Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ekološka država samo u sloganu


Esad KRICIC

Teorija koja kaže: što se o nečemu više govori - toga manje ima, svoju potvrdu nalazi i u okolnosti da je Crna Gora ekološka država što je prije tačno 16 godina ugrađeno i u sam Ustav. Ono što je izostalo je izgradnja svijesti o tome, a takođe i oživotvorenje ovog koncepta čiji bi rezultati, da se na tome zaista radilo, bili itekako vidljivi. Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori, usvojena je na sjednici republičkog parlamenta koja je simbolično na otvorenom prostoru održana na Žabljaku 20. septembra '91. godine. Sam tekst deklaracije vrvi od velikih riječi koje su, na žalost, bar do sada ostale samo riječi na papiru. Među njima je i rečenica „Svjesni duga prema prirodi, izvoru našeg zdravlja i inspiraciji naše slobode i kulture, posvećujemo se njenoj zaštiti u ime sopstvenog opstanka i budućnosti potomstva“. Stvarnost je nešto drukčija. Ekološka država Crna Gora je zemlja u kojoj još uvijek savremena deponija ili reciklažni centar predstavljaju rijetkost i više pojmove koji se tiču budućnosti nego sadašnjosti. Lokalni problemi najbolje ilustruju pravo stanje. U okolini Bijelog Polja građani prve ekološke države na svijetu zbog smrada nastalih raspadanjem životinjskih ostataka razmišljaju čak o iseljavanju:

„Niko nema blesav kao mi, ali hajde, neko mora bit najblesaviji. Dali smo im da ovo drugo smeće bacaju, ali da ne bacaju više kosti i otpad od mesa. Međutim, ti jadi nas ponovo strefiše“.

„Kada naiđe taj smrad, to se ne može prozor otvoriti. Šanse nema. Inače, čovjek se odmah guši“.

Problem sa nečistoćom i smećem ne uočava samo stanovništvo Crne Gore, već i posjetioci Crne Gore koji dolaze iz svih krajeva svijeta kao turisti. Najbolje o tome svjedoči podatak da na telefon za žalbe Ministarstva turizma i zaštite životne sredine najviše pritužbi stiže upravo na takozvano "neovlašćeno odlaganje otpada i smeća". Jelena Paović, portparol ministarstva:

„I dalje se ukazuje i od strane građana i od strane turista koji posjećuju Crnu Goru na taj problem nečistoće. Mislim da je taj problem značajno rješen kada govorimo o turističkim centrima u samim gradskim jezgrima, na šetalištima, na plažama i u parkovima, ali i dalje smo svjedoci tog smeća koje se odlaže na periferijama grada i duž puteva. Mi ćemo naravno nastaviti u kontinuitetu sa realizacijom kampanje neka bude čisto koja daje i vidljive rezultate, ali oni još uvijek nijesu dovoljni da bi Crna Gora do kraja bila jedna uređena država u tom smislu“.

Da nije tužno, bilo bi smiješno, kažu najistaknutiji crnogorski ekolozi, komentarišući paradoks i nesrazmjeru između deklarativnog zalaganja za plemenitu ideju i nepostojanja volje da Crna Gora i zaista postane ekološka država:

„Znam mnogo država koje se nijesu proglasile ekološkim, a koje su puno ekološkije nego Crna Gora“.

„Crnogorska ekologija je kao jedan veliki talenat u sportu koji ne voli puno da radi. U Crnoj Gori se svi vole kačiti na temu ekologije, ali potom ništa ne raditi“.

„Država koja želi da bude ekološka, ne može sebi dopustiti da prenebregava činjenicu da se moraju poštovati ekološki standardi koje poštuju i neke druge neekološke zemlje, a kamoli ekološka država“.

„Ne zna se je li veća sramota što je Crna Gora ekološka država, a što država nije ništa uradila ili bi još veća sramota bila, skinuti to, pa da ne bude više ekološka država“
XS
SM
MD
LG