Dostupni linkovi

Vjerske zajednice u službi nacionalnih stranaka


Širom BiH, jedna za drugom, otvaraju se džamije, sa čijeg se praga čuju upute i proglasi hiljadama okupljenih vjernika za koga i zašto glasati na predstojećim oktobarskim izborima. Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić od Pape je zatražio da zaštiti katolike u BiH, dodajući da su Hrvati na ovim prostorima neravnopravni u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Mnogi su u nedavnom incidentu pred crkvom u Konjević Polju, koja je napravljena na bošnjačkoj zemlji, vidjeli direktnu umiješanost Pravoslavne crkve i protumačili pokušajem homogenizacije srpskog naroda.

Sve ovo ukazuje na veliku povezanost nacionalnih stranaka sa predstavnicima vjere, jer ove stranke sebe tretiraju predstavnicima nacija u BiH, mišljenja je akademik Muhamed Filipović:

“Postoji povezanost koncepta vjerskog, nacionalnog i političkog i da se on čak advokatira u teorijama da društvo treba da bude organizirano kao jedna vjerska, pa teritorijalna, pa državna i politička zajednica, što je ustvari direktna konzekvenca nacionalizma u politici. Kad se visoki vjerski službenik obrati biračima i kaže im da paze da glasaju srpski, ili da glasaju za spas hrvtaskog naroda, ili da glasaju za bošnjački narod i njegove interese, onda to znači da se pozivaju da glasaju za SDS, HDZ ili SDA. U tom slučaju ja bih preduzimao kaznene mjere.”

Nije nikakava novina da su vjerske zajednice u BiH u funkciji političkih partija, kaže predsjednik Helsinškog komiteta BiH, Srđan Dizdarević:

“Nisu samo u pitanju, dakle, izbori, u pitanju je društveni položaj vjerskih zajednica. Sve dotle dok bude postojala simbioza vjerskih zajednica i političkih stranaka, sve dotle dok ne bude jasno razgraničeno šta je državno a šta je vjersko, odnosno dok se vjersko ne preseli tamo gdje treba da bude, a to jeste u domen privatnosti, uz svo poštovanje i vjerskih prava i sloboda, sve dotle ćemo imati ovu vrstu amalgama i ovu vrstu ponašanja vjerskih zajednica, u kojem one prelaze crtu dozvoljenog, bar kad se radi o etabliranim demokratijama. Tako da, nažalost, pitanje sekularizacije BiH, stvaranja laičke države je aktuelnije nego ikada.”

Ugledni sociolog Salih Fočo ističe da su religijske zajednice i njihovi službenici, praktično, u BiH nosioci i kreatori nacionalnih politika:

“I nacionalne politike se naslanjaju na temelje i infrastrukturu religijskih institucija i religijskih zajednica u BiH. To je, zapravo, simbioza koju ne mogu da razumiju stranci, a ona je u izvjesnom smilsu suprotna demokraciji i višestranačkom i slobodnom opredjeljivanju i izborima građana. Bez obzira što je održano više izbora od 1996. godine do danas u BiH, teško bi se moglo označiti da su oni bili slobodni. Naime, bio je jednostvano jedan plebiscit ili opredjeljenje za svoje. To opredjeljenje za svoje nije zapravo bio izraz slobodnog opredjeljivanja i glasanja građana, nego naprotiv - ako niste pripadali dominantnoj političkoj, nacionalnoj opciji, vi ste neprijatelj za državu, izdajnik naroda.”

Direktor Internacionalnog međureligijskog centra, fra Marko Oršolić, kaže da je demokratsko pravo svakog čovjeka da javno iznese svoje političke stavove, pa makar to bili i vjerski službenici, ali ni u kom slučaju u vjerskim objektima:

“Oni se mogu kao građani itekako organizirati, ako neko želi. Međutim, zbog demokracije kao takve, važno je da se i vojnici, i policajci, i svi uniformirani imami, sveštenici, svećenici čuvaju toga da utiču na javno mnijenje i na politiku, jer onda nema demokracije. Neka ljudi po svojoj savjesti odluče.”

Fra Marko Oršolić naglašava da bi bh. društvo trebalo spremnije dočekati naredne izbore i uspostaviti tijelo koje bi spriječilo zloupotrebu ili upotrebu vjere u predizbornim kampanjama:

“Ovako: napravi se zajednička komisija predstavnika Crkve, određenih partija i izborne komisije koja prati.”

Akademik Filipović smatra da bi se međunarodna zajednica u BiH trebala i morala vise pozabaviti ovim problemom:

“U tom pogledu treba izvrgnuti najžešćoj kritici OHR i jedno frivolno ponašanje gospodina Pedija Ešdauna. Pedi Ešdaun je sve svoje aktivnosti sveo na dvije stvari: da bh. javnost straši da, ako vlast i njegove institucije ne budu sarađivale s Hagom, nećemo nikad ući u Evropu i da moramo da se približavamo Evropi. Najbolji način da se približimo Evropi je da usvojimo evropska načela sekularizma u politici. Najbolji način da se približimo Evropi je da onemogućimo vladavinu nacionalizama. Najbolji način da se približimo Evropi je da natjeramo vlasti koje postoje da budu vlasti građana, a ne vlasti nacija. Mi u cijeloj državi imamo sistem vlasti koje su isključivo uninacionalne.”

Prema procjenema analitičara, završnica kampanje biće još žešća, jer će političke partije, učesnice predizborne trke, pokušati pridobiti još uvijek visok procenat neopredijeljenih birača koji je, prema istraživanjima, u oba entiteta veći od 30 posto.
XS
SM
MD
LG