Dostupni linkovi

Druga dimenzija ronjenja


Nebojša KOLAK

Aleksandar Vuković je instruktor ronjenja u trebinjskom ronilačkom klubu «Posejdon» i ovim se poslom bavi 15 godina. Kaže da ako vam ronjenje nije ljubav i ako baš niste privrženi ovom sportu, onda i nemojte oblačiti ronilačku opremu. Vuković o ronilačkim poslovima priča:

«Istraživanja procurivanja hidroelektrane na Višegradu, vađenje brodova, čišćenje hidroelektrana na velikim dubinama. Za nas izuzetno značajno ronjenje je bilo prije dvije godine na hidroelektrani Trebišnica, na Grančarevu. Ronili smo na 83 metra dobine, i to smo ronili – što u ronjenju nije uobičajeno – na vazduh.»

Inače, na ovakvim dubinama se roni sa vazdušnom mješavinom, dok se na vazduh roni na do 40 metara dubine. Vuković je s ekipom ronioca prije dvije godine učestvovao u vađenju jahte kod hidroelektrane Višegrad sa dubine od 55 metara. Jahta je bila vlasništvo nekadašnjeg političara Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Aleksandra Rankovića:

«Samo lociranje je bilo izuzetno teško, zato što je kompletna jahta bila zarasla u mulj. Kada smo je locirali i našli, nastupilo je čišćenje od tog mulja. U vađenju je učestvovala ekipa od šest ronilaca. Imali smo još jedno tridesetak pomoćnih radnika, koji su spremali pontone na površini. Na dva pontona, nosivosti po 100 tona, smo okačili dvije dizalice od po 30 tona, koje su lagano vukle i mi smo to izvadili na površinu i tu je naš posao, sticajem okolnosti, bio završen. Vlasnici su je pregurali na drugu lokaciju, pokušali su da je dignu sa autodizalicom, međutim, sajla je drljala od beton, pukla i jahta je ponovo pala. I onda je čitav postupak išao nanovo.»

Sastavni dio ronilačkog posla je i vađenje utopljenika. Članovi «Posejdona» radili su i ove poslove, za koje kažu da su nezahvalni i rijetko pričaju o tome. Vuković ističe da u posljednje vrijeme imaju česta ronjenja na vađenju utopljenih. Na području trebinjske opštine to se događa četiri do pet puta godišnje. U ovom poslu je najteže locirati nastradalog. Nedavno je pet kilometara od centra Trebinja ronilačka ekipa izvadila jednog utopljenika. Vuković je učestvovao u toj akciji:

«U tom viru sam ronio, kompletnog ga pregledao, iako je tu jako teško roniti. Ronio sam tako što sam se svezao konopom. To se moglo da pregleda samo na dodir, zato što se radi o ogromnoj količini vode i bukovi su veliki, tako da se pod vodom vidi vrlo malo. Pregledali smo da nije tu i krenuli smo nizvodno jedno kilometar. Našli smo ga na dubini od tridesetak metara.»

Naravno da ovaj posao ima i svojih lijepih strana. Vuković ističe ljepotu Trebišnice, sa svim njenim estavelama i podvodnim pećinama. Često se susretao sa rijetkim primjercima čovječje ribice, ali bilo je i susreta od kojih vam se koža naježi:

«Kolega i ja smo išli u podvodni ribolov i naišli smo na jednog soma, koji je bio dva puta veći od nas. Nismo ni pomišljali da lovimo.»

Gosti ronilačkog kluba «Posejdon» su često ronioci iz inostranstva. Vuković pominje Francuze, Engleze, Kanađane, Meksikanci… Oni su, kako kaže, oduševljeni florom i faunom i podvodnim objektima na ovim prostorima. Vuković ističe sela, koja su nekada potopljena da bi se izgradile hidroelektrane – Grančarevo u Bilećkom jezeru, a posebno nam otkriva draži potopljene hidroelektrane «Parež» kod sela Dubočani:

Koja je urađena prije sto godina. Unutra su i mašine. Nije se isplatilo da se te mašine vade, jer su bile stare i one su dole ostale. Mi sada tu ronimo, gledamo šta se dešava, kako je. To je sve očuvano, maltene konzervirano u vodi.
XS
SM
MD
LG