Dostupni linkovi

Do predratne štednje sudskim putem?


Gordana SANDIĆ - HADŽIHASANOVIĆ Dom naroda Parlamenta BiH usvojio je Izmjene i dopune Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Tako je konačno stavljena tačka na zakonsku regulaciju vraćanja otete ušteđevine građanima BiH. Rok za povrat štednje skraćen sa 13 na maksimalnih devet godina. „U uslovima kada je rok za verifikaciju bio tako kratak, sigurno da se najveći broj ljudi neje mogao verificirati štednju. Ono što ostaje je sudski put. Udruženje za zaštitu deviznih štediša prvo poručuje štedišama – da ne gube svoja prava ukoliko nisu uspjeli izvršiti verifikaciju," izjavila je predsjednica Upravnog odbora Udruženja za zaštitu deviznih štediša u BiH Amila Omersoftić.

Nakon devet mjeseci zakašnjenja, konačno „proradila“ Državna komisija za izbjeglice. Istekao rok za verifikaciju tzv. stare devizne ušteđevine. Onim koji se nisu odazvali na poziv za verifikaciju, ostaje sudska procedura, u kojoj će dokazivati svoju predratnu štednju. Srpsko građansko vijeće (SGV) upozorava na odgovornost vlasti, za težak život povratnika. Sve više građana zainteresovano da Bosna i Hercegovina dobije Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći.

Podsticaj povratku?

U Sarajevu je početkom sedmice održana konstituirajuća sjednica Komisije za izbjeglice i raseljene osobe BiH, na kojoj su Federalni ministar za raseljene osobe i izbjeglice Edin Mušić i savjetnik premijera Republike Srpske Miladin Dragičević izabrani za potpredsjednike Komisije. Za predsjednika Komisije, već ranije je imenovan zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice Slavko Marin.

Na prvoj radnoj sjednici Komisije razmatran je Prijedlog sporazuma o udruživanju sredstava putem Fonda za povratak BiH, na osnovu kojeg će Bosna i Hercegovina izdvojiti 1.420.000 KM. Entiteti će izdvojiti po 4.000.000, a Brčko Distrikt 650.000 KM.

Predsjednik Komisije Slavko Marin kazao je novinarima da je usvojen i program rada, koji će biti upućen na uvid Predsjedništvu BiH i Vijeću ministara BiH. On je ocijenio da prioritet predstavlja završetak ranije započetih projekata, kao što su projekat zatvaranja kolektivnih centara, koji se realizira uz potporu Razvojne banke, ukupne vrijednosti 11.310.000 KM, projekat „Sutra-Plod“, u vrijednosti od 12.000.000 KM, te projekat u vrijednosti 7.500.000 KM, koji se realizira u više općina u Bosni i Hercegovini.

Rok važenja certifikata produžen do 30. juna 2009

Zastupnički dom Parlamenta Federacije usvojio je Prijedlog zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građa na u postupku privatizacije, kojim je rok važenja certifikata produžen do 30. juna 2009. godine. Certifikati se inače koriste kao platežno sredstvo u postupku otkupa stanova, a rok im je istekao krajem juna ove godine. Zbog toga je Vlada Federacije od Parlamenta zahtijevala produženje roka važnosti certifikata kako bi se uspješno okončao proces privatizacije stanova.

Vraćanje štednje u roku od 9 godina

Dom naroda Parlamenta BiH usvojio je Izmjene i dopune Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Tako je, nakon što je ove izmjene usvojio i Predstavnički dom, konačno stavljena tačka na zakonsku regulaciju vraćanja otete ušteđevine građanima BiH. Tako je rok za povrat štednje skraćen sa 13 na maksimalnih devet godina, a emitovanje obveznica, kroz koje će najvećim dijelom biti vraćen novac, planirano je do kraja marta naredne godine.

Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i trezora BiH, između ostalog je podsjetio da je 30. septembra istekao rok za registraciju devizne ušteđevine:

„Nakon toga počinje procedura obrade tih podataka i 30. marta naredne godine će dobiti obveznice koje će dospijevati na devet godina u jednakim ratama. Oni koji neće da verificiraju, a pošto se radi o privatnoj imovini, moraće to dokazati sudskim putem, znači moraće napraviti tužbu prema sudu. Ta procedura – vi znate da su naši sudovi pretrpani – traje oko dvije godine. Onda poslije, kad to sve završe, opet će dobiti na devet godina, znači dobiće iste uvijete kao i ostali. Zato još jednom pozivam sve štediše – izvršite verifikaciju, ostvarite svoje pravo, dođite do svog novca.“

Poslanik Dušanka Majkić smatra da bi rok za verifikaciju trebalo produžiti:

„Dom naroda traži od Savjeta ministara da još jednom razmotri izmjenu Zakona o staroj deviznoj štednji u dijelu koji se odnosi na rok verifikacije stare devizne štednje, jer on je već praktično istekao. Na prvom dogovoru je bilo da će predstavnici starih deviznih štediša pozvati devizne štediše na verifikaciju. To niko nije uradio. I drugi zaključak – kod onih verifikacija koje su sporne, dakle gdje je dokumentacija izgorjela, gdje nema mogućnosti dokazivanja, Dom naroda predlaže da Parlamentarna skupština, znači za oba doma, formira ad hoc komisiju sa zadatkom da posreduje između poslovnih banaka i agencija nadležnih za verifikaciju samo u dijelu spornih verifikacija.“

Štediše koji ne uspiju verificirati svoju štednju do 30. septembra, kako je to predviđeno novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovi računa stare devizne štednje, donesenom prije nekoliko dana, neće izgubiti svoje pravo na imovinu, obavijestilo je Udruženje za zaštitu deviznih štediša u BiH.

„Tamo gdje nije izvršena verifikacija zatražit ćemo nastavak sudskog spora, koje je Udruženje pokrenulo u novembru 2004. godine, izjavila je predsjednica Upravnog odbora Udruženja za zaštitu deviznih štediša u BiH Amila Omersoftić:

„U uslovima kada je rok za verifikaciju tako kratak, sigurno da se najveći broj ljudi neće moći verificirati. Ono što ostaje je sudski put. Udruženje za zaštitu deviznih štediša prvo poručuje štedišama – to je jako bitno – da ne gube svoja prava ukoliko nisu uspjeli izvršiti verifikaciju. Udruženje i dalje vodi postupak za dokazivanje njihovih prava na povrat devizne štednje. On se sad ostvaruje sudskim putem i mi ćemo tražiti od općinskog suda u Sarajevu da tu našu tužbu stavi u funkciju, kojom će se u skladu sa zakonom utvrditi obaveze po svim računima stare devizne štednje koji nisu verificirani, uključujući i Ljubljansku banku i Invest banku i JIK banku.“

Amila Omersoftić je takođe najavila kako će Udruženje štediša u Sudu za ljudska prava u Strazburu dokazati da u Bosni i Hercegovini štediše nemaju zaštitu.

Pokret za ravnopravnost

„Ljudska prava povratničke populacije u BiH najmanje se štite, a najviše krše, pa su oni najugroženija kategorija stanovništva“, između ostalog je rečeno na okruglom stolu o sigurnosti povratka, koji je u organizaciji Srpskog građanskog vijeća – Pokret za ravnopravnost BiH održan u Tuzli.

Većina učesnika okruglog stola složila se sa ocjenom Ministarstva unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona da su u svim dijelovima ovog kantona povratnici sigurni, te da nisu zabilježeni ozbiljniji primjeri narušavanja njihove sigurnosti. Međutim, povratnici se najčešće žale na nezaposlenost, mada u pojedinim područjima postoji i danas opstrukcija povratka. Više detalja sa ovog okruglog stola prenosi naš novinar Marko Divković:

Na sve prisutno kršenje ljudskih prava ukazao je zamjenik ombudsmena Siniša Mihajlović. U tuzlanskom uredu, kako kaže, ne vode posebnu evidenciju po žalbama povratnika.

Kada je o ovom kantonu riječ, povratnici su uglavnom srpske nacionalnosti. Godinama su podnosili žalbe zbog onemogućavanja povratka. Sada se obraćaju zato jer im nisu stvoreni uslovi za održiv povratak:

„Ističemo da su sve opštine s područja ovog kantona dobile certifikate od međunarodne zajednice o završenoj implementaciji aneksa VII Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma u BiH, što podrazumijeva da su riješile sve zahtjeve za povrat imovine i stanova. Međutim, iznosimo svoje zapažanje, zasnovano na podnešenim žalbama građana, da još uvijek ima slučajeva da povrat nije izvršen, te da se zbog različitih opstrukcija vode dugotrajni postupci za predaju u posjed te imovine i stanova.“

Predsjednik Srpskog građanskog vijeća Mirko Pejanović cijeni kako se povratnička prava masovno krše na cijelom prostoru BiH, a da Tuzlanski kanton nije izuzetak:

„Sramota je da političari govore o ugroženosti naroda a ne vide socijalnu ugroženost određenih kategorija građana BiH koji pripadaju svim narodima, a to su nekadašnje izbjeglice a sad povratnici. Sad se, naravno, postavlja pitanje – čija je to odgovornost za takvo stanje tih ljudi? Na kom mjestu je najveća odgovornost? Najveća odgovornost je na strukturama vlasti. Najviše lokalnih vlasti, a potom svih drugih nivoa vlasti.“

Kako su pojedini učesnici iznijeli konkretne primjere opstrukcije, Pejanović je zaključio da garancija za ostvarivanje ljudskih prava neće biti ako ih svim svojim mehanizmima ne štiti pravna država. Baš ta i takva država, očito je, ne stanuje na mnogim povratničkim adresama. A ni lokalne vlasti se ne trude da poprave često nesnošljive opšte uslove života, kaže Mirko Pejanović:

„Ljudi se vrate i u mjestu povratka žive godinama, a nemaju put, nemaju struju, nemaju lokalni saobraćaj i tako dalje. Pa šta radi onda lokalna vlast? Kakva je to vlast? Čemu služi ta vlast? Vjerovatno da pokaže nacionalizam. Zašto to ne kazati otvoreno.“

Biljana Panić je povratničku sreću okušala u dva navrata, uložila ušteđevinu, osam godina i mnogo nerava i sve uzalud:

„Vratila sam se u junu mjesecu 1999. godine. Prijavila sam se na konkurs u MUP-u Tuzlanskog kantona za neovlaštenog službenika, jer je bilo rečeno da će biti primljen određen broj pripadnika manjinskih naroda. Međutim, do dana današnjeg mi nisu vraćeni dokumenti, niti mi je išta odgovoreno. Kad sam vidjela da od toga nema ništa, registrovala sam firmu, muž se prekvalifikovao na taksi vozača, podnijela sam zahtjev za štand, dobila informaciju da ima 12 slobodnih štandova jer njihovi prethodni držitelji treba da idu u penziju. Međutim, opet, na sve moguće molbe, obraćanja, čak i pismeno obraćanje premijeru Tuzlanskog kantona, do dana današnjeg mi nije odgovoreno.“

Nastavnik Dragan Đurić nije povratnik. Tokom i nakon rata je radio u tuzlanskim osnovnim školama, gdje su mu prvu godinu rada upisali kao „volonterski doprinos“. Javljanja na konkurse su, kaže, besmislena, jer su uvijek namješteni. Ne želi vjerovati da se radi o nacionalističkim animozitetima, ali pokazuje hrpu odbijenica i iznosi nevjerovatan primjer bezakonja:

„Zadnja dva-tri puta sam dobio odbijenice iz škola gdje su mi bukvalno izuzeti dokumenti. Zadnji slučaj je bio da su mi sakrili uvjerenje o nekažnjavanju, a to je osnovni dokument koji se mora podnijeti. Ne znam kakav bih ja idiot morao da budem da konkurišem bez tog papira. Zna se da u školi ne može raditi neko ko ima kriminalni dosije iza sebe. To su uradili zato jer je jednostavno već neko bio primljen na to mjesto. Ja imam 12 godina staža i godinu volonterskog rada i kad se prijavim na konkurs znam da imam najviše bodova. A primaju se djevojke kojima sam ja bio mentor, koje imaju tri do četiri puta manje staža od mene.“

Potpredsjednica Federacije BiH Spomenka Mićić iznijela je svoje viđenje problema u zapošljavanju pripadnika srpske zajednice, povratnika i onih koji su cijelo vrijeme boravili na ovom području. Smatra kako bi, da je skup održan i juče i prije više godina, u bilo kojem dijelu FBiH priča bila identična. To je, kako kaže, poražavajuće za Bosnu i Hercegovinu. Prethodnim primjerima dodala je i svoja saznanja:

„Činjenica je da je Jasmina Jovanović, koja je završila dva fakulteta, govori engleski i objavila je knjigu, tek nedavno počela raditi. Činjenica je da je Nada Stojić u opštini Tuzla jedina dobila otkaz. Činjenica je da je Danko Zorić, jedini Srbin koji je radio u Ekonomskoj školi, dobio otkaz. Činjenica je da nema nijednog direktora osnovne škole, nijednog direktora srednje škole srpske nacionalnosti. Činjenica je da je bio jedan jedini, pa su mu našli sto mana. Bili ste svjedokom moje diskusije na Skupštini gdje sam ukazala na to da smeta sve što radi taj direktor, a bilo je teško obrazložiti zašto smeta sve što radi.“

U opstrukciji povratka lokalne vlasti nisu usamljene, jer im u tome svesrdno pomaže pravosuđe. U opštini Lukavac, 40 srpskih povratnika godinama vode sporove za naknadu uništene imovine, sudovi neopravdano odugovlače. Riječ je o ljudima koji su dobili rješenja o povratu, ali ne i svoju imovinu, niti odgovarajuću naknadu. Advokat Vesna Jugović:

„Da bi ljudi u redovnom sudskom postupku došli do Ustavnog suda i ostvarili ovo svoje evidentno pravo, po ovoj dinamici rješavanja predmeta treba proći oko sedam godina, na šta vjerovatno Kantonalni sud Tuzla i računa i time mislim da vrši opstruiranje blagovremenog povratka ljudi. A za tih sedam godina ti ljudi niti imaju gdje živjeti, beskućnici su i socijalni slučajevi.“

Vesna Jugović kaže kako Kantonalni sud odbija tužbe povratnika obrazlažući svoju odluku zaštitom državne imovine. Time krši načelo jednakosti stavljajući se na jednu stranu. Zbog čega je predložila da se pred Visokim sudskim i tužilačkim vijećem pokrene postupak preispitivanja stavova Kantonalnog suda. U cilju zaštite prava povratnika Vesna Jugović je iznijela još dva prijedloga:

„Da se uputi zahtjev svim organizacijama da pridaju više značaja pravima povratnika, pogotovo međunarodnim organizacijama koje su za to izgubile interes, i da se u sudskim postupcima zahtjevima povratnika da karakter hitnosti.“

Milivoje Milić nije povratnik, ali kaže da neka svoja prava ni on, kao ni povratnici, nisu mogli sačuvati, jer vlasti nisu pokazale ni minimum interesa. Zato, kako je rekao, traži intervenciju visokog predstavnika:

„Da spriječi vjerske zajednice da se miješaju u održivi povratak. Primjera radi, načelnik opštine Živinice Hasan Muratović je imao petlju da obnovi pravoslavnu crkvu u Podgajevima. Predstavnici Pravoslavne crkve su prenijeli molitvu iz tog mjesta u Zvornik. Postavljamo pitanje – kome će zvoniti zvono te crkve?“

Jedna oblast koju su svi učesnici okruglog stola Srpskog građanskog vijeća u Tuzli ocijenili kao zadovoljavajuću je – sigurnost. Većinom su prihvatili ocjenu kantonalnog ministra policije da se problemi koji se događaju povratnicima, a to su najčešće nasrtaji na imovinu, događaju svima. Iako je, kako je rečeno, zabilježeno nekoliko oskvrnuća sakralnih objekata. To znači da ima područja gdje još ponešto valja popraviti.

Besplatna pravna pomoć

U Skupštini BiH u proceduri se nalazi Prijedlog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, koji bi svim građanima, bez obzira na njihovo materijalno stanje, omogućio jednak pristup pravdi. O iskustvima zavoda za pružanje iste takve pomoći u Zeničko-Dobojskom kantonu, za naš program govori Džemamina Memagić, direktorica Zavoda:

„Što se tiče Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, koji je usvojen u prvom čitanju, smatram da je to odličan napredak ove naše države prema Evropskoj uniji. Iz razloga što se svim građanima Bosne i Hercegovine omogućava jednak pristup pravdi. Znači, omogućava se pristup pravdi ljudima lošeg imovnog stanja, znači ljudima koji nemaju novaca za advokate, za te skupe advokatske tarife da bi ostvarili neko svoje pravo koje im pred zakonom pripada. Naše iskustvo govori da je građanima, kako ovog kantona, tako i čitave BiH, besplatna pravna pomoć neophodna. Mi smo u toku prošle godine imali preko 3.000 korisnika usluga ovog Zavoda. U prvoj polovini ove godine smo premašili prošlogodišnji polugodišnji prosjek prijema stranaka. Znači, obim poslova se iz dana u dan povećava, sve više ljudi traži naše usluge, kako iz našeg kantona, tako i iz čitave BiH. Ako ovaj zakon bude usvojen, smatram da će to zaista doprinijeti poštivanju ljudskih prava, odnosno poštivanju prava na pristup pravdi svim kategorijama stanovnika BiH. Naš zavod egzistira od 7. novembra 2005. godine. Učestvujemo i u krivičnim i u parničnim i u vanparničnim i drugim postupcima. Imamo slučajeve iz svih pravnih oblasti. Tu su povrede prava iz radnog odnosa, ugrožena socijalna prava, recimo povreda prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja, neka prava iz porodičnog zakonodavstva – utvrđivanje očinstva, izdržavanje bračnog druga, prijava nasilja u porodici… Znači, zastupamo sve pravne oblasti pred nadležnim sudovima. Najveći problem jeste taj što su naši sudovi zaista pretrpani tužbama. Stranke očekuju da u toku od dva-tri do pet mjeseci od predaje tužbe dobiju poziv. Međutim, sudovi zaista imaju previše posla, tako da ne mogu da blagovremeno uzmu sve tužbe u rad i da zakažu ročišta.“

Besplatnu pravnu pomoć za sada na nivou države pruža nevladina organizacija „Vaša prava“. U sarajevskoj kancelariji bilježimo zbog čega su došli oni koje smo zatekli pred vratima pravnika:

„Bila je problem lična karta moje majke, koja je ukradena. Pa se ispostavilo da fale drugi dokumenti – vjenčani list, rodni list, da nije u redu matični broj… Sve smo to odradili. Ja niti sam imala sredstva, niti sam znala šta treba da radim. Došla sam ovdje i sve sam saznala iz jednog razgovora. Ne znam koliko bi mi advokat ili neki drugi pravnik uzeo novaca. Ko je ovo smislio, stvarno mu svaka čast.“

„Neuplaćeni doprinosi, nemate ličnog dohotka, nemate zdravstveno osiguranje, ne rješava se ništa, firma se navodno nalazi pred privatizacijom i to tako stoji već šest godina, proizvodnja se ne pokreće. Ne mogu više da čekam, hoću da se obratim sudu.“

„Želim se obratiti za svoja prava, jer sam pedeset-procentni ratni vojni invalid, oženjen, jedno dijete, ne radim ja, ne radi supruga. Živimo od moje invalidnine od 95 maraka. Žena je naslijedila porodičnu kuću. Ja sam na birou rada. Izašao je zakon da bih možda mogao ostvariti pravo na vojnu penziju. Imam 17 godina staža, s vojskom 21 godinu, pa bih htio preko ove organizacije da vidim da li bih mogao izganjati tu vojnu invalidsku penziju.“

„Vodi se spor na sudu, dobila sam nekakvu presudu, uložila sam žalbu. Rekli su mi da se obratim ovoj organizaciji. Ročište po ročište, godina po godina, vještak po vještak, samo plaćaj… Došla sam da mi ovi ljudi ovdje to pogledaju i da mi pomognu ako ikako mogu. Ništa ne možeš dobiti. Ovo niti je ikad bilo, niti će biti. Svako radi šta hoće.“
XS
SM
MD
LG