Naša anketa napravljena na ulicama Podgorice ide u prilog poznatoj osobini koja se u vicevima pripisuje Crnogorcima, lijenosti. Nezavisno od toga da li danas rade ili ne svi podržavaju odluku Ministarstva rada i socijalnog staranja o spajanju božićnih i novogodišnjih praznika:
“Treba odmoriti malo. Ko će izdržat starno da radi, mora malo da se odmori”.
RSE: A Vi mislite da smo mi inače vrijedni u toku godine?
“Vrijedni. Mi za dan možemo da više završimo, nego neko za godinu”.
RSE: Vi radite?
“Radim”.
RSE: A što mislite o tome što neki ne rade deset dana?
“To je odlično i treba da bude tako. Bilo je prije više. Prije se isto manje radilo. Praznikovali su se svaki dan, manje-više. Tako da sad što imamo? Samo deset dana oko Nove Godine i opet do Nove nema. Sve se radi”.
“Super. Odobravam to potpuno”.
“Ne znam sve zavisi. S obzirom da ja radim u privatnoj firmi gdje cijelu godinu se radi udarnički, tako da su ovih deset dana pravi odmor”..
RSE: Vi i u privatnoj firmi imate deset dana odmora?
“Da”.
“Ja ne radim ima evo petnaest godina i tako da mi uopšte nije neobično što ne radim deset dana. Jer, inače sam radio u “Radoje Dakić”.
RSE: Odobravate li to?
“Što znam ja. Kako odobravam evo petnaest godina, tako odobravam i ove deset dana”.
“Privatnici rade, dražvne službe ne rade”.
RSE: Može li društvo, odnosno državne službe, to sebi da dopuste?
“Vjerovatno da mogu, čim ne rade”.
“Neki mogu, a neki ne”.
RSE: Ko može?
“Ovi vjerovatno o državnom trošku”.
Nekadašnji ministar rada i socijalnog staranja u crnogorskoj Vlade, sada direktor “Montenegro biznis market”-a Predrag Drecun, predugo praznovanje Crnogoraca naziva zlom navikom:
“Malo sam možda isuviše bio konkretan, ali generalno mogu da kažem da Vlada mora početi, da li ova ili neka druga Vlada ove godine ili neke druge sasvim je svejedno, ali moramo konačo svi zajedno početi da njegujemo kult rada, jer suviše malo radimo. Ako pogledate koliko je duplih praznika, koliko je političkih praznika, pa još tome dodamo i krsne slave koje slavi gotovo svaki Crnogorac, onda se dolazi do jedne brojke koja sasvim sigurno premašuje jednu trećinu radne godine”.
RSE: Da li je ovo nečiji standard, osim naš?
DRECUN: Čini mi se da nijedna zemlja kojoj mi težimo nema ovoliko praznika koliko mi. Ako ćemo da se upoređujemo sa nekima koji su daleko iza nas po tom pitanju, možda bismo i našli neku afričku zemlju, mada nijesam siguran. Zato ne znam s kim da se upoređujemo, osim sa našim mentalitetom koji u suštini jeste mentalitet: “Ne možeš me platit toliko malo, koliko ja malo mogu da radim”.
Za Drecuna je logična činjenica da građani u većini podržavaju desetodnevno praznovanje i nerad.
“Prvo zbog toga što su plate male i onda efekat hoćete li primiti sto pedeset ili dvjesto eura je sasvim nebitan, a velika je satisfakcija za nekoga ko dva do tri radna dana u nedjelji uspije da ne radi, jer mu se ne isplati da za tako malu razliku u cijeni odlazi na posao. Vjerovatno da kada bi plate bile veće, kada bi standard bio viši da bi i odgovornost bila na višem nivou, ali neko mora da povuče prvi korak.
“Treba odmoriti malo. Ko će izdržat starno da radi, mora malo da se odmori”.
RSE: A Vi mislite da smo mi inače vrijedni u toku godine?
“Vrijedni. Mi za dan možemo da više završimo, nego neko za godinu”.
RSE: Vi radite?
“Radim”.
RSE: A što mislite o tome što neki ne rade deset dana?
“To je odlično i treba da bude tako. Bilo je prije više. Prije se isto manje radilo. Praznikovali su se svaki dan, manje-više. Tako da sad što imamo? Samo deset dana oko Nove Godine i opet do Nove nema. Sve se radi”.
“Super. Odobravam to potpuno”.
“Ne znam sve zavisi. S obzirom da ja radim u privatnoj firmi gdje cijelu godinu se radi udarnički, tako da su ovih deset dana pravi odmor”..
RSE: Vi i u privatnoj firmi imate deset dana odmora?
“Da”.
“Ja ne radim ima evo petnaest godina i tako da mi uopšte nije neobično što ne radim deset dana. Jer, inače sam radio u “Radoje Dakić”.
RSE: Odobravate li to?
“Što znam ja. Kako odobravam evo petnaest godina, tako odobravam i ove deset dana”.
“Privatnici rade, dražvne službe ne rade”.
RSE: Može li društvo, odnosno državne službe, to sebi da dopuste?
“Vjerovatno da mogu, čim ne rade”.
“Neki mogu, a neki ne”.
RSE: Ko može?
“Ovi vjerovatno o državnom trošku”.
Nekadašnji ministar rada i socijalnog staranja u crnogorskoj Vlade, sada direktor “Montenegro biznis market”-a Predrag Drecun, predugo praznovanje Crnogoraca naziva zlom navikom:
“Malo sam možda isuviše bio konkretan, ali generalno mogu da kažem da Vlada mora početi, da li ova ili neka druga Vlada ove godine ili neke druge sasvim je svejedno, ali moramo konačo svi zajedno početi da njegujemo kult rada, jer suviše malo radimo. Ako pogledate koliko je duplih praznika, koliko je političkih praznika, pa još tome dodamo i krsne slave koje slavi gotovo svaki Crnogorac, onda se dolazi do jedne brojke koja sasvim sigurno premašuje jednu trećinu radne godine”.
RSE: Da li je ovo nečiji standard, osim naš?
DRECUN: Čini mi se da nijedna zemlja kojoj mi težimo nema ovoliko praznika koliko mi. Ako ćemo da se upoređujemo sa nekima koji su daleko iza nas po tom pitanju, možda bismo i našli neku afričku zemlju, mada nijesam siguran. Zato ne znam s kim da se upoređujemo, osim sa našim mentalitetom koji u suštini jeste mentalitet: “Ne možeš me platit toliko malo, koliko ja malo mogu da radim”.
Za Drecuna je logična činjenica da građani u većini podržavaju desetodnevno praznovanje i nerad.
“Prvo zbog toga što su plate male i onda efekat hoćete li primiti sto pedeset ili dvjesto eura je sasvim nebitan, a velika je satisfakcija za nekoga ko dva do tri radna dana u nedjelji uspije da ne radi, jer mu se ne isplati da za tako malu razliku u cijeni odlazi na posao. Vjerovatno da kada bi plate bile veće, kada bi standard bio viši da bi i odgovornost bila na višem nivou, ali neko mora da povuče prvi korak.
