Događaj koje će crnogorski novinari svakako pamtiti u 2004. je ubistvo direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića u noći 27. maja. Za “Dan”, kako kaže njegov naslednik na tom mjestu Mladen Milutinović, to nije samo događaj, već, prije svata, tragedija:
“Ubistvo našeg prijatelja, našeg druga, brata, u svakom slučaju događaj je bez presedana u novijoj istoriji. Smatram da se radi o jednom teškom terorističkom aktu, gdje je praktično pucano ne samo u jednog čovjeka, već u nešto što je Duško Jovanović simbolizovao, a to je, po nama, slobodna riječ, slobodna misao, sloboda štampe. On je, ipak, u ovom momentu bio jedan od najistaknutijih figura u Crnoj Gori. Za nas je to ne samo nešto što će obilježiti ovu godinu, nego i trajan pečat uopšte ubuduće i što se tiče nas lično, a i dnevnog lista “Dan”, a to se može reći i za cijelu Crnu Goru”.
I za glavnog urednika “Vijesti” Slaboljuba Šćekića ubistvo Duška Jovanovića je najznačajniji događaj u godini na izmaku:
“Kao prvo, ubistvo izvan kriminalne sfere, ne mogu da kažem da li je političko ili kako je drugačije intonirano, ali jedno ubistvo, u svakom slučaju novinara i glavnog urednika jedne novine koja ima svoje čitaoce i uticaj u Crnoj Gori. Taj osjećaj da je to dominantni događaj u Crnoj Gori me ne napušta ni poslije osam mjeseci i započetog sudskog procesa, zbog toga što na klupi sjedi osumnjičeni, kao saizvršilac. Nema izvršilaca, nema motiva, nema naručioca koji, po svemu sudeći, postoji. Samo neki detalji tog mozaika su poznati, a dok ne bude sklopljen čitav mozaik svi mi koji se bavimo javnim poslovima, prije svega u medijima, moramo se osjećati kao mete”.
Osim po ubistvu Duška Jovanovića urednik agencije “Mina” Ivica Seferović, 2004. pamtiće i po “dvostrukom kolosjeku”:
“Čime je Evropska Unija omogućila Srbiji i Crnoj Gori da se efikasnije uključi u evropske integracije i ubistvo direktora “Dan”-a Duška Jovanovića koje ima posebne konotacije, s obzirom na mjesto i način kako je izvršeno to ubistvo”.
Identične događaje izdvojio je i glavni urednik “Pobjede” Andrija Racković, koji se osvrnuo i na zbivanja u svijetu:
“Kako da je politika neodvojiva i višestruko uzročno-posljedično povezana sa ekonomijom, očekujem da će u 2005.godini “dvostruki kolosjek” u odnosima prema Crnoj Gori i Srbiji biti proširen i na političku ravan. Ne bih mogao da ne pomenem i ubistvo glavnog i odgovornog lista “Dan” koje predstavlja atak na novinarsku profesiju, što je naišlo na nepodijeljenu osudu crnogorske, ali i šire javnosti. Moram pomenuti katastrofalne posljedice cunamija u Jugoistočnoj Aziji, čiji je epilog na desetine hiljada mrtvih”.
Darko Šuković, direktor Radija “Antena M”, odlučio je da izdvoji jedan od ljepših događaja u protekloj godini:
“To što je Crna Gora konačno dobila svoje državne simbole, rekao bih, istorijski utemeljene, autentične i adekvatne državne simbole. Bez obzira na to što se državni aparat nije potrudio da te simbole još uvijek istakne na mjestima gdje bi to trebao da uradi i pogotovo uprkos tome što je jedan dio građana Crne Gore na krajnje neprimjeren i nekulturan način, da neupotrijebim termin “nepatriotski način”, prokomentarisao donošenje i usvajanje tih simbola”.
Urednik Informativnog programa Televizije Crne Gore Nataša Baranin podsjetila je na jedini koncenzus u Crnoj Gori postignut u posljednjih petnaest godina i poželjela da ne bude posljednji - odbrana Tare:
“Izglasavanje Deklaracije u Skupštini Crne Gore koja treba da spriječi bilo kakvu intervenciju u kanjonu rijeke Tare, a koja bi se kosila sa ovim prirodnim ambijentom. Crna Gora je u 2004.godini dočekala svoj koncenzus i ja to smatram ohrabrujućim imajući u vidu begranud svih važnih pitanja kod nas opterećenim podjelama”.
Da riječ “događaj” ne mora automatski asocirati na politiku kada je Crna Gora u pitanju, svjedoče i riječi direktora i glavnog i odgovornog urednika “IN” Televizije Rada Vojvodića, koji će 2004. pamtiti po najljepšem:
“Događaj koji je obilježio ovu godinu je za mene svakako rođenje moje kćerke Une”.
“Ubistvo našeg prijatelja, našeg druga, brata, u svakom slučaju događaj je bez presedana u novijoj istoriji. Smatram da se radi o jednom teškom terorističkom aktu, gdje je praktično pucano ne samo u jednog čovjeka, već u nešto što je Duško Jovanović simbolizovao, a to je, po nama, slobodna riječ, slobodna misao, sloboda štampe. On je, ipak, u ovom momentu bio jedan od najistaknutijih figura u Crnoj Gori. Za nas je to ne samo nešto što će obilježiti ovu godinu, nego i trajan pečat uopšte ubuduće i što se tiče nas lično, a i dnevnog lista “Dan”, a to se može reći i za cijelu Crnu Goru”.
I za glavnog urednika “Vijesti” Slaboljuba Šćekića ubistvo Duška Jovanovića je najznačajniji događaj u godini na izmaku:
“Kao prvo, ubistvo izvan kriminalne sfere, ne mogu da kažem da li je političko ili kako je drugačije intonirano, ali jedno ubistvo, u svakom slučaju novinara i glavnog urednika jedne novine koja ima svoje čitaoce i uticaj u Crnoj Gori. Taj osjećaj da je to dominantni događaj u Crnoj Gori me ne napušta ni poslije osam mjeseci i započetog sudskog procesa, zbog toga što na klupi sjedi osumnjičeni, kao saizvršilac. Nema izvršilaca, nema motiva, nema naručioca koji, po svemu sudeći, postoji. Samo neki detalji tog mozaika su poznati, a dok ne bude sklopljen čitav mozaik svi mi koji se bavimo javnim poslovima, prije svega u medijima, moramo se osjećati kao mete”.
Osim po ubistvu Duška Jovanovića urednik agencije “Mina” Ivica Seferović, 2004. pamtiće i po “dvostrukom kolosjeku”:
“Čime je Evropska Unija omogućila Srbiji i Crnoj Gori da se efikasnije uključi u evropske integracije i ubistvo direktora “Dan”-a Duška Jovanovića koje ima posebne konotacije, s obzirom na mjesto i način kako je izvršeno to ubistvo”.
Identične događaje izdvojio je i glavni urednik “Pobjede” Andrija Racković, koji se osvrnuo i na zbivanja u svijetu:
“Kako da je politika neodvojiva i višestruko uzročno-posljedično povezana sa ekonomijom, očekujem da će u 2005.godini “dvostruki kolosjek” u odnosima prema Crnoj Gori i Srbiji biti proširen i na političku ravan. Ne bih mogao da ne pomenem i ubistvo glavnog i odgovornog lista “Dan” koje predstavlja atak na novinarsku profesiju, što je naišlo na nepodijeljenu osudu crnogorske, ali i šire javnosti. Moram pomenuti katastrofalne posljedice cunamija u Jugoistočnoj Aziji, čiji je epilog na desetine hiljada mrtvih”.
Darko Šuković, direktor Radija “Antena M”, odlučio je da izdvoji jedan od ljepših događaja u protekloj godini:
“To što je Crna Gora konačno dobila svoje državne simbole, rekao bih, istorijski utemeljene, autentične i adekvatne državne simbole. Bez obzira na to što se državni aparat nije potrudio da te simbole još uvijek istakne na mjestima gdje bi to trebao da uradi i pogotovo uprkos tome što je jedan dio građana Crne Gore na krajnje neprimjeren i nekulturan način, da neupotrijebim termin “nepatriotski način”, prokomentarisao donošenje i usvajanje tih simbola”.
Urednik Informativnog programa Televizije Crne Gore Nataša Baranin podsjetila je na jedini koncenzus u Crnoj Gori postignut u posljednjih petnaest godina i poželjela da ne bude posljednji - odbrana Tare:
“Izglasavanje Deklaracije u Skupštini Crne Gore koja treba da spriječi bilo kakvu intervenciju u kanjonu rijeke Tare, a koja bi se kosila sa ovim prirodnim ambijentom. Crna Gora je u 2004.godini dočekala svoj koncenzus i ja to smatram ohrabrujućim imajući u vidu begranud svih važnih pitanja kod nas opterećenim podjelama”.
Da riječ “događaj” ne mora automatski asocirati na politiku kada je Crna Gora u pitanju, svjedoče i riječi direktora i glavnog i odgovornog urednika “IN” Televizije Rada Vojvodića, koji će 2004. pamtiti po najljepšem:
“Događaj koji je obilježio ovu godinu je za mene svakako rođenje moje kćerke Une”.
