P. DABAC
To je memorija nacije. Tko se ne bude za to brinuo, izgubit će jedine autentnične dokumente neke prošlosti, nekog života.
RSE
Riječ je o izuzetno vrijednoj zbirci, ne samo za grad Zagreb, već hrvatsku fotografiju uopće, ističe ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu Snježana Pintarić:
PINTARIĆ
Tošo Dabac započeo je svoj rad tridesetih godina i već tada, kada započinje raditi, otvara svoj atelje u Zagrebu. Njegovi su radovi zapravo potpuno iste kvalitete kao i radovi koji nastaju u evropskim i svjetskim metropolama tridesetih godina.
RSE
Tošo Dabac je svojim aparatom bilježio život punih 40 godina, sve do svoje smrti 1970. godine:
PINTARIĆ
Tošo Dabac je snimao, ne samo Zagreb, već i spomenike cijele bivše Jugoslavije, ljude i običaje, najrazličitije motive kao što je između ostalog i industrijska arhitektura, što je tada, četrdesetih i pedesetih godina, bilo vrlo napredno. Tako da je tijekom svog života skupio preko 200 tisuća negativa, cijeli niz fotografija. Uz sve to, sačuvana je i dokumentacija i dio opreme njegovog ateljea.
RSE
Podržava ideju Dabčeva nećaka kako bi sve bilo najbolje ostaviti i čuvati u samom ateljeu:
PINTARIĆ
U njegovom ateljeu su se okupljale umjetničke ličnosti i ličnosti iz svijeta kulture grada Zagreba i njegov atelje bio je kultno mjesto. Zbog toga nije zaštićena samo njegova zbirka, već je zaštićen i prostor kao „Atelje Dabac“.
RSE
No upravo je tu sitnicu u prodaji prostora netko namjerno zaboravio, kaže savjetnica za kulturu predsjednika države Maja Razović, koja je o problemu Dabčeve ostavštine pisala još sredinom osamdesetih kao novinarka „Vjesnika“:
RAZOVIĆ
Kako sada stvari stoje, 200 tisuća negativa i fotografija, izravno vezanih za Zagreb i Hrvatsku, najvjerojatnije će morati iseliti iz Dabčeva ateljea u „Ilici“, kako bi se baš tu, ne znam da li uopće treba govoriti kultnom mjestu i hodočašću svih ljubitelja fotografije, u budućnosti prodavale Benettonove vunene štramplice.
RSE
Profesor Petar Dabac razočaran je i umoran od dvadesetogodišnje brige i borbe za umjtničku ostavštinu svog rođaka:
P. DABAC
Krajnje rješenje vidim u mogućnosti da naprosto to sve uzmem sa sobom i preselim doma. Samo u tom slučaju, to će biti konzervirano i nedostupno. To je ono što mi je žao.
RAZOVIĆ
Bojim se da je u ovoj fazi, bitku za 200 tisuća negativa Toše Dabca, dobio Benetton. Da li će netko u gradu imati snage da to pokuša ispraviti, to ćemo vidjeti u mjesecima koji su pred nama.
To je memorija nacije. Tko se ne bude za to brinuo, izgubit će jedine autentnične dokumente neke prošlosti, nekog života.
RSE
Riječ je o izuzetno vrijednoj zbirci, ne samo za grad Zagreb, već hrvatsku fotografiju uopće, ističe ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu Snježana Pintarić:
PINTARIĆ
Tošo Dabac započeo je svoj rad tridesetih godina i već tada, kada započinje raditi, otvara svoj atelje u Zagrebu. Njegovi su radovi zapravo potpuno iste kvalitete kao i radovi koji nastaju u evropskim i svjetskim metropolama tridesetih godina.
RSE
Tošo Dabac je svojim aparatom bilježio život punih 40 godina, sve do svoje smrti 1970. godine:
PINTARIĆ
Tošo Dabac je snimao, ne samo Zagreb, već i spomenike cijele bivše Jugoslavije, ljude i običaje, najrazličitije motive kao što je između ostalog i industrijska arhitektura, što je tada, četrdesetih i pedesetih godina, bilo vrlo napredno. Tako da je tijekom svog života skupio preko 200 tisuća negativa, cijeli niz fotografija. Uz sve to, sačuvana je i dokumentacija i dio opreme njegovog ateljea.
RSE
Podržava ideju Dabčeva nećaka kako bi sve bilo najbolje ostaviti i čuvati u samom ateljeu:
PINTARIĆ
U njegovom ateljeu su se okupljale umjetničke ličnosti i ličnosti iz svijeta kulture grada Zagreba i njegov atelje bio je kultno mjesto. Zbog toga nije zaštićena samo njegova zbirka, već je zaštićen i prostor kao „Atelje Dabac“.
RSE
No upravo je tu sitnicu u prodaji prostora netko namjerno zaboravio, kaže savjetnica za kulturu predsjednika države Maja Razović, koja je o problemu Dabčeve ostavštine pisala još sredinom osamdesetih kao novinarka „Vjesnika“:
RAZOVIĆ
Kako sada stvari stoje, 200 tisuća negativa i fotografija, izravno vezanih za Zagreb i Hrvatsku, najvjerojatnije će morati iseliti iz Dabčeva ateljea u „Ilici“, kako bi se baš tu, ne znam da li uopće treba govoriti kultnom mjestu i hodočašću svih ljubitelja fotografije, u budućnosti prodavale Benettonove vunene štramplice.
RSE
Profesor Petar Dabac razočaran je i umoran od dvadesetogodišnje brige i borbe za umjtničku ostavštinu svog rođaka:
P. DABAC
Krajnje rješenje vidim u mogućnosti da naprosto to sve uzmem sa sobom i preselim doma. Samo u tom slučaju, to će biti konzervirano i nedostupno. To je ono što mi je žao.
RAZOVIĆ
Bojim se da je u ovoj fazi, bitku za 200 tisuća negativa Toše Dabca, dobio Benetton. Da li će netko u gradu imati snage da to pokuša ispraviti, to ćemo vidjeti u mjesecima koji su pred nama.