali ako su oni tako odlučili, jer su nestrpljivi, teško im je reći da sačekaju bolje vremenske prilike jer će pomisliti da smo ih prevarili. Ljudi su osjetljivi.''
Nevladina organizacija Homo iz Pule prisutna je na terenu u Lici već gotovo deset godina. Voditeljici Homa, Mirjani Galo, nije jasno kako se dvanaest ljudi može usred zime dovesti u njihova sela po Hrvatskoj, bez dovoljno pripreme i bez dovoljno popratnih sadržaja. Homu je nedavno odbijen razrađeni projekt organiziranog povratka, što možda objašnjava dio ogorčenosti:
''Ne mogu shvatiti motiv. Na ovaj način vraćati ljude niti je ljudski, niti je humano. Niti je to neki organizirani kolektivni povratak. Radi se o dvanaest ljudi na raznim krajevima Hrvatske. Oni si ne mogu ni međusobno pomoći. Mi smo ponudili održivi kolektivni projekt, jako dobro organiziran, gdje bi se mladi vraćali u normalno doba. Sačekali bi ih volonteri koji bi ih prihvatili. Nisu pristali na to. Mislim da ovo nije dobro urađeno već je samo dignuta medijska pompa da se pokaže da je nešto urađeno, a rezultati su vrlo jadni i mizerni. Opet se kola lome na jadnim ljudima koji su ne znam koliko puta već stradali od raznih politika.''
Razlika između današnjeg konvoja i projekta grupe Homo je upravo u održivosti, pojašnjava Mirjana Galo:
''Povratak bi počeo u maju mjesecu kada bi tamo bili volonteri i kada bi se uključila lokalna vlast, nacionalna vlast i međunarodne organizacije. Ti ljudi bi bili u kampu dok im se kuće ne obnove, dok ne posiju sjeme, dok ne pripreme drva za zimu. Bile bi radionice i bile bi uključene sve institucije da se vidi da su oni i dobro došli i da imaju od čega živjeti.''
Ne bi trebalo očekivati sigurnosne probleme s povratnicima, kaže Veljko Džakula, ali bit će, ako ništa drugo, a ono psiholoških problema u komunikaciji sa lokalnom i državnom vlašću:
''Stalno ponavljam, dok taj povratnik ne dođe u općinu, u grad, u županijske urede i ne bude zamijetio barem jednog zaposlenog domaćeg Srbina koji je nakada ovde živio, dok se Zakon o manjinama ne počne istinski primjenjivati, on se neće osjećati kao dobrodošao, niti kao ravnopravan građanin sa onima koji tamo žive. Zbog toga mi insistiramo na provođenju ustavnog Zakona o manjinama.''