Dostupni linkovi

Umjesto izvinjenja, Karadžića i Mladića u Haag


Izvinjenje Borisa Tadića za srpske zločine nad stanovništvom BiH prilikom prve posjete Sarajevu izazvalo je različite rekacije u bh. političkim krugovima i nevladinim organizacijama koje okupljaju žrtve ratnih stradanja. Munira Subašić, iz Udruženja majki Srebrenice i Žepe:

“Njegovo izvinjenje bi za žrtve bilo najbolje da je gospodin Tadić došao u BiH i da je žrtvama saopštio: Karadžić, Mladić i svi drugi zločinci koji se kriju u Srbiji i Crnoj Gori otputovali su za Den Haag. To bi bilo najbolje izvinjenje za naše žrtve, a pogotovo za majke Srebrenice. Ja mislim da je to ipak političko izvinjenje. I ne može gospodin Tadić igrati Vili Branta. On mora iskreno da kaže da je na BiH izvršena agresija od strane Srbije i Crne Gore i da su iz Srbije i Crne Gore dolazili i da su činili zločin u BiH.”

Fadila Memišević, iz Društva za ugrožene narode:

“Mi smo, inače, ocijenili da je to jedna gesta koja je vrijedna pažnje, ali smatramo da to izvinjenje nije dovoljno, iako je ohrabrujući znak dobre volje. Inače, Tadiću, koji se u ponedjeljak u Sarajevu izvinio i tražio oproštaj za žrtve srpskih ratnih zločina, ono što smo mi kritizirali je nedostatak izvinjenja za zločine genocida nad Bošnjacima, za etničko čišćenje i za agresiju Srbije i Crne Gore, jer ono što je tražio to je da se sve strane trebaju izviniti, što mi ne možemo akceptirati. Bilo bi jako dobro i uvjerljivo da je rekao da je ovdje počinjen genocid i da je izvršena agresija.”

Igror Radojičić, generalni sekretar SNSD-a:

“Gospodin Tadić je jučer kazao u toj izjavi da bi bilo dobro da se svi oni koji su jedna prema drugima, iako je odgovornost individualna, činili razna nedjela izvine. Međutim, mislim da nema spremnosti u ovom momentu na mnogim mjestima na Balkanu, pa uključujući i mnoge uticajne krugove u Sarajevu, da prihvate realnost koja nije nimalo crno - bijela. Znači, nije jedna država ili jedan narod samo taj koji treba da se izvinjava. Nipošto.”

Tarik Sadović, član Glavnog odbora SDA:

“Meni lično je zasmetalo što je predsjednik Tadić rekao da se svi trebaju izviniti svima jer je žrtava bilo na svim stranama. Mislim da se iza toga krije određena vrsta političke pozadine, jer je cilj da se ralativizira sve ono što se dešavalo u proteklim godinama i da se krivica podjednako raspodjeli na sve strane. Mislim da to nije suština ideje pomirenja i tolerancije.”

Siniša Đorđević, iz PDP-a:

“U svakom slučaju su potrebna. Ali bitan je i eho koji ima i posljedicu, a da ne ostane deklarativan. Kad to mislim, ja smatram da bez reciprotiteta ta vrsta izvinjenja neće imati jedan karakter koji svi želimo da ima, a to je međusobno pomirenje. I na neki način, opravdavanje za učinjene zločine samo s jedne strane, po meni, može da nekakav tok istorije praktično da okrene na sasvim pogrešan način.”

* * * * *

Osim što su donele neku vrstu olakšanja u srpsko-bosanskim odnosima, koliko reči izvinjenja koje je predsednik Republike Srbije Boris Tadić uputio u Sarajevu zbog zločina počinjenjih u ime srpskog naroda, doprinose procesu pomirenja na ovim prostorima?


Trebalo je da prođe dvostruko više godina mira nego što je trajao rat na prostoru bivše Jugoslavije, da bi jedan visoki srpski državnik smogao snage da se izvini za zločine koji su počinjeni prema drugim narodima. Možda se predsednik Republike Srbije Boris Tadić ne uklapa sasvim u dugu iščekivani lik srpskog Vilija Branta, ali će ono što je izgovorio tokom posete Sarajevu, sigurno uticati na buduće odnose izimeđu narode Balkana.

“Ja se izvinjavam svima protiv kojih je činjen zločin u ime srpskog naroda.”

Reči žaljenja Borisa Tadića predstavljaju još jednu kariku u lancu međusobnih izvinjenja koja su razmenili visoki zvaničnici postjugoslovenskih zemalja. Najpre se pre četiri godine bivši crnogorski predsednik Milo Đukanović izvinio građanima Hrvatske za sve ono što se dogodilo tokom sukoba u Dubrovačko-neretvljanskoj županiji. Potom je predsednik Republike Hrvatske Sjepan Mesić izrazio u Jasenovcu duboko žaljenje zbog svih nevinih žrtava, da bi na kraju Mesić i predsednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marović razmenili uzajamno izvinjenje u Beogradu. Sociolog Zagorka Golubović u gestu srpskog predsednika Borisa Tadića posebno ističe spremnost da se preispitaju tamna poglavlja novije istorije.

“Ja mislim da je gest izvinjenja u Sarajevu vrlo vredan poštovanja. Podsetiću samo na gest Vilija Branta koji je vrlo sličan tome kada se izvinjavao za zločine počinjene u ime nemačkog naroda, jer takav gest pokazuje da se ne zatvaraju oči pred neprijatnostima nedavne prošlosti u kojima je učestvovala i Srbija to se mora priznati. To je u stvari priznanje da je Srbija učestvovala sa nekim svojim pojedincima u takvim neprijatnostima, ali to je istovremeno i dokaz da zločine nije činio ceo srpski narod nego da se razgraničavaju pojedinci koje treba optužiti za zločine.”

U sličnom tonu u izvinjenju predsednika Tadića razmišljaju i građani iz Zrenjanina.

“Odlično, svača čast i treba da se izvinjavaju.”

“Po meni Bosanci su i zaslužili izvinjenje, i od nas i od Hrvata.”

“Izvinjenje svi trebaju svima da daju.”

“Mislim da je u redu što se izvinio i da je tražio izvinjenje drugih.”

“Mogao je barem da nauči da izgovori, da ne pogreši.”

“Sve je u drugom planu u odnosu na način na koji je rekao. To što je bio toliko zbunjen možda najviše govori o svemu.”

No, osim onih koji predsedniku Tadiću zameraju na zbunjenosti zbog koje je gotovo zaustio da se izvini i počiniocima zločina a ne samim žrtvama, u Srbiji su brojniji kritičari ovog čina. Ne samo među partijama bivšeg režima, već i pojedinim ličnostima iz javnog života preovladava uverenje da srpski narod nema razloga da se bilo kome izvinjava. Glumac Danilo Lazović:

“To je po svoj prilici primer nekorektnog upotrebljavanja nekog prava koje gospodin Tadić nema. On to može da radi u svoje ime, ne može da radi u ime srpskog naroda. To je potpuno pogrešna situacija. Zašto bi se srpski narod izvinjavao kad je srpski narod proganjan poslednjih 20 godina. Kome da se izvinjava?”

Oni koji su upravo zbog takve klime pobegli iz Srbije sada pozdravljaju Tadićevo izvinjenje zbog zločina koji su učinjeni u ime srpskog naroda, zadržavajući međutim primetnu dozu skepse prema ukupnom političkom kursu kojim plovi ova zemlja. Pisac Vidosav Stevanović:

“Mislim da je Srbija već godinu-dve u punom hodu unatrag, u punoj restauraciji Miloševićevog režima na njegovim najgorim elementima. Dakle, ako je neko antimiloševićevac, nimalo mu neće pasti teško da kaže izvinjavam se svim Miloševićevim žrtvama. Izvinjenje je izvinjenje, i ono je, mislim, dobrodošlo.”

Mada je sad već očigledno da izvinjenja nemaju delotvornost čarobnog štapića koji će umesto nagomilane mržnje doneti svima opraštajući zagrljaj, ona prema mišljenju sociologa Zagorke Golubović doprinose ukupnom procesu pomirenja na ovim prostorima.

“To doprinosi bržoj i boljoj, uspešnijoj težnji za uspostavljanje međususedskih dobrih odnosa i oživljavanja ili revalorizacije teze da je moguć suživot različitih naroda i nacija na istom prostoru. Prema tome, ja to tumačim samo upravo u smislu pružanja ruke ljudima prema kojima je, i kad su u pitanju Sarajlije, predstavnik srpskoga naroda činio zločin.”
XS
SM
MD
LG