Dostupni linkovi

Srpsko-iračka vojna saradnja


Branko VUCKOVIC, Zoran PRERADOVIC

Iako je našem radiju u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije rečeno da je za sutra ili prekosutra predviđen susret iračkog ministra odbrane Abdela Kadera Jašima i šefa srpske diplomatije Vuka Jeremića, niko u ovom trenutku nije bio spreman da govori o navodnoj zainteresovanosti iračke vlade za kupovinu Zastavinih pušaka M 21. Identična situacija je i u Ministarsvu odbrane, kao i u samoj fabrici Zastava oružje. Poslednjih dana, međutim, iz same fabrike procurele su informacije o navodnoj zainteresovanosti Iračana za obnavljanje saradnje sa srpskom vojnom industrijom, i njihovoj želji da za svoje oružane snage nabave Zastavinu pušku M21. Ta Zastavina vojna puška, rađena je po modelu "kalašnjikov" i po NATO standardima ali još uvek nije uvrštena u naoružanje Vojske Srbije, iako se već koristi u nekoliko armija u svetu.

Ono što, međutim, nezvanično saznaje naš radio je da je Zastava prošle i pretprošle godine, posredstvom američkih i britanskih kompanija, već prodavala svoje puške i mitraljeze, iračkim snagama bezbednosti, a ta trgovina pešadijskim naoružanjem odvijala se pod kontrolom Ujedinjenih nacija. Tako je i Zastavina puška M 21 došla u posed britanskih bezbednosnih agencija u Iraku, od kojih je dobila vrlo visoke ocene. Vojni analitičar Zoran Dragišić za naš program kaže da bi sklapanje posla sa Iračanima pokrenulo vojnu industriju Srbije , ali i dodaje da je oružje politička roba koja uvek podrazumeva i određeni politički aranžman:

„U ovom trenutku prodaja oružja iračkoj vladi, koju snažno podržavaju SAD, praktično podrazumeva pridruživanje toj politici koja se sprovodi u Iraku. Naravno, nemam ništa protiv toga da se podrži iračka vlada koja bi mogla da obezbedi mir i stabilnost toj zemlji, ali treba imati u vidu da je ta vlada snažno podržana od strane SAD što je u velikoj koaliziji sa onim što se ovih dana čuje iz vladajućih krugova u Beogradu, konkretno iz DSS, o potrebi da Srbija prekine sve kontakte sa NATO.“

Sa ocenom da je situacija pomalo paradoksalna slaže se i Milorad Timotić iz Centra za civilno-vojne odnose, ali i iznosi očekivanja da će Srbija uprkos izjavama pojedinih zvaničnika nastaviti saradnju sa NATO savezom:

„Sve ove rezerve prema NATO-u znamo da dolaze samo od jedne političke partije, a ne od Vlade u celini. Mislim da će Vlada, ipak, nastaviti saradnju sa NATO preko Partnerstva za mir – to partnerstvo je prihvaćeno i uživa podršku naše javnosti. Prema tome, nisam siguran da će biti nekih negativnih implikacija.“

Timotić takođe dodaje da bi eventualno zaključenje ugovora o prodaji kragujevačkog oružja iračkoj vladi bilo od značaja za ozdravljenje ovdašnje namenske industrije i naglašava da nema ni političkih prepreka za sklapanje takvog posla:

„Iračka vlada je sada deklarisana kao demokratska vlada, ona uživa podršku zapadnih zemalja i zato ne vidim da bi to moglo izazvati nešto nepovoljno sa stanovišta međunarodnih odnosa.“

Zoran Dragišić na posletku zaključuje da u čitavoj situaciji vladajuća DSS iz čijih se redova orkestrirano čuju optužbe na račun NATO pakta ne nastupa iskreno i to ovako obrazlaže:

„Ili nije iskrena u odnosu prema NATO-u ili to koristi samo kao politički marketing, a zapravo i dalje želi da održi dobre odnose sa SAD, što se posredno može videti kroz prodaju ovog oružja, ili će pokušati da napravi neki trik u toj prodaji. Međutim, čini mi se da je prodaja oružja mnogo konkretnija stvar nego besmislene priče o NATO državi itd. U političkom pogledu ovo šalje vrlo kontradiktorne signale iz Beograda što nisam siguran da može značajno poboljšati našu poziciju kada govorimo o Kosovu jer danas imamo Srbiju kao državu koja brine samo o Kosovu.“
XS
SM
MD
LG