Realizacija housing programa sanacije i rekonstrukcije ratom oštećenih stambenih jedinica na području Brčko Distrikta u punom je zamahu. Iz proračunskih sredstava za 2004. godinu i rebalansom proračuna za prošlu godinu vlada je izdvojila deset miliona maraka. Aktivnosti teku zacrtanom dinamikom i do kraja ove godine mnogi Brčaci dobiće vlastiti krov nad glavom, kaže šef vladina Odjela za izbjegle i raseljene osobe, Ivo Anđelović.
''Za ovu godinu je izabrano 293 korisnika programa sanacije i rekonstrukcije. Do kraja devetog mjeseca treba da potpišemo ugovore. Preostala su nam i sredstva iz rebalansa za prošlu godinu koja nisu bila utrošena. Do kraja sedmog mjeseca smo obradili 437 korisnika, potpisali sa njima ugovore i sada je u tijeku isporuka materijala. Korisnicima su putem banaka data sredstva za kupovinu građevinskog materijal. U ovoj godini je izdvojeno i 730 tisuća maraka za porodice poginulih i ratnih vojnih invalida, a to je 36 paketa. I te porodice su već potpisale ugovore i u tijeku je ugradnja materijala. Iz prošle godine je za porodice poginulih i ratnih vojnih invalida preneseno 180 tisuća KM. Brčko Distrikt raspolaže iznosom od 10 miliona maraka, što iz rebalansa, što iz budžeta za ovu godinu, koji ćemo utrošiti do kraja devetog mjeseca.''
Zahvaljujući milionskim izdvajanjima iz proračuna Brčko Distrikta do sada je obnovljeno preko 50 posto stambenih jedinica u Distriktu.
''Po našim pokazateljima, od 2001. godine do danas, iz budžeta Brčko Distrikta je utrošeno 24 miliona i 350 hiljada KM. Tim sredstvima je obnovljeno 2600 stambenih jedinica kroz različite programe sanacije i rekonstrukcije. ''
Kada se može očekivati obnova preostalih stambenih jedinica?
''Na temelju dosadašnjih potreba i obrade preostalih zahtjeva na terenu, proizlazi da bi smo trebali još 25 miliona KM koje moramo obezbijediti da bi se proces sanacije i rekonstrukcije u Brčko Distriktu okončao i na taj način ispunio Aneks 7. Ukoliko obezbjedimo preostala sredstva, očekujemo da ćemo krajem 2006. godine ispuniti Aneks 7. Zasigurno da će ta sredstva biti potrebno obezbjediti u budžetu u naredne dvije godine. Očekivati je da će određena sredstva osigurati država putem kredita kod Razvojne banke.''
Dio sredstava iz proračuna Brčko Distrikta izdvaja se i za obnovu stambenih jedinica povratnicima iz Brčkog u Federaciju i Republiku Srpsku.
''Mi smo iz rebalansa prošle godine izdvojili 100 tisuća KM za područje općine Lukavac. To je bio integrirani projekt u kojem je učestvovalo više općina. Zahvaljujući tim sredstvima u općinu Lukavac se vratilo jedanaest porodica. Krajem prošle godine je Skupština usvojila projekt povratka u Brčko Distrikt iz Federacije i povratak izbjeglica iz drugih zemalja, kao i povratak u Federaciju i Republiku Srpsku.''
U vladi Brčko Diskrita su optimisti i ističu da će zaključno sa 2006. godinom u potpunosti ispuniti odredbe Aneksa 7, Dejtonskog mirovnog sporazuma.
* * * * *
U prethodnim emisijama smo objavili informaciju o povoljnim uslovima pod kojim strani državljani do kraja ove godine mogu regulisati svoj status u Hrvatskoj. Na molbu slušalaca, objavljujemo šire izvode iz Zakona o strancima. Na konkretna pitanja koja su stigla u redakciju istim povodom, odgovorićemo u narednoj emisiji.
Hrvatski Zakon o strancima koji je stupio na snagu 1. januara 2004. godine daje osobama koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj i vraćaju se u Hrvatsku prije kraja 2004. godine pravo da regulišu pravni status bez ispunjavanja uslova o posjedovanju sredstava za izdržavanje i obezbjeđenom smještaju koji važi za ostale strane državljane. Jedini uslov je da ste imali registrovano prebivalište u Hrvatskoj prije 8. oktobra 1991. godine. Osobama koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj i vraćaju se prije kraja 2004. godine biće odobreno stalno prebivalište i moći će dobiti hrvatsko državljanstvo.
Od 1. januara 2005. godine svi strani državljani, uključujući osobe koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj, će imati jednak tretman i moraće ispunjavati jednake uslove da bi regulisali svoj boravak u Hrvatskoj. U Skladu s tim, njima će biti odobrena dozvola privremenog boravka prvih pet godina, nakon čega mogu podnijeti zahtjev za dozvolu stalnog boravka, a potom i zahtjev za hrvatsko državljanstvo.
Odlučite li se vratiti prije kraja 2004. godine, vama će se uzeti u obzir godine tokom kojih ste imali stalno boravište u Hrvatskoj prije 1991. godine, pa ćete moći podnijeti zahtjev za dobijanje hrvatskog državljanstva s napunjenih ukupno pet godina boravišta.
Ako ste nekada živjeli u stanu u društvenoj svojini izvan područja od posebnog državnog interesa u Hrvatskoj i želite li se vratiti i živjeti u Republici Hrvatskoj, sada možete podnijeti zahtjev za stambeni smještaj na osnovu hrvatskog stambenog plana za bivše nosioce stanarskog prava koji se žele vratiti u Republiku Hrvatsku. Zahtjev možete podnijeti ukoliko niste vlasnik ili suvlasnik porodične kuće ili stana u Hrvatskoj, niti drugdje na teritoriji bivše Republike Jugoslavije, ukoliko niste prodali, poklonili, ili na drugi način otuđili takvu imovinu poslije 8. oktobra 1991. godine, te ako niste stekli pravni status zaštićenog unajmitelja. Stambeni plan nudi dva rješenja - iznajmiti stan u državnoj svojini pod istim uslovima kao i osobe koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj koje nisu napuštale svoje domove tokom sukoba, ili kao korisnici stambenog plana u oblastima od posebnog državnog interesa, ili kupiti stambenu jedinicu s kreditom subvencionirane kamatne stope regulisane stambenim programom. Krajnji rok za podnošenje zahtjeva je 31. decembar 2004. godine.
Ako niste podnijeli zahtjev za rekonstrukciju vaše oštećene ili uništene stambene jedinice u Hrvatskoj prije isteka roka 31. decembra 2001. godine, još uvijek imate mogućnost da to učinite ove godine. Nedavno je hrvatska vlada odlučila da produži rok za podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju do 30. septembra 2004. godine. To znači da vlasnici, suvlasnici i zaštićeni korisnici stambenih jedinica (kuća i stanova) oštećenih ili uništenih tokom rata, koji nisu podnijeli zahtjev za pomoć pri rekonstrukciji, obnovi ili opremi pomenutih stambenih jedinica prije 31. decembra 2001. godine, trebaju podnijeti takve zahtjeve najkasnije do 30. septembra ove godine. Zahtjevi se mogu podnijeti opštinskim ili gradskim uredima koji se bave rekonstrukcijom u Republici Hrvatskoj u mjestu gdje se nalazi stambena jedinica, ili konzulatima Republike Hrvatske u inostranstvu.
* * * * *
Predstavljamo udruženje povratnika u Modriču i Vukosavlje koje se zove “Obnova”. Razgovaramo sa predsjednikom udruženja, Mirsadom Bahićem.
Udruženje je osnovano 2000. godine sa osnovnim zadatkom da riješi statusne probleme povratnika. Zbog čega?
''U to vrijeme o povratničkoj populaciji na ovom području, u ove dvije opštine, niko nije vodio računa. Inicijativa je krenula od građana i svesrdno je podržana od strane UNHCR-a koji nam je puno pomogao da dođemo do udruženja.''
Pored rješavanja osnovnih pitanja udruženje je otišlo i veliki korak naprijed pa je organizovalo i obavljanje privrednih djelatnosti koji daju šansu da se nešto zaradi.
''U okviru udruženja građana Obnova uspjeli smo da implementiramo neke projektiće koji su bili pilot projekti za Bosnu i Hercegovinu kada je u pitanju ekonomska održivost. Na ovo područje se vratio veliki broj prijeratnog stanovništva, oko 90 posto bošnjačke populacije i 20 posto hrvatske. Uključujući obje opštine to čini oko sedam hiljada ljudi. To je značajan potencijal koji se mora na neki način uposliti i tako stvoriti uslove građanima da žive od svoga rada.''
Da li je bilo problema?
''Naravno. Ovdje je bilo puno poteškoća, prije svega nerazumijevanja lokalnih vlasti koje, ili nisu razumjele situaciju, ili nisu imale dovoljno volje da daju nekakav svoj doprinos. Naš projekat je u interesu svih građana. Udruženje građana Obnova je multietničkog karaktera i pokriva sve stanovnike na području obje opštine. Nakon implementacije nekih manjih projekata, prije svega sa ciljem da vidimo kakva će nam biti iskustva, došli smo do zaključka da nam je kočnica u daljem radu nedostatak organizovanog oblika djelovanja. Udruženje nije moglo ponijeti sav taj teret, a s druge strane smo željeli da razvijamo lokalne kapacitete koji će biti kadri da sutra preuzmu poslove kojim se danas bavi udruženje, prije svega mislim na ekonomsku oblast. U tom smislu smo došli do zaključka da organizacioni oblik u ovom času bude zadruga opšteg tipa u skladu sa zakonom države Bosne i Hercegovine o opštim zadrugama. Taj posao smo završili i formirali zadrugu prije dva mjeseca. Pred nama je kreiranje konkretnih projekata pomoći korištenjem resursa i upošljavanje stanovništva.
Mi već sada imamo na području opštine Vukosavlje 30 mini farmi muznih krava sa dnevnom proizvodnjom sa oko četiri hiljade litara mlijeka koje transportujemo i prodajemo mljekari u Gradačcu. Polako se taj projekat širi. Naravno da bi proces išao mnogo brže kada bi odnosi između proizvođača, zadruge, i mljekare bili korektniji i konkretniji. Ovo se odnosi na pitanje redovnog plaćanja. Kada se proizvođaču na vrijeme ne plati, onda on izgubi volju pa počne smanjivati svoje stado, a time smanjivati i proizvodnju.''
Uglavnom ćete se baviti proizvodnjom mlijeka?
''Ne samo time. Orijentacija je na proizvodnji mlijeka, te na obradi povrća i voća za poznate prerađivače za koje sušimo, meljemo, pakujemo i slično. To je koncept koji ćemo u narednom periodu, uz pomoć, kako međunarodnih organizacija, tako i lokalnih vlasti, uspjeti realizovati i na taj način uposliti raspoložive resurse koje imamo na ovom području. Treba istači formiranje i razvoj mini porodičnih biznisa. Do sada smo uspjeli na području ove dvije opštine organizovati devet takvih porodica sa određenim brojem uposlenih. Treba i vremena i sredstava i strpljenja pri osposobljavanju ljudi, a naročito mladih. Kod nas je sretna okolnost da se na područje ove dvije opštine vratio veliki broj mladih. Oni su nezbrinuti, kao i u svim drugim sredinama, jer je to opšta karakteristika na nivou države. Pokušavamo da ih radno angažujemo i uposlimo na neki način. U tom smislu smo kroz jedan projekt s Mercy Corps, ured u Tuzli, uradili prekvalifikaciju mladih djevojaka za potrebe tekstilne industrije. Njih 25 je neki dan završilo obuku i zasnovalo stalni radni odnos. Planiramo da na takav način, u oblasti tekstilne industrije, otvorimo na ovom području kadrovsku bazu, a naročito na području opštine Vukosavlje koja je ruralnog karaktera. Sutra, u nekom drugom projektu, moguće je da ćemo napraviti neki poseban pogon tekstilne industrije. Mislim da je najvažnije, u ovim tranzicijskim procesima, imati dovoljno dobrih ideja za rješavanje nekih pitanja i problema.''
Koliko bi zadruga mogla okupiti ljudi i angažovati ih na bilo koji način?
''U procesu formiranja zadruge mi smo išli, možda jednim, neuobičajenim putem, vezano za slična iskustva iz nekih drugih sredina. Anketirali smo svako domaćinstvo na području opštine Vukosavlje i pružili priliku svakom od domaćinstava da se izjasni hoće li učestvovati u osnivanju zadruge. Vjerujte, od 2500 domaćinstava koja su anketirana, 33 se izjasnilo da bi to željelo. Mi smo to uvažili i na takav način koncipirali zadrugu. Zadruga nije niti opštinska, niti udruženja, nego je zadruga zadrugara. Svi ostali koji raspolažu određenim resursima su se izjasnili da bi željeli biti kooperanti zadruge u različitim vrstama proizvodnje. Mislim da će to biti garancija i da će ta zadruga imati jako dobru perspektivu, pod uslovom da obezbjedi tržište za određene proizvodnje. I u tom smislu udruženje pomaže zadruzi i organima zadruge tako što trasira puteve do tržišta kroz zaključenje različitih ugovora. I taj posao je trenutno u toku. Nakon toga ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati.''
Udruženje je multietničko, a šta je sa zadrugom?
''Zadruga koju smo u opštini Vukosavlje formirali je takođe multietničkog karaktera. Zadrugari su svi građanima (povratnici, domicili, izbjegli i raseljeni) koji imaju interes. ''
Kakva je atmosfera u Modriči i Vukosavlju za povratnike koji nisu Srbi?
''Mislim da se ona može okarakterisati kao slična u drugim sredinama. Odnosi među građanima unutar zajednice razvijaju se mnogo brže nego što to na neki način prihvataju lokalne vlasti. Ovo je moje lično mišljenje. Na ovom području nemamo kojekakvih problema koji su se ranije dešavali u odnosima među ljudima, među građanima. Odnosi unutar svih nacionalnih zajednica se razvijaju daleko brže nego unutar same izvršne lokalne vlasti.''
Uskoro će izbori i već su uveliko kandidati počeli da daju svoja obećanja. Šta mislite da bi zaista političari trebali da urade? Šta izdvajate kao ključni problem?
''Posmatrajući sa lokalnog nivoa čini mi se da se tu malo može uraditi kada su u pitanju lokalne vlasti jer su one pod uticajem vrha. Puno sistemskih zakona je tako koncipirano, a prije svega mislim na entitetske zakone. Oni tretiraju određena pitanja koja se tiču svih građana, a u praksi se to ne događa. Mislim da bi reformski zakoni i reformski procesi koji se dešavaju na nivou države Bosne i Hercegovine i na nivou entiteta trebali biti implementirani, ne samo kroz papire na nivou države, ili na nivou entiteta, nego ti procesi moraju biti spušteni do nivoa običnog građanina, ili do nivoa lokalnih vlasti. Moralo bi tačno da se zna šta koja reforma nosi i kakve su njene reperkusije na sam život građana. Mislim da ovo što mi radimo je to što bi se trebalo raditi u ovakvim uslovima. Vjerovatno ima i boljih načina i boljih ideja. Na žalost, komunikacija ili razmjena informacija, razmjena ideja ili razgovor o različitim idejama na nekom nivou, ili u okviru nekih grupacija, za sada ne postoji. Nadam se da će se u narednom periodu kroz razna udruženja, ili kroz Savez izbjeglih i raseljenih Bosne i Hercegovine, organizovati određeni skupovi gdje će se o različitim idejama razgovarati i koji će biti opće prihvaćeni na području čitave države Bosne i Hercegovine.''
* * * * *
U trouglu između opština Zavidovići, Žepče i Maglaj, nalazi se Gornja Lovnica. Od prijeratnih 170 domaćinstava vratilo se 130 porodica svojim domovima. Ono što ih izdvaja od ostalih mjesta povratka, je njihova mladost.
Stoga su i brige drugačije – kako djecu opremiti za školu. Ana Juranović, predsjednica Zbora građana Mjesne zajednice Gornja Lovnica:
''Svi Lovničani su apsolutno ponosni na to da su se vratile mlade obitelji sa dvoje ili troje djece. Vratilo se 90 posto porodica. To govori o tome koliko želimo ostati ovdje i koliko želimo živjeti u našoj Lovnici. Djece do 4. razreda osnovne škole ima trideset i sedmero. Osamdesetero djece, od četvrtog do osmog razreda, pohađa osnovnu školu u Žepči. Mislim da je toliko i srednjoškolaca.''
Drago Vidović i Mirko Malbašić:
''Meni je teško dvoje male djece otpremiti u školu zato što su knjige jako skupe za moja primanja. Pošto jedno dijete ide u 3., a drugo u 6. razred, te knjige će me koštati moj lični dohodak. Svake godine uvode nove programe i nove knjige. Uopšte se ne pitaju da li sam zaposlen, da li radim i da li imam od čega kupiti knjige.''
''Za dvoje djece treba se dobro namučiti i sakupiti sredstva za školske potrebe. Da bar može, kao nekada, da knjige vrijede deset godina, pa da mogu od starije djece da se nasljeđuju. Sada, svake godine novo izdanje. U tome je jedan dodatni trošak.''
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
''Za ovu godinu je izabrano 293 korisnika programa sanacije i rekonstrukcije. Do kraja devetog mjeseca treba da potpišemo ugovore. Preostala su nam i sredstva iz rebalansa za prošlu godinu koja nisu bila utrošena. Do kraja sedmog mjeseca smo obradili 437 korisnika, potpisali sa njima ugovore i sada je u tijeku isporuka materijala. Korisnicima su putem banaka data sredstva za kupovinu građevinskog materijal. U ovoj godini je izdvojeno i 730 tisuća maraka za porodice poginulih i ratnih vojnih invalida, a to je 36 paketa. I te porodice su već potpisale ugovore i u tijeku je ugradnja materijala. Iz prošle godine je za porodice poginulih i ratnih vojnih invalida preneseno 180 tisuća KM. Brčko Distrikt raspolaže iznosom od 10 miliona maraka, što iz rebalansa, što iz budžeta za ovu godinu, koji ćemo utrošiti do kraja devetog mjeseca.''
Zahvaljujući milionskim izdvajanjima iz proračuna Brčko Distrikta do sada je obnovljeno preko 50 posto stambenih jedinica u Distriktu.
''Po našim pokazateljima, od 2001. godine do danas, iz budžeta Brčko Distrikta je utrošeno 24 miliona i 350 hiljada KM. Tim sredstvima je obnovljeno 2600 stambenih jedinica kroz različite programe sanacije i rekonstrukcije. ''
Kada se može očekivati obnova preostalih stambenih jedinica?
''Na temelju dosadašnjih potreba i obrade preostalih zahtjeva na terenu, proizlazi da bi smo trebali još 25 miliona KM koje moramo obezbijediti da bi se proces sanacije i rekonstrukcije u Brčko Distriktu okončao i na taj način ispunio Aneks 7. Ukoliko obezbjedimo preostala sredstva, očekujemo da ćemo krajem 2006. godine ispuniti Aneks 7. Zasigurno da će ta sredstva biti potrebno obezbjediti u budžetu u naredne dvije godine. Očekivati je da će određena sredstva osigurati država putem kredita kod Razvojne banke.''
Dio sredstava iz proračuna Brčko Distrikta izdvaja se i za obnovu stambenih jedinica povratnicima iz Brčkog u Federaciju i Republiku Srpsku.
''Mi smo iz rebalansa prošle godine izdvojili 100 tisuća KM za područje općine Lukavac. To je bio integrirani projekt u kojem je učestvovalo više općina. Zahvaljujući tim sredstvima u općinu Lukavac se vratilo jedanaest porodica. Krajem prošle godine je Skupština usvojila projekt povratka u Brčko Distrikt iz Federacije i povratak izbjeglica iz drugih zemalja, kao i povratak u Federaciju i Republiku Srpsku.''
U vladi Brčko Diskrita su optimisti i ističu da će zaključno sa 2006. godinom u potpunosti ispuniti odredbe Aneksa 7, Dejtonskog mirovnog sporazuma.
* * * * *
U prethodnim emisijama smo objavili informaciju o povoljnim uslovima pod kojim strani državljani do kraja ove godine mogu regulisati svoj status u Hrvatskoj. Na molbu slušalaca, objavljujemo šire izvode iz Zakona o strancima. Na konkretna pitanja koja su stigla u redakciju istim povodom, odgovorićemo u narednoj emisiji.
Hrvatski Zakon o strancima koji je stupio na snagu 1. januara 2004. godine daje osobama koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj i vraćaju se u Hrvatsku prije kraja 2004. godine pravo da regulišu pravni status bez ispunjavanja uslova o posjedovanju sredstava za izdržavanje i obezbjeđenom smještaju koji važi za ostale strane državljane. Jedini uslov je da ste imali registrovano prebivalište u Hrvatskoj prije 8. oktobra 1991. godine. Osobama koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj i vraćaju se prije kraja 2004. godine biće odobreno stalno prebivalište i moći će dobiti hrvatsko državljanstvo.
Od 1. januara 2005. godine svi strani državljani, uključujući osobe koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj, će imati jednak tretman i moraće ispunjavati jednake uslove da bi regulisali svoj boravak u Hrvatskoj. U Skladu s tim, njima će biti odobrena dozvola privremenog boravka prvih pet godina, nakon čega mogu podnijeti zahtjev za dozvolu stalnog boravka, a potom i zahtjev za hrvatsko državljanstvo.
Odlučite li se vratiti prije kraja 2004. godine, vama će se uzeti u obzir godine tokom kojih ste imali stalno boravište u Hrvatskoj prije 1991. godine, pa ćete moći podnijeti zahtjev za dobijanje hrvatskog državljanstva s napunjenih ukupno pet godina boravišta.
Ako ste nekada živjeli u stanu u društvenoj svojini izvan područja od posebnog državnog interesa u Hrvatskoj i želite li se vratiti i živjeti u Republici Hrvatskoj, sada možete podnijeti zahtjev za stambeni smještaj na osnovu hrvatskog stambenog plana za bivše nosioce stanarskog prava koji se žele vratiti u Republiku Hrvatsku. Zahtjev možete podnijeti ukoliko niste vlasnik ili suvlasnik porodične kuće ili stana u Hrvatskoj, niti drugdje na teritoriji bivše Republike Jugoslavije, ukoliko niste prodali, poklonili, ili na drugi način otuđili takvu imovinu poslije 8. oktobra 1991. godine, te ako niste stekli pravni status zaštićenog unajmitelja. Stambeni plan nudi dva rješenja - iznajmiti stan u državnoj svojini pod istim uslovima kao i osobe koje su nekada imale stalno prebivalište u Hrvatskoj koje nisu napuštale svoje domove tokom sukoba, ili kao korisnici stambenog plana u oblastima od posebnog državnog interesa, ili kupiti stambenu jedinicu s kreditom subvencionirane kamatne stope regulisane stambenim programom. Krajnji rok za podnošenje zahtjeva je 31. decembar 2004. godine.
Ako niste podnijeli zahtjev za rekonstrukciju vaše oštećene ili uništene stambene jedinice u Hrvatskoj prije isteka roka 31. decembra 2001. godine, još uvijek imate mogućnost da to učinite ove godine. Nedavno je hrvatska vlada odlučila da produži rok za podnošenja zahtjeva za rekonstrukciju do 30. septembra 2004. godine. To znači da vlasnici, suvlasnici i zaštićeni korisnici stambenih jedinica (kuća i stanova) oštećenih ili uništenih tokom rata, koji nisu podnijeli zahtjev za pomoć pri rekonstrukciji, obnovi ili opremi pomenutih stambenih jedinica prije 31. decembra 2001. godine, trebaju podnijeti takve zahtjeve najkasnije do 30. septembra ove godine. Zahtjevi se mogu podnijeti opštinskim ili gradskim uredima koji se bave rekonstrukcijom u Republici Hrvatskoj u mjestu gdje se nalazi stambena jedinica, ili konzulatima Republike Hrvatske u inostranstvu.
* * * * *
Predstavljamo udruženje povratnika u Modriču i Vukosavlje koje se zove “Obnova”. Razgovaramo sa predsjednikom udruženja, Mirsadom Bahićem.
Udruženje je osnovano 2000. godine sa osnovnim zadatkom da riješi statusne probleme povratnika. Zbog čega?
''U to vrijeme o povratničkoj populaciji na ovom području, u ove dvije opštine, niko nije vodio računa. Inicijativa je krenula od građana i svesrdno je podržana od strane UNHCR-a koji nam je puno pomogao da dođemo do udruženja.''
Pored rješavanja osnovnih pitanja udruženje je otišlo i veliki korak naprijed pa je organizovalo i obavljanje privrednih djelatnosti koji daju šansu da se nešto zaradi.
''U okviru udruženja građana Obnova uspjeli smo da implementiramo neke projektiće koji su bili pilot projekti za Bosnu i Hercegovinu kada je u pitanju ekonomska održivost. Na ovo područje se vratio veliki broj prijeratnog stanovništva, oko 90 posto bošnjačke populacije i 20 posto hrvatske. Uključujući obje opštine to čini oko sedam hiljada ljudi. To je značajan potencijal koji se mora na neki način uposliti i tako stvoriti uslove građanima da žive od svoga rada.''
Da li je bilo problema?
''Naravno. Ovdje je bilo puno poteškoća, prije svega nerazumijevanja lokalnih vlasti koje, ili nisu razumjele situaciju, ili nisu imale dovoljno volje da daju nekakav svoj doprinos. Naš projekat je u interesu svih građana. Udruženje građana Obnova je multietničkog karaktera i pokriva sve stanovnike na području obje opštine. Nakon implementacije nekih manjih projekata, prije svega sa ciljem da vidimo kakva će nam biti iskustva, došli smo do zaključka da nam je kočnica u daljem radu nedostatak organizovanog oblika djelovanja. Udruženje nije moglo ponijeti sav taj teret, a s druge strane smo željeli da razvijamo lokalne kapacitete koji će biti kadri da sutra preuzmu poslove kojim se danas bavi udruženje, prije svega mislim na ekonomsku oblast. U tom smislu smo došli do zaključka da organizacioni oblik u ovom času bude zadruga opšteg tipa u skladu sa zakonom države Bosne i Hercegovine o opštim zadrugama. Taj posao smo završili i formirali zadrugu prije dva mjeseca. Pred nama je kreiranje konkretnih projekata pomoći korištenjem resursa i upošljavanje stanovništva.
Mi već sada imamo na području opštine Vukosavlje 30 mini farmi muznih krava sa dnevnom proizvodnjom sa oko četiri hiljade litara mlijeka koje transportujemo i prodajemo mljekari u Gradačcu. Polako se taj projekat širi. Naravno da bi proces išao mnogo brže kada bi odnosi između proizvođača, zadruge, i mljekare bili korektniji i konkretniji. Ovo se odnosi na pitanje redovnog plaćanja. Kada se proizvođaču na vrijeme ne plati, onda on izgubi volju pa počne smanjivati svoje stado, a time smanjivati i proizvodnju.''
Uglavnom ćete se baviti proizvodnjom mlijeka?
''Ne samo time. Orijentacija je na proizvodnji mlijeka, te na obradi povrća i voća za poznate prerađivače za koje sušimo, meljemo, pakujemo i slično. To je koncept koji ćemo u narednom periodu, uz pomoć, kako međunarodnih organizacija, tako i lokalnih vlasti, uspjeti realizovati i na taj način uposliti raspoložive resurse koje imamo na ovom području. Treba istači formiranje i razvoj mini porodičnih biznisa. Do sada smo uspjeli na području ove dvije opštine organizovati devet takvih porodica sa određenim brojem uposlenih. Treba i vremena i sredstava i strpljenja pri osposobljavanju ljudi, a naročito mladih. Kod nas je sretna okolnost da se na područje ove dvije opštine vratio veliki broj mladih. Oni su nezbrinuti, kao i u svim drugim sredinama, jer je to opšta karakteristika na nivou države. Pokušavamo da ih radno angažujemo i uposlimo na neki način. U tom smislu smo kroz jedan projekt s Mercy Corps, ured u Tuzli, uradili prekvalifikaciju mladih djevojaka za potrebe tekstilne industrije. Njih 25 je neki dan završilo obuku i zasnovalo stalni radni odnos. Planiramo da na takav način, u oblasti tekstilne industrije, otvorimo na ovom području kadrovsku bazu, a naročito na području opštine Vukosavlje koja je ruralnog karaktera. Sutra, u nekom drugom projektu, moguće je da ćemo napraviti neki poseban pogon tekstilne industrije. Mislim da je najvažnije, u ovim tranzicijskim procesima, imati dovoljno dobrih ideja za rješavanje nekih pitanja i problema.''
Koliko bi zadruga mogla okupiti ljudi i angažovati ih na bilo koji način?
''U procesu formiranja zadruge mi smo išli, možda jednim, neuobičajenim putem, vezano za slična iskustva iz nekih drugih sredina. Anketirali smo svako domaćinstvo na području opštine Vukosavlje i pružili priliku svakom od domaćinstava da se izjasni hoće li učestvovati u osnivanju zadruge. Vjerujte, od 2500 domaćinstava koja su anketirana, 33 se izjasnilo da bi to željelo. Mi smo to uvažili i na takav način koncipirali zadrugu. Zadruga nije niti opštinska, niti udruženja, nego je zadruga zadrugara. Svi ostali koji raspolažu određenim resursima su se izjasnili da bi željeli biti kooperanti zadruge u različitim vrstama proizvodnje. Mislim da će to biti garancija i da će ta zadruga imati jako dobru perspektivu, pod uslovom da obezbjedi tržište za određene proizvodnje. I u tom smislu udruženje pomaže zadruzi i organima zadruge tako što trasira puteve do tržišta kroz zaključenje različitih ugovora. I taj posao je trenutno u toku. Nakon toga ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati.''
Udruženje je multietničko, a šta je sa zadrugom?
''Zadruga koju smo u opštini Vukosavlje formirali je takođe multietničkog karaktera. Zadrugari su svi građanima (povratnici, domicili, izbjegli i raseljeni) koji imaju interes. ''
Kakva je atmosfera u Modriči i Vukosavlju za povratnike koji nisu Srbi?
''Mislim da se ona može okarakterisati kao slična u drugim sredinama. Odnosi među građanima unutar zajednice razvijaju se mnogo brže nego što to na neki način prihvataju lokalne vlasti. Ovo je moje lično mišljenje. Na ovom području nemamo kojekakvih problema koji su se ranije dešavali u odnosima među ljudima, među građanima. Odnosi unutar svih nacionalnih zajednica se razvijaju daleko brže nego unutar same izvršne lokalne vlasti.''
Uskoro će izbori i već su uveliko kandidati počeli da daju svoja obećanja. Šta mislite da bi zaista političari trebali da urade? Šta izdvajate kao ključni problem?
''Posmatrajući sa lokalnog nivoa čini mi se da se tu malo može uraditi kada su u pitanju lokalne vlasti jer su one pod uticajem vrha. Puno sistemskih zakona je tako koncipirano, a prije svega mislim na entitetske zakone. Oni tretiraju određena pitanja koja se tiču svih građana, a u praksi se to ne događa. Mislim da bi reformski zakoni i reformski procesi koji se dešavaju na nivou države Bosne i Hercegovine i na nivou entiteta trebali biti implementirani, ne samo kroz papire na nivou države, ili na nivou entiteta, nego ti procesi moraju biti spušteni do nivoa običnog građanina, ili do nivoa lokalnih vlasti. Moralo bi tačno da se zna šta koja reforma nosi i kakve su njene reperkusije na sam život građana. Mislim da ovo što mi radimo je to što bi se trebalo raditi u ovakvim uslovima. Vjerovatno ima i boljih načina i boljih ideja. Na žalost, komunikacija ili razmjena informacija, razmjena ideja ili razgovor o različitim idejama na nekom nivou, ili u okviru nekih grupacija, za sada ne postoji. Nadam se da će se u narednom periodu kroz razna udruženja, ili kroz Savez izbjeglih i raseljenih Bosne i Hercegovine, organizovati određeni skupovi gdje će se o različitim idejama razgovarati i koji će biti opće prihvaćeni na području čitave države Bosne i Hercegovine.''
* * * * *
U trouglu između opština Zavidovići, Žepče i Maglaj, nalazi se Gornja Lovnica. Od prijeratnih 170 domaćinstava vratilo se 130 porodica svojim domovima. Ono što ih izdvaja od ostalih mjesta povratka, je njihova mladost.
Stoga su i brige drugačije – kako djecu opremiti za školu. Ana Juranović, predsjednica Zbora građana Mjesne zajednice Gornja Lovnica:
''Svi Lovničani su apsolutno ponosni na to da su se vratile mlade obitelji sa dvoje ili troje djece. Vratilo se 90 posto porodica. To govori o tome koliko želimo ostati ovdje i koliko želimo živjeti u našoj Lovnici. Djece do 4. razreda osnovne škole ima trideset i sedmero. Osamdesetero djece, od četvrtog do osmog razreda, pohađa osnovnu školu u Žepči. Mislim da je toliko i srednjoškolaca.''
Drago Vidović i Mirko Malbašić:
''Meni je teško dvoje male djece otpremiti u školu zato što su knjige jako skupe za moja primanja. Pošto jedno dijete ide u 3., a drugo u 6. razred, te knjige će me koštati moj lični dohodak. Svake godine uvode nove programe i nove knjige. Uopšte se ne pitaju da li sam zaposlen, da li radim i da li imam od čega kupiti knjige.''
''Za dvoje djece treba se dobro namučiti i sakupiti sredstva za školske potrebe. Da bar može, kao nekada, da knjige vrijede deset godina, pa da mogu od starije djece da se nasljeđuju. Sada, svake godine novo izdanje. U tome je jedan dodatni trošak.''
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba