Dostupni linkovi

Utjecaj nacionalizma na formiranje vanjske politike


Selma BORAČIĆ Utjecaj nacionalizma na formiranje vanjske politike BiH bila je tema forumske rasprave u organizaciji Vanjskopolitičkih inicijativa. Kroz dijalog su se spoznali osnovni problemi koji usporavaju formiranje jedinstvene vanjske politike BiH.

Povod ovoj dijaloškoj raspravi bio je analitički rad na temu „Utjecaj nacionalizma na formiranje vanjske politike u BiH“, autorice Denise Sarajlić - Maglić. Autorica je u biti razdvojila pojmove nacije i nacionalizma, no šta u biti i jeste nacionalizam u BiH:

„Ova analiza pokazuje da je nacionalizam zloupotrijebio vakum koji je nastao nakon raspada socijalističkog sistema vrijednosti i nametnuo se kao nepotpuna zamjena za ideologiju. Na taj način nacionalizam projicira na bh. vanjsku politiku sliku njenog unutrašnjeg uređenja zasnovanog na podjelama, i to prije svega etničkim podjelama. Te se podjele reflektuju na izgled vanjskopolitičkih struktura, na postojanje paralelnih kanala komuniciranja - od Predsjedništva, preko MIP-a do DKP-a, ambasada, ambasadora.“

Sve dok interesi pojedinačnih etničkih grupa dominiraju strukturama koje oblikuju vanjsku politiku neće biti moguće identificirati jedinstvene državne interese i vanjsku politiku. Glavni razlog za to leži u činjenici da nema konsenzusa unutar BiH o njenoj državnosti. Naime, problematiziranje nacije je, prema mišljenju prof. Nerzuka Ćurka, rezultat prethodnih političkih normi:

„Ja naprosto smatram da se u BiH radi prije svega o etničkim nacionalizmima, a da je jedan građanski nacionalizam, za koje je ljepše ime ustavni patriotizam, odsutan iz bh. političke prakse. Problem s tim etničkim nacionalizmima je što su nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma uspostavljeni kao norma koja kao da postoji stotinama godina.“

Kako je u BiH nacionalizam nerijetko obilježje svega, pa čak i školskih ustanova, prof. Ćurak je mišljenja da ni vanjska politika nije izostavljena iz toga:

„Konstitucija vanjske politike prepuštena je etničkim nacionalizmima, odnosno političkim elitama koje generiraju te etničke nacionalizme zato što je i kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, nažalost, pretpostavio da je etnicitet stvar u svijet. Šta to znači da je stvar u svijet? Da je etnicitet prirodna pojava. A to ne može nikako biti, jer etnonacionalizam nije prirodan, on ne pripada prirodi. Dakle, s takvim pristupom moglo se onda očekivati da će etnonacionalne, odnosno etnonacionalističke norme, jer ma koliko se neko tome protivio, u BiH etnonacionalne norme naprosto se perpetuiraju u etnonacionalističke.“

Ćurak je mišljenja da međunarodna zajednica mora osnažiti prisustvo u BiH i svoj boravak institucionalizirati, te njena politika mora biti dio suverenitetske politike koja se može izraziti i vanjskom politikom:

“Vanjska politika po teoriji odraza jeste, dakle, ogledalo unutrašnjih politika u BiH, ali je ogledalo malo razbijeno jer nedostaje četvrta unutrašnja politika, a to je politika međunarodne zajednice. Znači ona nedostaje u toj vanjskoj prezentaciji. U BiH vanjska politika ne može biti odraz unutrašnjih politika zato što nema unutrašnje politike.”
U studiji se navodi kako se tripartitna struktura Predsjedništva BiH, koje je zaduženo za vanjsku politiku, kontinuirano odražava na definiranje tri ili više vanjskih politika. Takva dejtonska struktura će nastaviti otežavati formuliranje jedinstvene vanjske politike.
XS
SM
MD
LG