Dostupni linkovi

Koliko košta besplatno školovanje


Sabina CABARAVDIC, Gzim BADŽAKU, Ankica BARBIR MLADINOVIC, Želimir BOJOVIC, Aida ÐUGUM, Esad KRCIC

Da paradoks bude veći, države u regionu su proklamovale princip besplatnog školovanja. Istovremeno, vlade i verske zajednice verbalno se zalažu za što veći natalitet, ali praktično ne čine ništa da ljudima koji već imaju puno dece pomognu da ih odškoluju.

Entitetske razlike u BiH

Kompleti udžbenika za devetogodišnje obrazovanje u FBiH skoro su duplo skuplji u odnosu na Republiku Srpsku. Za prvi razred devetogodišnje škole u FBiH komlpet udžbenika košta 59 konvertibilnih maraka, dok je u drugom bosanskohercegovačkom entitetu ta cijena 37 maraka.

Da biste opremili dijete za školu, kupujući samo najpotrebnije stvari, morate izdvojiti značajnu sumu novca, kaže majka učenika trećeg razreda osnovne škole Irena Korjenić:

„Udžbenike smo platili preko 70 maraka, uključujući i tri teke tankih korica, s tim da su falila tri udžbenika. Dakle, za sedam udžbenika, tri teke i neke sitnice (olovke i jedno šiljalo), platili smo preko 70 maraka. Onda još na to dodajte ruksak, pernicu, još nekih knjiga i teka… Potrebno je od 100 do 150 KM samo za najosnovnije. Tako da ne možemo reći da je osnovno školovanje baš besplatno.“

Ipak, postoje i oni koji svojoj djeci ne mogu pružiti ni najosnovnije. Alma Redžepović, samohrana majka, ove godine u školu je poslala šestoro djece. S primanjima od 252 KM pokušava pronaći izlaz iz situacije u kojoj se nalazi:

„Mnogo bi mi pomoglo kada bih mogla plaćati na rate. Mogla bih plaćati ratu od dvadesetak maraka za knjige.“

Besplatne udžbenike u FBiH, ove godine dobilo je oko 4.000 romske, socijalno ugrožene djece, dok je u Republici Srpskoj vlada osigurala udžbenike za oko 11.000 prvačića. Pomoć od vlade ovog entiteta dobila je i porodica Ratković, za petoro djece koja idu u školu, i to u vidu đačkih torbi, knjiga i higijenskih paketa. Otac Zlatko je veoma zahvalan zbog toga:

„Dobili smo kompletan školski pribor, od olovki do knjiga. To nam puno znači. Ja bih za knjige morao da izdvojim oko 2.200 maraka za njih petoro. Uče po dva strana jezika, a dvije knjige za strane jezike su 50 maraka.“

Kako se prvo školsko zvono začulo, tako su obaveze djece prema školi rasle, a samim tim je i školska torba postajala sve teža. Ivor je učenik trećeg razreda jedne sarajevske osnovne škole i nabrojao nam je šta ima u svojoj školskoj torbi:

„Dvije knjige za matematiku, dvije knjige za bosanski jezik, jednu svesku i opremu za tjelesno vaspitanje. Jedva sam zakopčao torbu.“

Kako je školska torba za malog Ivora preteška, njegova majka Irena ističe da bi se o ovom problemu nadležni trebali ozbiljnije pozabaviti:

„Mislim da za težinu udžbenika nisu krive toliko škole koliko ljudi koji rade u ministarstvima, koji bi trebali da vide koliko su teške. Težina đačke torbe bi se trebala prilagoditi dječjem uzrastu.“

Novina za bosanskohercegovačko školstvo je da će od ove godine učenici osnovnih i srednjih škola iz hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda, prvi put od osamostaljenja BiH, imati potpuno iste udžbenike istorije i geografije. Istorijska poglavlja, koja su do sada često bila predmet spora, u novoj bi školskoj godini trebala biti potpuno jednaka u oba bosanskohercegovačka entiteta.

Za crnogorske roditelje udžbenici skuplji od 15 do 20 posto

Neorganizovanost, nedovoljan broj knjiga, gužve pred knjižarama i negodovanje roditelja obilježavaju početak nove školske godine u Crnoj Gori. Iako školska godina traje već nekoliko dana, gužve pred knjižarama skoro da se ne smanjuju. Konflikti su česti, a dolazilo je i do tuča. Roditelji se žale na primitivizam kojem su izloženi već više dana i kažu da se kao krajnje poniženje dešava da kad konačno stignu kod šaltera, budu vraćeni. Pred knjižarom podgoričkog Zavoda za udžbenike. petnaestak roditelja čeka red. Nije im dozvoljeno čak ni da uđu u poslovni prostor, već im se knjige izdaju preko šaltera:

„Prostor je premalen. Uopšte nisu organizovani. Knjige su odavno trebale biti u prodaji.“

Je li bilo guranja?

„Nije. Možda sam ja naišla u vrijeme kad nije bilo gužve. A inače su mi rekli da se čeka po dva sata.“

Dodatne nevolje roditeljima stvaraju pojedini profesori, koji od učenika već zahtijevaju da imaju neophodne udžbenike, koje roditelji, bez sopstvene krivice, nisu u mogućnosti da kupe. Pored toga, postoji izvjesna neusklađenost starih i novih programa:

„Traže neku matematiku koja je ranije štampana. Neće da rade po novoj matematici, već hoće neko ranije izdanje. Međutim, to izdanje se više ne štampa.“

Cijene su posebna priča. Kompleti za tzv. reformisani prvi, drugi i treći razred koštaju oko 50 eura. Četvrtaci udžbenike plaćaju nešto manje od 60, dok za šesti razred već treba izdvojiti oko 80 eura. Cijena knjiga za sedmi razred je oko 100 eura, a komplet za osmi je desetak eura jeftiniji. Udžbenici za klasični sistem školovanja su nešto jeftiniji u odnosu na reformisane. Roditelji se žale na skupoću:

„Iskrpimo se nekako – nešto staro, nešto novo.“

„Kćerka mi ide u prvi srednje, jedan sin u šesti, a drugi u drugi razred osnovne škole. Ne znam kako ću se snaći. Samo muž radi, od njegove plate ne možemo izaći na kraj. Sve skupa izađe oko 270 eura. Ja stvarno ne znam šta ćemo.“

„Samo za knjige i patike za toliko djece je potrebno minimalno 700-800 eura. A odakle?“

„Imam dva đaka. Niko u kući ne radi. Ja ne znam od čega i kako.“

„Još nisam išao u knjižaru, niti smijem da uđem. Kakva je to vrsta robe da mora toliko da poskupi?“

Nešto veće cijene udžbenika, prema objašnjenju trgovaca, nijesu rezultat povećane trgovačke marže, već poreza za dodatu vrijednost i promjena na svjetskom tržištu:

„Povećanje cijena za udžbenike u odnosu na prošlu godinu, kreće se negdje između 15 i 20 posto. Dva su razloga za povećanje cijena. U prošloj godini je porez na udžbenike bio po povlašćenoj stopi od 3,5 posto, a od januara ove godine ide do sedam posto. Drugi razlog je poskupljenje papira i celuloze na svjetskom tržištu.“

Redovi pred knjižarama u Beogradu

Iako je školska godina počela još pre nekoliko dana, većina đaka još uvek nema sve potrebne udžbenike. U jednoj od najvećih beogradskih knjižara u samom centru grada, već danima je red dug nekoliko desetina metara.

Milanina kćerka ide u četvrti razred i na pitanje da li su udžbenici skupi, Milana odgovara da jesu. Dodaje da su, međutim, udžbenici samo jedna od stavki u njihovom kućnom budžetu, a da je sve drugo što je potrebno obezbediti detetu koje ide u školu možda i skuplje od samih udžbenika:

„Tako da je taj paket onda veći. Ali, izdržat se mora. Osnovno školovanje je obavezno.“

U Srbiji ima oko 850.000 učenika osnovnih i srednjih škola, među kojima je više od 76.000 prvaka. Za sve njih je potrebno obezbediti knjige. U prodavnici jednog od najvećih izdavača udžbenika u Srbiji, stalno su redovi. Knjige u proseku koštaju oko 250 dinara, za jedan razred gotovo 3.000 dinara ili oko 25 evra.

Za razliku od pre, danas nastavnici imaju priliku da sami biraju udžbenike. A pored zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, postoji još pet autorizovanih izdavača. Milan, jedan od prodavaca u knjižari u kojoj se udžbenici najviše kupuju, kaže:

„Više nema kompleta kao ranijih godina, da se kupi komplet i to je to. Sada profesori imaju mogućnost da biraju udžbenike. Tako da komplet može da varira po par hiljada.“

Dok čeka svoju mlađu kćerku da izađe iz škole, Slađana priča o tome koliko je teško biti samohrana majka i školovati troje dece. Samo za knjige je potrebno izdvojiti oko 5.000 dinara (oko 40 evra), međutim to nije jedini izdatak, kaže ona:

„Svaki dan nešto treba. Svaki dan za nešto trebaju pare. Za knjige, za sveske, za ishranu, za oblačenje… Cene su katastrofalne. U odnosu na platu koju primam, a sama ih izdržavam, to je mnogo.“

Ali, osnovno školovanje u Srbiji je obavezno i besplatno. Međutim, mnogi roditelji tu besplatnost skupo plaćaju. Slađana kaže da je prinuđena da radi nekoliko poslova kako bi njena deca mogla da se školuju:

„Pored posla moram da radim privatno, da čistim stanove, da čistim zgrade. Jednostavno, ne mogu sebi da kažem da neću nešto da radim. Moram sve da radim da bih priuštila deci ono osnovno što im treba.“

I dok je roditeljima problem da sve knjige kupe, deci je problem da sve te knjige nose. Ogromni rančevi izgledaju nezgrapno na krhkim dečjim ramenima. Ponekad su ti rančevi teški i po nekoliko kilograma. Maja deli sudbinu svojih drugova iz razreda – veliki rančevi sa puno knjiga i pribora. Na pitanje da li joj je teška đačka torba, ona kaže:

„Mnogo je teška.“

Roditelji kažu da i oni, kao i njihova deca, žele da im školski dani što pre prođu. Jer, školovanje dece nije samo kupovina knjiga i ostale opreme. Za Slađanu, školovanje dece je naporan, ali, kako kaže, isplativ trud:

„Treba mnogo rada za sve to, i razumevanja dece i same sebe. Treba da se shvati šta im sve treba. Sve se može kad se hoće, ali treba puno rada.“

Teška i skupa đačka torba i na Kosovu

U osnovno i srednje obrazovanje na Kosovu je uključeno oko 400.000 učenika, koji pohađaju nastavu u 595 osnovnih i srednjih škola. Najveći broj učenika potiče iz porodica koje imaju značajne ekonomske probleme, tako da je kupovina knjiga za njih poseban i dosta visok trošak. Većina građana se žali da su cene školskih udžbenika i pribora visoke, kaže Ramadan Trnava, poslovođa prodavnice „Školske knjige“ i Prištini:

„Cene zavise od broja knjiga i od toga o kakvim se knjigama radi. Za neke razrede je potrebno manje, za neke više knjiga. Recimo, za prvi razred je potrebno 12 udžbenika i priručnika i sve to košta 15,80 evra. Drugi razred ima 11 knjiga i priručnika i sve to košta 52,20 evra. Dok, recimo, osmi razred ima 16 knjiga koje koštaju 44,60 evra.“

Rasim Laloši radi u javnim službama na Kosovu i platu prima iz budžeta Kosova. Njemu za knjige za troje dece, koliko ima na školovanju, treba više od jedne mesečne plate:

„Stvaro je skupo, imajući u vidu prosečne plate na Kosovu. Teško je pokriti troškove i obezbediti knjige i ostali školski materijal. Potrebno je da se zadužim ili da mi pomognu braća.“

I Kamer Ćeljaj iz Prištine kaže da su cene udžbenika mnogo visoke. On je morao da štedi na drugim troškovima da bi za troje dece mogao da kupi knjige:

„Teško je. Susrećemo se sa teškoćama jer za jedno dete treba izdvojiti do 60 evra. Međutim, štedimo na drugim stvarima.“

Trnava iz „Školske knjige“ kaže da nisu retki slučajevi kada zbog nedostatka sredstava, roditelji odlučuju da ne kupe sve knjige:

„Oni koji nemaju para ne kupuju komplete knjiga, nemaju za to mogućnosti.“

Svesni ovakve situacije, u Ministarstvu obrazovanja, nauke i tehnologije čine napore da za decu iz socijalno slabih porodica obezbede besplatne udžbenike. Mimoza Hasani, portparol ministarstva:

„Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije redovno razmatra mogućnost da pomogne deci palih za slobodu, deci invalida rada, siročadi i onih koji su u teškom materijalnom položaju.“

Inače, ministarstvo je tokom prošle godine besplatno obezbedilo udžbenike za 1.300 učenika od prvog do petog razreda, u šta je uložilo 200.000 evra.

Školski udžbenici su preskupi, imajući u vidu da je 53 odsto stanovništva na Kosovu, prema podacima Svetske banke, siromašno, 13 posto krajnje siromašno, a uprave te porodice imaju najveći broj učenika.

Besplatni udžbenici za 450.000 đaka u Hrvatskoj

Ministarstvo obrazovanja Hrvatske, uspelo je da ove godine obezbedi besplatne udžbenike za oko 450.000 đaka. Međutim i u ovoj državi roditelji se žale da je školska oprema skupa i veliki teret za njihove budžete.

Kao i u drugim zemljama u regionu, i u Hrvatskoj su đacima torbe preteške, pa ih često nose roditelji, bake i deke. U nadležnom ministarstvu pak kažu da je sve veći broj knjiga pedagoški standard ako se želi biti u toku s modernim trendovima, odnosno omogućiti znanja najmlađima o novim informatičkim tehnologijama.

„Hvala Bogu, to je dobro. Tako treba dalje nastaviti. Njegov tata je bolestan, mama mu je tek sad počela raditi, osam godina nije radila. Da nema nas dvoje staraca, ne znam od čega bi živjeli. Ima još sestru, ona ide u prvi razred.“

Kako se zoveš?

„Fran.“

Fran, koliko imaš godina?

„Osam.“

U koji ideš razred?

„II d.“

„Dobili smo besplatne knjige. To nam je mnogo pomoglo. Imamo dva đaka, to bi nas koštalo oko 1.000 kuna, ako ne i više.“

Ravnatelj hrvatskog Zavoda za školstvo Vinko Filipović:

„Četiristo pedeset i dvije tisuće učenika osnovnih škola i prvih razreda srednjih škola 3. rujna dobilo je na školske klupe udžbeničke komplete i sa zadovoljstvom mogu reći da sve škole, kako osnovne, tako i srednje, kao i svaki razredni odjel, dobio je odgovarajuću količinu udžbenika. Ovakav projekt se prvi put primjenjuje na ovaj način. Naime, mi smo devedesetih godina imali jednokratni projekt besplatnih udžbenika, koji su dijeljeni na sasvim drukčiji način. A ovaj projekt besplatnih udžbenika je utemeljen i Zakonom o udžbenicima, što znači da nije jednokratne uporabe, nego će se zasigurno napraviti u kontinuitetu sljedećih godina.“

No gužve i strku napravile su škole, koje su naložile djeci da odmah drugi dan sve knjige moraju biti u plastičnim omotima, kako bi se sačuvale i za druge generacije, pa su, priznaje Filipović iz Ministarstva i Zavoda za školstvo, morali stvari dodatno pojašnjavati:

„Osobito želim naglasiti da učenici nemaju nikakvog razloga da se s udžbenicima ne ophodne na isti način kao što su to činili u svim prethodnim godinama, kad su im ih kupovali njihovi roditelji. Dakle, nama nije cilj da se udžbenici drže u posebnom tretmanu, kako bi se onda krajem lipnja sljedeće godine praktično vraćali neupotrijebljeni. Nego, naprotiv, želimo da učenici što više upotrebljavaju udžbenike. Računamo s tim da će određen broj udžbenika biti neupotrebljiv za narednu godinu (2008/2009), ali to ne znači da će te udžbenike roditelji morati platiti. Roditelji će morati nadoknaditi samo onaj udžbenik koji učenik eventualno izgubi.“

No roditelji se i dalje žale na količinu i težinu knjiga koju djeca moraju svakodnevno nositi u školu, što je osobito za prvačiće vrlo teško, pa uskaču bake, tete, susjede:

„I susjedi pomažu kad treba. Mi smo u mirovini, pa imamo vremena susjedima pomoći. Nosim joj torbu jer je premala, pa moram pomoći.“

Jesu li teške te njihove torbe?

„Preteške. Ova je sad lagana, s obzirom kakvu je imala prošle godine.“

Možeš li ti sama nositi tu svoju torbu?

„Nekad mogu, nekad ne. Zato imam kotačiće. Ali sad je kiša.“

Ravnatelj Filipović kaže da problem nije u brojnosti udžbenika, već u nedostatku školskog prostora i puno smjena:

„Što se tiče udžbeničkih naslova, njih ima relativno puno. Međutim, sad je pitanje hoćemo li mi napraviti korak naprijed, pa imati udžbenike i za određene predmete za kojih do sada nije bilo udžbenika, ili ćemo ostati na razini unatrag nekoliko desetljeća kad je ta količina udžbenika bila puno manja. Dakle, ne treba nužno patiti od toga da školaska tobra mora po svaku cijenu biti lakša, jer time onda nužno smanjujemo nekakav pedagoški standard. Jer je zasigurno, po meni, korak naprijed ako konkretno ove godine učenici imaju udžbenike iz informatike za prvi, drugi i treći razred. Dakle, školska torba će u tom smislu biti lakša onog trenutka kad se naše škole budu mogle organizirati na način da učenici većinu udžbenika ostavljaju u školi, kao što je standard u nekim evropskim zemljama.“

Inače, ovo je već četvrta godina kako djeca u hrvatskoj već od prvog razreda obvezno uče jedan strani jezik, a u četvrtom se opredjeljuju i za drugi.

Učenici koji pohađaju nastavu na srpskom jeziku u Hrvatskoj, imaju iste udžbenike kao i svi ostali, samo su prevedeni na srpski.

Profesor povijesti iz Vukovarske gimnazije na srpskom jeziku Milenko Stojnović, svojevremeno je bio član državnog povjerenstva za izradu posebnog separata o najnovijoj hrvatskoj povijesti. On ističe da se nakon višegodišnjih bezuspješnih pokušaja od toga odustalo i u upotrebi su jedinstveni povijesni udžbenici. To znači, kaže Stojnović, da o raspadu Jugoslavije, ratu i zbivanjima devedesetih, barem što se udžbenika tiče, svi jednako uče:

„Autori udžbenika su u ovim ponovljenim izdanjima ublažili svoje ocjene u skladu s tim nekakvim opštim stavovima. Vidljiva je promjena retorike i tako dalje. Tako da se od tog dodatka zvanično odustalo, on se više ne radi. Opredijelili smo se za one udžbenike i autore za koje smo procijenili da su te događaje interpretirali na korektan način, nakon onih generalizacija da su svi četnici i tako dalje.“
XS
SM
MD
LG