Dostupni linkovi

Crnogorske vruće teme


Sa akademikom Sretenom Perovićem, glavnim urednikom Crnogorske enciklopedije i potpredsjednikom Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, razgovarali smo o postreferendumskoj Crnoj Gori, položaju stvaralačke inteligencije, sklonosti vlasti da igra na dvije karte, odnosu prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi...


RSE:
Gospodine Peroviću, prošlo je neko vrijeme od referenduma, kako Vi danas doživljavate crnogorsko društvo i gdje vidite glavne probleme?

PEROVIĆ: Najprije bih morao da kažem da su Crnogorci po mentalnom sklopu, ali i po tradiciji izrazito nestrpljivi, što se u praksi često manifestuje visokim emocijama, neodmjerenim reagovanjima, brzopletim procjenama raspoloženja i odnosa prema drugima, a sve to na kraju dovodi i do ozbiljnih razočarenja, ponekad do svjesne ili nesvjesne destrukcije i samodestrukcije i zato nije po meni čudno što imamo tako drastično različite reakcije na socijalne i političke izazove koje bi, da smo malo drukčiji, bilo moguće bezbolnije rješavati i riješiti. Svuda u svijetu postoje podjele, nema kompaktnog i kompletnog društva, a podjele postoje i u okviru svake porodice, a različita društva i politički pogledi u samom su temelju svake demokratije, podjele u tome postoje i u demokratski najrazvijenijim zemljama, ali tamo niko ne poriče sopstvenu državu niti omalovažava institucije države kako se to sasvim ne kažnjivo čini kod nas u Crnoj Gori. Mnoge istorijske i aktuelne nepravde nanijete Crnoj Gori i njenom stanovništvu nijesu uklonjene poslije referenduma. Nijesu ni mogle biti sasvim uklonjene u vremenu od obnove crnogorske državne samostalnosti jer to je samo jedna godina, ali po meni učinjeno je mnogo, iako ne dovoljno, da se drukčije i uprkos mnogim nedaćama koje nas svakodnevno prate bogatije se živi i sa više realne nade gleda u budućnost.

RSE: Da li je baš tako? Ova vlast se kritikuje za kreiranje monopola i ambijenta u kome bogato žive, tvrde kritičari opozicionari, samo ljudi bliski samom vrhu. Veliki procenat, međutim i dalje grca u siromaštvu.

PEROVIĆ: To je tačno u mnogim nivoima, mnoge devijacije u državi i društvu, pa i kod pojedinaca, pa i kod vodećih pojedinaca u vlasti i opoziciji nijesu prevaziđene, ali je tačno i to da je dio nezadovoljstva koje dolazi iz redova građanstva i zbog one mentalne strukture crnogorskih građana, to jest iz njihovih nerealnih često mentalnih, neprikrivenih želja i ambicija, pa i samodestrukcije. Na primjer, žalimo se na siromaštvo, a Crna Gora ima gotovo duplo više mobilnih telefona u odnosu na broj njenih stanovnika, a tu su i stotine hiljada automobila. U zemlji od svega 650 hiljada stanovnika. Zar to nije indikativan podatak. Toliki broj telefona i automobila neko mora da plaća, a to plaćaju, na žalost ili na sreću i siromašni i bogati građani.

RSE: U kakvom je položaju u samostalnoj Crnoj Gori stvaralačka inteligencija?

PEROVIĆ: Na žalost, još uvijek u neobnovljenom položaju, a to znači uglavnom u nezavidnom položaju. Individualno i institucionalno. Kultura i nauka još nijesu dobile potporu koju zaslužuju po svojim rezultatima, a rezultati bi svakako mogli biti i znatno bolji kada bi se materijalni položaj ovih djelatnosti bitnije poboljšao. Konkretno mislim da bi država morala obezbijediti potrebna sredstva za rad na kapitalnim projektima, kao što su na primjer Crnogorska enciklopedija, Istorija književnosti, projekti Instituta za književnost i jezik Dukljanske Akademije Nauka i drugih institucija, naravno i umjetnosti i nauke i kulture. Projekti koji ne obuhvataju šire krugove, a ne samo naučne institucije. Nezadovoljstvo, pa i djelimična pasivizacije stvaralačke inteligencije, međutim, dolazi i otuda što se ne ostvaruju neke odluke koje imaju i stvarni, ali i simbolični značaj. Ja bih naveo neke činjenice koje iritiraju i druge crnogorske građane, ne samo stvaralačku inteligenciju. Vjerujem da se i pažljiviji slušaoci Slobodne Evrope, na primjer, sa čuđenjem pitaju - zašto nadležni organi crnogorske države ni poslije tolikog vremena nijesu sa vrha Rumije uklonili provokativni limeni objekat, minijaturnu crkvicu koju je prije tri godine mitropolit Amfilohije Radović vojnim helikopterima instalirao na vrh ove crnogorske planine. Taj simbol smutnje još je na Rumiji, iako je to u svakom pogledu i nedostojno i nedopustivo.

RSE: Zašto se još uvijek igra na dvije karte? Prepoznajete li tu neku staru strategiju ovdašnjih vlastodržaca i kako to komentarišete?

PEROVIĆ: Politika je sklona tim dvostrukim putanjama, ali ja mislim da to u savremenim situacijama u savremenom društvu nema onakvu prođu kakvu je imala u prošlosti. Vjerovatno političari to rade iz taktičkih, pragmatičkih razloga. I u državnim institucijama i u vlasti, a pogotovo u opozicionim krugovima, ima mnogo onih kojima ne odgovara puna stabilizacija i napredak crnogorske države, pa samim tim i na jačanje duhovnih, kulturnih, prosvjetnih i naučnih instuticija i projakata. Ako tome i dodamo pretjerano taktiziranje vlasti prema očiglednoj destrukciji crnogorskog kulturnog nasljeđa, a to je evidentno, kao i nesuvusle kompromise kakav je ovaj oko izgradnje novog hrama iznad cetinjskog manastira onda se ne treba čuditi kako se dolazi do negativnih rezultata.

RSE: Taktizira se i sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, čiji su čelnici otvoreno radili protiv obnove njene državnosti. Izgleda da se odnose većeg dijela vlasti prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, međutim, nije promijenio ni nakon osamostaljenja.

PEROVIĆ: Ne bih se potpuno složio sa vama. Ja mislim da donekle jeste promijenjen odnos prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, ali to je toliko minorno, da vjernici, pa i crnogorska crkva kao institucija, apsolutno ne mogu biti zadovoljni. Mislim da je apsurdna situacija koju Crna Gora još uvijek toleriše. U ime koje pravde, na primjer i kojeg prava matična crnogorska crkva i njeni vjernici ne mogu se slobodno obratiti Bogu ni iz jednog crnogorskog manastira niti iz jedne od 600 crnogorskih crkava. To im ne dozvoljavaju militantni vjernici srpske crkve koja i danas nelegalno drži i smatra svojim vlasništvom sve crnogorske hramove. Ne postoji drugi sličan primjer takve diskriminacije u savremenom svijetu, a crnogorska i suverenistička vlast izgleda i dalje nema snage ili možda nema ni volje da za vjernike i sljedbenike Crnogorske pravoslavne crkve obezbijede osnovna ljudska prava garantovana svim evropskim i univerzalnim konvencijama koje su na važnosti. Zamislite kako to djeluje kad naš istaknuti slikar Mihail Pavlović kome su svi bližnji, bliži i dalji preci bili svestrana lica i istaknuti duhovni predstavnici autokefalne crnogorske crkve, ne može kao Cetinjanin da uđe u cetinjski manastir ili ostroški manastir jer mu to ne dozvoljavaju zaposleni popovi Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Sprječavaju ga da uđe u svoj hram samo zato što je vjernik, pravi vjernik obnovljene crnogorske crkve. Država Crna Gora još uvijek toleriše to po meni potpuno nedopustivo anticivilizacijsko stanje što ima teške posljedice, a moguće i da će imati i kobne posljedice.

RSE: Zašto se tolerišu takve stvari i šta Vam to govori o prirodi ovdašnje vlasti?

PEROVIĆ: To je teško govoriti, ali po mom mišljenju najčešći razlozi za takvo stanje, odnosno za takav odnos jeste pragmatizam političara i dnevnopolitička mjerenja, koristi ili štete u odnosu na pojedinu instituciju, pojedinu vjersku organizaciju, ali vjerovatno nije to samo iz tih razloga. I u državnim institucijama i u vlasti, a da ne govorimo, pogotovo u opozicionim krugovima, ima onih kojima ne odgovara stabilizacija i napredak crnogorske države u pravom smislu, a pogotovo ne jačanje duhovnih, kulturnih, prosvjetnih, naučnih institucija i projekata. Ako tome dodamo i prećerano taktiziranje vlasti prema očiglednoj destrukciji crnogorskog kulturnog nasljeđa, ako i nesuvusle kompromise kakav je ovaj sadašnji oko izgranje novog hrama iznad cetinjskog manastira. Zamislite iznad cetinjskog manastira! Onda ne treba da čudi ozbiljna šteta koja se nanosi projektovanoj demkratskoj Crnoj Gori.

RSE: Kako komentarišete reviziju crnogorskog stava u slučaju Filaret i popuštanje crnogorskih vlasti zvaničnom Beogradu, čiji su predstavnici tokom te afere uputili skandalozne ocjene na račun Crne Gore?

PEROVIĆ: Episkop Filaret po meni nije učinio mnogo zla Crnoj Gori. On istina jeste kao militantni element Srpske pravoslavne crkve radio u interesu takozvane velike Srbije i osumnjičenih ratnih zločinaca. Time jeste nanijeta šteta ne samo Crnoj Gori, nego i Srbiji. Mnogo više zla učinio nam je gospodin Amfilohije prepravljajući, devastirajući crnogorske hramove, Crnogorce je vrijeđao i nazivao Titovim bastardima, dakle kopiladima. Bespravno gradio crkve po vrhovima crnogorskih planina, pozivao da se Crnogorci, a on ih naziva Dukljanima, prikuju za Vezirov most i tako dalje. Dosta nesuvislih, teških i preteških uvreda na račun Crne Gore i crnogorskog naroda. Amfilohije je radio sve što je mogao i riječju i djelom da se ne izglasa samostalnost Crne Gore. Njemu, međutim, crnogorska država, crnogorska vlast nije zabranila da stoluje na Cetinju u cetinjskom manastiru koji je kao i sve crnogorske pravoslavne hramove nelegalno prigrabila srpska crkva kada je regent Aleksandar Karađorđević 1920. godine samoglasnim aktom nekanonski prisajedinio autokefalnu crnogorsku crkvu srpskoj crkvi. I zašto se mi danas toliko ljutimo na gospodina Filareta. On radi svoj posao, blagoslovom patrijarha Pavla, a Crna Gora po receptu Velje Ilića, minstra srpske Vlade, popušta li popušta. Oni pritiskaju, a Crna Gora popušta.
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG