Dostupni linkovi

Čekajući Srbiju Novaka Đokovića


Web Caffe: Nenad PEJIC

"Crna Gora je kvazidržava stvorena u naletu separatizma na prostoru bivše SFRJ, koja misli da svoju kvazidržavnost može ispraviti time što će trenirati strogoću" - izjavio je Aleksandar Simić, savjetnik premijera Koštunice. Savjetnici nijednog premijera ne izlaze u javnost slučajno, a ako i izađu u javnost tada ne daju slučajne izjave. Ako i daju “slučajne” izjave tada se one ne mogu popraviti jednim neobaveznim izvinjenjem potpredsjednika vlade na radio stanici B92 gdje se Božidar Đelić izvinuo riječima "Evo, ja se izvinjavam Crnogorcima". Negativan, a rekao bih i odbojan, stav premijera Srbije prema postojanju crnogorske države je opće poznat. I Vojislav Koštunica i Aleksandar Simić svakako imaju pravo na svoje osobne stavove pa i na odbojnost prema Crnoj Gori ali niti premijer Srbije, niti njegov savjetnik, to pravo nemaju. Šta bi se, naprimjer, dogodilo da je neko iz Crne Gore nazvao Srbiju kvazi državom jer, recimo, ne kontrolira teritoriju za koju kaže da joj pripada!! Simić još kaže da "Crna Gora upravo odslikava stanje država koje se još nisu kvalificirale za civilizacijske nivoe. Jer, država koja ne poštuje ljudska prava ne može da bude država koja ima civilizacijski i kulturološki nivo kao i ostale države članice!!?? Kako bi Simić reagirao kad bi neko rekao za Srbiju "da se još nije kvalificirala za civilizacijske nivoe" jer ne hapsi ratne zločince, jer je protjerala stotine tisuća Albanaca......

Državni sekretar za Kosovo Dušan Proroković izjavio je prošli tjedan za “New York Times” da je Srbija spremna na oštre mjere kako bi spriječila neovisnost Kosova, ubrajajući u te oštre mjere i raspoređivanje srpskih snaga na Kosovu. “New York Times” to, logično, tumači kao spremnost Srbije da upotrijebi silu. Dušan Proroković je DRŽAVNI sekretar, on dakle govori u ime države i njegove izjave nisu tek – izjave one se u diplomaciji tretiraju kao prijetnja.

Na adresu pet Tuzlaka, od kojih su trojica bili politički i policijski rukovodioci Tuzle tokom rata, a dvojica novinari, stigli su pozivi Vijeća za ratne zločine iz Beograda da se 27-og rujna pojave u sudnici broj 216 Okružnog suda, u 12 sati - kao svjedoci. Na pozivu piše da "ako uredno pozvani svjedok neopravdano izostane, može se narediti da se prinudno dovede, a može se i kazniti novčano do 50.000 dinara". Poziv je naravno veoma sličan svakom drugom sudskom pozivu osim jedne “sitnice”. Sud jedne države, poziva redovnom poštom građane druge države i prijeti im kaznama ako se ne pojave!! Glasnogovornik Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine Marina Bakić kaže za radio Slobodna Evropa: “Pozivi za svjedočenja, koje je Vijeće za ratne zločine uputilo državljanima Bosne i Hercegovine, su u suprotnosti za zaključenim međunarodnim ugovorima između dvije države. Pozivi za svjedočenje iz druge države se mogu slati isključivo putem Ministarstva pravde, a u svakom drugom slučaju krši se međunarodni ugovor o pravnoj pomoći. Ne postoji pravni osnov po kojem bi se pozvani trebali odazvati sudu druge države, niti postoji pravi osnov za njihovo privođenje ili kažnjavanje.“ Da li je beogradski sudija tek “zaboravio” da je BiH neovisna država, ili ne misli da je BiH neovisna država je sasvim nevažno. Činjenica da iz Beograda niko ne reagira na ovakve primjere kršenja integriteta jedne države je porazna - za Beograd. Šta bi se, naprimjer, dogodilo da na beogradske adrese počnu stizati pozivi sudskih organa iz Bosne i Hercegovine za vojnike koji su u Srebrenici bez pogovora slušali naredbe onog generala koji se pod zaštitom vlasti krije u Srbiji??

Nakon što je ispala iz daljeg takmičenja na košarkaškom prvenstvu Evrope u Španjolskoj, Srbija je, naravno razočarana, morala otići kući. Komentirajući utakmicu, košarkaš Darko Miličić nije birao uvrede na račun sudačke trojke. Evo šta je rekao o sucima: "Ova tri govnara najveća, ove tri p.... od sudija su nas pokrale. J..... im mater u p.... svoj trojici. Popuše mi k...., i jedan i drugi i treći, boli me k.... ko su.....Ako ima kćerku, i kćerku cu da mu j...."

Istup ovog košarkaša je nazvan “dnom dna” u beogradskom listu “Danas”; državnog sekretara za Kosovo demantirao je ministar spoljnih poslova Srbije, Vuk Jeremić, tvrdeći da Srbija nema vojnih planova za Kosovo; možda će neko i prihvatiti neobavezno izvinjenje potpredsjednika vlade Srbije za onu izjave o Crnoj Gori kao “kvazidržavi” koja nije na "civilizacijskom" nivou; možda će se neko u BiH i zadovoljiti objašnjenjem da se onaj poziv tuzlanskim građanima dogodio greškom. Ne znam - to je stvar političara. Ono što se meni čini važnim je AGRESIVNOST u izjavama i postupcima, koji Srbiju “krase” već gotovo 20 godina. Može biti da je ona u Miloševićevo vrijeme bila podržana i neđelovanjem svijeta i količinom snaga koje je on kotrolirao (JNA, tajna policija, KOS, diplomacija, mediji, novac..). Može biti da je agresivnost Srbije danas uzrokovana dijelom podrškom Rusije, pa je uz velikog zaštitnika svakome lakše biti hrabar. Osobno, mislim da ta agresivnost nije NIKAD NI PRESTAJALA. Đinđic je bio tek lijepo poluvrijeme, u kojem je, kao evropski demokrata, zajedno sa nacionalistima (koji su Slobu rušili zato što je izgubio ratove, a ne zato što ih je vodio) otjerao diktatora. Poluvrijeme je trajalo kratko, Đinđic je vladao, a svijet se nadao, dok su Koštunica, Simić, Miličić, Srpska akademija nauka, građani Srbije i onaj sudija u Beogradu – pripremali drugo poluvrijeme, započeto ubistvom premijera Đinđića.

Većinska Srbija je i danas i onda sasvim suprotna od Novaka Đokovića. Ona je agresivna u svakodnevnom životu i politici, a pristojna samo onda kad je na to neko prisili. Ona se s pravom divi Đokoviću ali ništa od njega ne želi preuzeti.

Email me Nenad Pejic
XS
SM
MD
LG