Dostupni linkovi

"Brzi i uporni"


Web Cafee: Nenad PEJIĆ "Ja sam svojevremeno iz Toronta, Kanada, zatražio e-mailom od OHR-a u Sarajevu jedno objašnjenje o otkupu stanova. Odgovor sam dobio nakon par dana. Iznenadilo me je kada sam iz tog odgovora vidio da je moj upit šetao od "predstavnika bosnjačkog naroda", ka "predstavniku hrvatskog naroda", i završio kod "predstavnika srpskog naroda" koji mi je poslao odgovor. Čudio sam se zašto mi Bošnjak, kome sam uputio pitanje, nije želio poslati odgovor. Valjda zato što nije nadlezan za nebošnjake, što je mogao vidjeti iz mog imena, pa je moj e-mail proslijedio Hrvatu, koji je iz teksta mogao vidjeti da se ne služim "hrvatskim" jezikom pa je moj e-mail proslijedio - Srbinu."

Kad god su ga prvi put oslovili sa "BRZI", dopadalo mu se. Cijenili su to što je počeo od nule prije nekih 20 godina i tako bryo stigao na vrh. U Americi se ne gleda ko si i šta si već koliko si uspio. On je već bio suveren u svojoj oblasti, znao je sve što se treba znati, mislio je da zna čak i više - pratio je i one male biznise u svom domenu i gledao penje li se ko njegovim stopama, da li su ti mladi ljudi pronašli nešto novo što on ne zna i što bi moglo njega ugroziti. Drugi i ne znaju, ali jedna od njegovih tajni je bila da čim neko od mladjih iskoči na tržiste, a on primjeti da je "dečko" dobar, on kupi i njega i biznis. Čemu trčati za onima koji su brži od tebe, bolje da trče za tebe!!

"UPORNI" je nadimak koji je dobio od svojih sarajevskih prijatelja jer je već mjesece potrošio ne bi li počeo biznis, a da ne plati nikome ništa, da dobije dozvole i da bude uspješan. Za njega je to bilo pitanje principa, a ne novaca. Zarekao se da će to pokušati jer je želio pokušati najprije u svojoj državi. Djevojka mu je u Americi. Završila je medicinu i radila kao medicinska sestra. "Igram glupaču pola života" - govorila je – "ali zato drugu polovicu uživam u njenim plodovima!" Zvala ga je da joj se pridruži.

"BRZI" je volio je tu klupu u Central Parku. Nekad se morao za nju boriti sa drugim beskućnicima, ali - izborio se. Sada, 20 godina kasnije, uskoro će mu biti 50, često je pod klupu "sakrivao" novčanicu od 10 dolara nadajući se da će je naći kakav beskućnik kakav je i on nekada bio. Gledao je snimke na CNN-u iz Sarajeva i razmišljao da li je vrijeme da tamo uloži nešto novca. "Veliki biznisi se okreću u tim tranzicijskim zemljama, sad je tamo radna snaga jeftina" - mislio je.

"UPORNI" je izgubio bitku. Nije bilo načina da prodje kroz lavirint zakona, niti da dobije potrebne mu dozvole onako kako je mislio. Uz to, nerviralo ga je što mu se često neki službenik, po nacionalnosti Bosnjak, (i "Uporni" je bio Bošnjak) vjeruje unaprijed, i što mu često neki ne-Bošnjak ne vjeruje unaprijed!. Nije više mogao podnositi tu količinu neprofesionalnosti i od jednih i od drugih. A i poželio se svoje Alme.

"BRZI" je stigao u Sarajevo tri mjeseca kasnije. Rekli su mu da će ga primiti u vladi, pristojno su ga dočekali, ali ga je začudilo što mora razgovarati sa dvije vlade u dva entiteta, pa onda još i trećom, državnom. Obećali su mu svu pomoć, brzo rješavanje dozvola, a kad je pitao koliko će to trajati rekli su - godinu dana!!??. Onda je vidio koliko traje carinjenje u Pločama, pa koliko je nepouzdan željeznički prijevoz do Sarajeva. Iznenadile su ga televizijske kamere, najprije u Sarajevu, a onda i Banjaluci i još više kad je slušao izjave ministara u oba grada o novom velikom projektu i 100 novouposlenih!! "Oni se hvale sa nečim što ja ulažem i što još nije ni dogovoreno!!" – pomislio je. Vidio je da javni saobraćaj ne radi po redu vožnje; vidio je da nema novaca da se održavaju parkovi; zgrade su još uvijek oštećene iz ratnih vremena; gledao je izmučena lica kako se vuku po gradu.

"Odustajem" ' objavio je "UPORNI" svom društvu. Bilo im je krivo, znali su šta to znači. Još jedan manje - konstatirali su oni koji ostaju. "Radiću kao vrtlar!" - samo je kratko rekao. "Biće to najobrazovaniji vrtlar u povijesti SAD-a!" - rekli su. "Uvijek smo u nečemu najbolji ili najgori!" - samo je dodao.

"Kako da investiram u zemlju koja nema dobre putove, koja ima do beskraja komplicirano uredjenje, u kojoj moraš dobro potrošiti vremena i novca da ti uopće odobre da investiraš svoj sopstveni novac, a kvalificirana radna snaga koju trebaš - bježi u inozemstvo. Ovdje bi radije imali 25 uposlenih u svom entitetu nego 50 uposlenih u onom drugom!" - čudio se "BRZI." Za njega je to bilo – presporo.

Uporni je ušao medju posljednjima. Gledao je zamišljeno kroz prozor, znao je da mu dugo nema povratka. Uz njega je na sjedište sjeo neki pedesetogodišnjak. Reče mu da je mislio nešto investirati u BiH ali da je odustao. Ide za Gruziju, kaže, tamo je to bolje organizirano. Rekao mu je da je vrtlar i da putuje djevojci u SAD. Razišli su se na aerodromu u Beču. Bio je začudjen kad je u džepu od sakoa našao 100 dolara i nije mu bilo jasno odakle mu taj novac.

Danas je u izvješću Svjetske banke "Doing Business 2008" objavljeno da je Egipat prva zemlja na svijetu po provođenju poslovnih reformi za razdoblje 2006/2007. Druga zemlja na tom globalnom popisu je Hrvatska. Slijede Gana, Makedonija, Gruzija, Kolumbija, Saudijska Arabija, Kenija, Kina i Bugarska. Slijedećih 11 zemalja "reformatora" su Armenija, Butan, Burkina Faso, Češka, Gvatemala, Honduras, Mauricijus, Mozambik, Portugal, Tunis i Uzbekistan. Bosne i Hercegovine na tom spisku "reformatora" – nema.

Priču o biznismenu sam izmislio pokušavajući sebi da dočaram kako bi to izgledalo kad bi neko htio ulagati u BiH, a citat na početku ove kolumne je istinit i dio je komentara jednog mog čitaoca. On govori predratnim jezikom, bosanskcohercegovačkom ijekavicom pa je zbunio poslijeratne službenike koji su ga pokušali proslijediti predstavniku "njegovog" naroda. Pogriješili su.

Oni još ne znaju da nije važno ko ti šalje odgovor za stan, nego da je puno važnije da odgovor bude brz i točan!

Email me Nenad Pejic
XS
SM
MD
LG