Izbor koji je pred bh. vlasti stavio visoki predstavnik Miroslav Lajčak - integracija ili izolacija - za predstavnike tri nevladine organizacije - Srpsko građansko vijeće, Hrvatsko narodno vijeće i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca - ne nameće uopšte dilemu. Podrška integraciji Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju nije sporna, te upozoravaju da u aktuelnom trenutku blokade reforme policije Bosna i Hercegovina nastavlja tonuti u beznađe, siromaštvo i političku nesigurnost.
Akademik Nikola Kovač, član Srpskog građanskog vijeća, kaže da i danas postoje sukobi isti kao i 1992. godine i da za 15 godina nije učinjen nikakav napredak:
„Danas postoje dva entiteta, ali postoje i tendencije i inicijative za stvaranje i trećeg. To nije samo formalno - pravna i teritorijalna podjela koja ide linijom razdvajanja frontova i etničkog čišćenja nego je to istovremeno i podjela svih velikih sistema - od policije, preko elektroprivrede, komunikacija, što znači da država ne može funkcionisati ni normalno, ni efikasno u takvom sistemu podjele. U tom smislu mi smo još veoma daleko od pravih integracijskih tendencija. Trebaće jedna nova politička generacija, jedan nov koncept vlasti, jedna nova politička kultura koja će omogućiti da se građansko stavi iznad nacionalnog, da se osjećanje za evropsku i, prije svega, patriotsku pripadnost Bosni i Hercegovini stavi iznad svih drugih pripadnosti i opredjeljenja.“
Treći entitet - hrvatski, koji predlaže premijer Republike Srpske Milorad Dodik, za Hrvatsko narodno vijeće i njenog lidera fra Luku Markešića nije prihvatljiv. Fra Luka odlučno odbija taj prijedlog, koji, međutim, vidi i u deklaraciji hrvatskih stranaka iz BiH o ustavnom uređenju BiH, čije je potpisivanje najavljeno za dva dana u Kreševu. U toj deklaraciji, naime, govori se o neprihvatljivosti dva entiteta:
„Očito je da u samoj deklaraciji nekako kao da se želi da to rješenje bude sa tri entiteta. Naš stav je, Hrvatskog naraodnog vijeća, da BiH bude uređena regionalno i kantonalno, a to znači bez entiteta. Mi smo protiv trećeg entiteta za hrvatski narod u BiH, jer je to na štetu samog hrvatskog naroda. A smatramo isto tako da je na štetu i svih naroda u BiH, odnosno BiH kao države sa svojim uređenjem unutarnjim, sa svojim različitostima - ali jedne države.“
Profesor doktor Ćazim Sadiković, u ime Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, kaže da je Bosni i Hercegovini neophodna integracija u Evrpsku uniju, ali da ona mora biti uspješna, a za to je potrebna snažna pravna i demokratska država, što danas nije slučaj. Pak, Sadiković smatra da problem reforme bh. policije nije moguće riješiti konsenzusom političkih lidera, te da uloga Ureda visokog predstavnika sada mora biti presudna:
„Jer ako dođe do ovih blokada, kao što je recimo oko policije, onda je zapravo OHR pozvan da razriješi to pitanje. Dakle, ne može se pravdati zaostajanje od nekoliko godina time da ne postoji konsenzus među glavnim političkim snagama. Konsenzus u ovoj prilici zapravo je jedna opasnost za našu državu i mislim da je to sasvim jedna situacija koju predviđa Evropska konvencija u članu 15 - da ako postoji neka opasnost za opstanak nacije da je onda dužan onaj organ koji je zadužen za održanje stabiliteta države da djeluje i da riješi te protivrječnosti. U ovom slučaju mislim da su zaista opasnosti koje se nadvijaju nad našom državom dosta velike i mislim da je vrijeme da OHR djeluje upravo onako kako je to nama došlo iz Strazbura, preko mišljenja Venecijanske komisije - a to je kao vlast za te vanredne okolnosti, vanredne opasnosti.“
Predsjednik Srpskog građanskog vijeća Mirko Pejanović kaže da je projekat reforme bh. policije u ovom trenutku postao sudbinski za ostvarivanje integracije BiH u Evropsku uniju, te zaključuje:
„Mi smatramo, u nevladinim organizacijama, da voćstva političkih stranaka koja imaju većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH moraju biti izložena svim vrstama pritiska i odgovornosti da pronađu konsenzus kako se BiH ne bi našla u stanju potpune izolacije, pa i beznađa. I ako stranke koje vladaju, pa i OHR, ne mogu pronaći kompromis, onda po našem mišljenju su izvan istorijskog konteksta, a istorijski kontekst je da su sve zemlje tranzicije ili postale članice, ili su blizu članstva, Evropske unije.“
Akademik Nikola Kovač, član Srpskog građanskog vijeća, kaže da i danas postoje sukobi isti kao i 1992. godine i da za 15 godina nije učinjen nikakav napredak:
„Danas postoje dva entiteta, ali postoje i tendencije i inicijative za stvaranje i trećeg. To nije samo formalno - pravna i teritorijalna podjela koja ide linijom razdvajanja frontova i etničkog čišćenja nego je to istovremeno i podjela svih velikih sistema - od policije, preko elektroprivrede, komunikacija, što znači da država ne može funkcionisati ni normalno, ni efikasno u takvom sistemu podjele. U tom smislu mi smo još veoma daleko od pravih integracijskih tendencija. Trebaće jedna nova politička generacija, jedan nov koncept vlasti, jedna nova politička kultura koja će omogućiti da se građansko stavi iznad nacionalnog, da se osjećanje za evropsku i, prije svega, patriotsku pripadnost Bosni i Hercegovini stavi iznad svih drugih pripadnosti i opredjeljenja.“
Treći entitet - hrvatski, koji predlaže premijer Republike Srpske Milorad Dodik, za Hrvatsko narodno vijeće i njenog lidera fra Luku Markešića nije prihvatljiv. Fra Luka odlučno odbija taj prijedlog, koji, međutim, vidi i u deklaraciji hrvatskih stranaka iz BiH o ustavnom uređenju BiH, čije je potpisivanje najavljeno za dva dana u Kreševu. U toj deklaraciji, naime, govori se o neprihvatljivosti dva entiteta:
„Očito je da u samoj deklaraciji nekako kao da se želi da to rješenje bude sa tri entiteta. Naš stav je, Hrvatskog naraodnog vijeća, da BiH bude uređena regionalno i kantonalno, a to znači bez entiteta. Mi smo protiv trećeg entiteta za hrvatski narod u BiH, jer je to na štetu samog hrvatskog naroda. A smatramo isto tako da je na štetu i svih naroda u BiH, odnosno BiH kao države sa svojim uređenjem unutarnjim, sa svojim različitostima - ali jedne države.“
Profesor doktor Ćazim Sadiković, u ime Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, kaže da je Bosni i Hercegovini neophodna integracija u Evrpsku uniju, ali da ona mora biti uspješna, a za to je potrebna snažna pravna i demokratska država, što danas nije slučaj. Pak, Sadiković smatra da problem reforme bh. policije nije moguće riješiti konsenzusom političkih lidera, te da uloga Ureda visokog predstavnika sada mora biti presudna:
„Jer ako dođe do ovih blokada, kao što je recimo oko policije, onda je zapravo OHR pozvan da razriješi to pitanje. Dakle, ne može se pravdati zaostajanje od nekoliko godina time da ne postoji konsenzus među glavnim političkim snagama. Konsenzus u ovoj prilici zapravo je jedna opasnost za našu državu i mislim da je to sasvim jedna situacija koju predviđa Evropska konvencija u članu 15 - da ako postoji neka opasnost za opstanak nacije da je onda dužan onaj organ koji je zadužen za održanje stabiliteta države da djeluje i da riješi te protivrječnosti. U ovom slučaju mislim da su zaista opasnosti koje se nadvijaju nad našom državom dosta velike i mislim da je vrijeme da OHR djeluje upravo onako kako je to nama došlo iz Strazbura, preko mišljenja Venecijanske komisije - a to je kao vlast za te vanredne okolnosti, vanredne opasnosti.“
Predsjednik Srpskog građanskog vijeća Mirko Pejanović kaže da je projekat reforme bh. policije u ovom trenutku postao sudbinski za ostvarivanje integracije BiH u Evropsku uniju, te zaključuje:
„Mi smatramo, u nevladinim organizacijama, da voćstva političkih stranaka koja imaju većinu u Parlamentarnoj skupštini BiH moraju biti izložena svim vrstama pritiska i odgovornosti da pronađu konsenzus kako se BiH ne bi našla u stanju potpune izolacije, pa i beznađa. I ako stranke koje vladaju, pa i OHR, ne mogu pronaći kompromis, onda po našem mišljenju su izvan istorijskog konteksta, a istorijski kontekst je da su sve zemlje tranzicije ili postale članice, ili su blizu članstva, Evropske unije.“
