Dostupni linkovi

Vojvodina puna straha


Istraživanje zrenjaninskog Centra za razvoj civilnog društva sprovedeno je u novosadskom naselju Adice, Bačkoj Palanci, Đurđevu, Subotici, Tavankutu i Temerinu, dakle mestima u kojima je proteklih meseci bilo međuetničkih incidenata. Zaključci do kojih smo došli ne mogu se odnositi na celu Pokrajinu, već samo na te opštine i oni nisu dramatični ali su loši, poručio je profesor Vladimir Ilić.

“Većina naših ispitanika kaže da nije obaveštena o slučajevima nasilja, ne traži manjinska već samo građanska prava, kaže da su međunacionalni odnosi dobri, posebno u njihovim opštinama ali i u Vojvodini, i mahom lažu iz straha. Kad smo ih pitali na kraju razgovora šta pripadnici drugih nacija treba da promene u svom ponašanju da biste se vi osećali prijatnije, da ne treba ništa da menjaju rekla je samo trećina ispitanika. Ostale dve trećine imaju zamerke na račun pripadnika drugih nacija.”

Evo šta je sa druge strane sa osećanjem pripadnika nacionalnih manjina.

“Najčešće se radi o zamerkama pripadnika manjinske zajednica na račun pripadnika srpskog etniciteta, odnosno pripadnika većinske zajednice na račun pripadnika mađarskog i rusinskog etniciteta. Davane su smešne izjave. Srbi u Đurđevu govore o vrlo malobrojnim Rusinima kao o osobama koje ih ugrožavaju. Jedno malo selo gde je odnos srpskog i rusinskog stanovništva 3:1.”

Evo i mišljenja pripadnika nacionalnih manjina šta Srbi treba da menjaju u svom ponašanju:

“Niko od Hrvata ne smatra da ne treba ništa promene jer se dobro ponašaju. Pet šestina smatra da se Srbi u Vojvodini loše ponašaju prema pripadnicima manjina. Kod Aškalija dva puta više misli da se loše ponašaju nego da se dobro ponašaju. A to su sirote Aškalije koje su doživele da ih policija brani suzavcem gde je bilo deset povređenih policajaca i koji kažu mi smo srećni jer ovde možemo ponekad slobodno da se krećemo. To shvataju kao neku svoju prednost.”

Sa druge strane profesor Ilić iznosi i o osećanjima pripadnika nacionalnih manjina:

“Diskriminaciju primećuje negde oko 30 posto Mađara, četvrtina Aškalija, četvrtina Hrvata, petina Srba i po desetina Slovaka i Rusina. Nas je naravno zanimalo da li postoji predstava o ugroženosti Srba u Vojvodini. Hajte da pogledamo to, jer je osećanje nacionalne ugroženosti, nezavisno od toga da li ta ugroženost stvarno postoji ili ne, sama po sebi činjenica koja određuje buduće procese, događaje, pa možda i neke nesreće kao u nekim drugim sredinama.”

Negativan stav u Vojvodini ne postoji samo prema etničkim manjinama, skreće pažnju predsednica Pokrajinskog fonda za razvoj neprofitnog sektora Ljiljana Milošević, već kako kaže, prema svim manjinama.

“Nije ovde kod nas u pitanju samo problem etničkih manjina ili nacionalnih manjina, nego da postoji generalno veoma negativan stav prema bilo kojim manjinama u našem društvu. Nisu u pitanju samo nacionalne manjine, nego i manjine uopšte. Znači grupe ljudi koji ne pripadaju većini. Recimo kada su u pitanju osobe sa invaliditetom. Ako ona traži milosrđe od društva onda su prihvatljivi. Ako traže posebna svoja manjinska prava, znači da im se obezbede rampe po gradovima, bolji uslovi da mogu da zadovoljavaju svoje potrebe, onda većina već počne da gunđa kako, šta oni to traže, ni mi nemamo dovoljno prava, i slično.”

Potpredsednik Pokrajinskog izvršnog veća Duško Radosavljević upozorava da postoji problem komunikacije i saradnje lokalnih i pokrajinskih organa sa republičkim i on ističe da je vlast u Beogradu jednostavno gluva za probleme u Vojvodini.

“Mogu da kažem da je policija odradila jedan veliki deo posla. Da nije normalno reagovala, da je čekala naredbu ministra, verovatno bi naselje Adice – Veliki rit, verovatno bi tu bilo više desetina mrtvih, zato što je policija dve hiljade demonstranata vodenim topovima, suzavcem i upotrebom fizičke sile rasterala. Mi smo imali stav, kao neki krizni štab, da se te noći, bolje da se polupa Banovina nego da padnu ljudski životi. Međutim, nekoliko dana istina da su pripadnici Aškalija i romske nacionalne zajednice spavali u Velikom ritu po močvarama i nisu smeli da se vrate kući. Jednostavno ni policija nije mogla toliko da garantuje bezbednost, jer znate kad se povuče policija huligani se vraćaju. Iz tih stvari i stvari koje se dešavaju u poslednje vreme kao što su stvari u Temerinu i u nekim drugim mestima, najvažniji problem koji mi vidimo jeste nesaradnja lokalnih vlasti, pokrajinskih vlasti i republičke vlasti zato što jednostavno nema se sagovornik u Republici za tu temu.”
XS
SM
MD
LG