Iako je Zakon o pravu na pristup informacijama na snazi već dvije godine, još uvijek ima mnogo problema u njegovoj provedbi, upozorila je na skupu povodom Međunarodnog dana prava na pristup informacijama koordinatorica u nevladinoj udruzi GONG Ariana Vela. Velik broj tijela državne uprave nije ustrojio katalog informacija niti imenovao osobu za komunikaciju s javnošću, administracija često šuti, a administrativne troškove odgovora naplaćuju – od oka:
„Jednako tako zloupotrebljavaju ovaj zakon na način – sad ću biti vrlo konkretna – da kada jedan građanin traći neku brojku, koliko je sredstava u ovoj godini potrošeno na to i to, tijelo javne vlasti ne želi dati konkretnu brojku, nego građaninu kažu da dođe i napravi uvid. Onda mu daju kompletan proračun, sa svim stavkama, za cijelu godinu, vi jako dobro znate koliko je to dokumenata, i kažu – izvolite. To je čista zlouporaba odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, to nije pružanje informacija.“
Još se pamti slučaj novinarke zagrebačkog „Radija 101“ Jelene Berković, koja je sudskim putem prisilila vladu da joj omogući uvid u neke informacije. Zakon je tu, ali na nizu razina manjka političke kulture da se omogući pristup ili barem ozbiljnija potraga za informacijama, kaže ona za naš radio:
„Uopće nema političke kulture koja bi omogućila novinarima da samoinicijativno, uz podršku svojih redakcija, urednika i vlasnika medija, traže te informacije. Na istraživačkim pričama dugo rade, a ne samo do idućeg izdanja.“
GONG predlaže uvođenje institucije povjerenika za informacije, koji procjenjuje kada se radi o podatku iz sfere privatnosti ili službene tajne, a kada se radi o podatku kojeg javnost ima pravo znati. Stariji istražitelj u uredu irskog povjerenika za informacije Sean Garvey, za naš radio govori o pomacima nabolje nakon uspostave te institucije u Irskoj. Primjerice, prije je konačna odluka o odabiru dobavljača ili izvođača radova bila nejavna, a to se sada promijenilo:
„Kada institucija vlasti plaća za neku robu ili uslugu, sve o izboru dobavljača ili izvođača mora biti potpuno otvoreno.“
Povjerenik za informacije mogao bi procijeniti treba li objaviti popis hrvatskih branitelja, na kojem se nalazi gotovo pola milijuna imena, a koje vlasti ne žele objaviti, navodno zbog zaštite privatnosti tih osoba, kaže Arijana Vela:
„Mislim da bi građani ove zemlje htjeli znati tko su ti ljudi koji su ovu zemlju branili, ali jednako tako i provjeriti da li se možda neki ljudi neosnovano nalaze na tom popisu.“
Predsjednik nevladine udruge Transparency International Hrvatska, Zorislav Antun Petrović, i sam sudionik rata, kaže da popis mora biti objavljen:
„U svakoj demokratskoj zemlji u javnost idu svi podaci o ljudima koji nešto dobivaju iz državnog proračuna. Znači, definitivno, popis branitelja bi trebao biti javan. A drugi argument u korist te teze je činjenica da je to svojevrsno priznanje svakom čovjeku koji je branio ovu zemlju. Ja sam također branitelj i meni apsolutno ne bi smetalo da se moje ime pojavi na takvom popisu. Štoviše, bila bi mi čast.“
U vladi kažu kako se popis branitelja ne može objaviti jer među ostalim podacima sadrži i trinaestcifrani jedinstveni matični broj građana, koji je zbog opasnosti od manipulacija proglašen tajnim. Kritičari odgovaraju da popis branitelja sadrži sasvim dovoljno ostalih podataka, pa se može objaviti i bez famoznog matičnog broja građana.
„Jednako tako zloupotrebljavaju ovaj zakon na način – sad ću biti vrlo konkretna – da kada jedan građanin traći neku brojku, koliko je sredstava u ovoj godini potrošeno na to i to, tijelo javne vlasti ne želi dati konkretnu brojku, nego građaninu kažu da dođe i napravi uvid. Onda mu daju kompletan proračun, sa svim stavkama, za cijelu godinu, vi jako dobro znate koliko je to dokumenata, i kažu – izvolite. To je čista zlouporaba odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, to nije pružanje informacija.“
Još se pamti slučaj novinarke zagrebačkog „Radija 101“ Jelene Berković, koja je sudskim putem prisilila vladu da joj omogući uvid u neke informacije. Zakon je tu, ali na nizu razina manjka političke kulture da se omogući pristup ili barem ozbiljnija potraga za informacijama, kaže ona za naš radio:
„Uopće nema političke kulture koja bi omogućila novinarima da samoinicijativno, uz podršku svojih redakcija, urednika i vlasnika medija, traže te informacije. Na istraživačkim pričama dugo rade, a ne samo do idućeg izdanja.“
GONG predlaže uvođenje institucije povjerenika za informacije, koji procjenjuje kada se radi o podatku iz sfere privatnosti ili službene tajne, a kada se radi o podatku kojeg javnost ima pravo znati. Stariji istražitelj u uredu irskog povjerenika za informacije Sean Garvey, za naš radio govori o pomacima nabolje nakon uspostave te institucije u Irskoj. Primjerice, prije je konačna odluka o odabiru dobavljača ili izvođača radova bila nejavna, a to se sada promijenilo:
„Kada institucija vlasti plaća za neku robu ili uslugu, sve o izboru dobavljača ili izvođača mora biti potpuno otvoreno.“
Povjerenik za informacije mogao bi procijeniti treba li objaviti popis hrvatskih branitelja, na kojem se nalazi gotovo pola milijuna imena, a koje vlasti ne žele objaviti, navodno zbog zaštite privatnosti tih osoba, kaže Arijana Vela:
„Mislim da bi građani ove zemlje htjeli znati tko su ti ljudi koji su ovu zemlju branili, ali jednako tako i provjeriti da li se možda neki ljudi neosnovano nalaze na tom popisu.“
Predsjednik nevladine udruge Transparency International Hrvatska, Zorislav Antun Petrović, i sam sudionik rata, kaže da popis mora biti objavljen:
„U svakoj demokratskoj zemlji u javnost idu svi podaci o ljudima koji nešto dobivaju iz državnog proračuna. Znači, definitivno, popis branitelja bi trebao biti javan. A drugi argument u korist te teze je činjenica da je to svojevrsno priznanje svakom čovjeku koji je branio ovu zemlju. Ja sam također branitelj i meni apsolutno ne bi smetalo da se moje ime pojavi na takvom popisu. Štoviše, bila bi mi čast.“
U vladi kažu kako se popis branitelja ne može objaviti jer među ostalim podacima sadrži i trinaestcifrani jedinstveni matični broj građana, koji je zbog opasnosti od manipulacija proglašen tajnim. Kritičari odgovaraju da popis branitelja sadrži sasvim dovoljno ostalih podataka, pa se može objaviti i bez famoznog matičnog broja građana.
