Dostupni linkovi

Prijetnje i poslije napada na Ivanovića


Srdan JANKOVIC, Petar KOMNENIC

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa jedan od direktora Vijesti Slavoljub Šćekić kaže da postoje nezvanične indicije da bi neko mogao biti odgovoran za napad i telefonske prijetnje radnicima Vijesti:

„Mi u ovom trenutku nemamo ništa zvanično iz policije oko toga, a imamo nezvaničnih informacija da su neki ljudi u svojstvu osumnjičenih privedeni u Centar bezbijednosti i da se sada sa njima tamo razgovara i da će vjerovatno biti i nekih prepoznavanja, i tako dalje. Za sada vam ne mogu ništa konkretnije reći, osim da nekih indicija ima da će se možda neko pojaviti kao odgovoran. Sada ne mogu da komentarišem šta će dalje biti“.

RSE: Da li anonimne telefonske prijetnje vašoj dopisnici i radniku „Vijesti“ predstavlja nastavak pritiska na „Vijesti“?

ŠĆEKIĆ : Da, to predstavlja kontinuitet pritisaka na „Vijesti“ , na to smo već navikli. To se nije intenziviralo samo poslije napada na Željka Ivanovića nego je takvih prijetnji bilo i ranije. Neke smo prijavljivali, za neke slučajeve je bilo čak i osumnjičenih i onih koji su otkriveni, za neke nije, ali to traje već duže. Međutim, ovo smo veoma ozbiljno shvatili i tražili smo da policija intenzivira istragu i mislim da je privođenje tih koje sam prije pomenuo u vezi sa jednim od tih poziva.

RSE: Da li nakon svega to otvara prostor svakome ko je nezadovoljan pisanjem „Vijesti“ da putim anonimnih poziva prijeti novinarima i radnicima „Vijesti“, odnosno da anonimnim prijetnjama iskazuje nezadovoljstvo?

ŠĆEKIĆ: To je jedna od mogućnosti, međutim, postoji nešto što je opasnije. Nije sve počelo sa napadom na Željka. Neriješavanje slučaja ubistva Duška Jovanovića, odnosno, kako to policija voli da kaže da ga je policijski riješila, ali ljudi za koje ona tvrdi da su ubili šetaju slobodno po crnogorskim kafićima odmaraju se i smiju, zatim neriješavanje slučaja ubistva Srđana Vojičiča i napada na književnika Jevrema Brkovića, tu mislim na nimalo bezazlene prijetnje Aleksandru Zekoviću, istraživaču kršenja ljudskih prava, prosto imam utisak da je „dalo krila“ naručiocima da mogu takve stvari da naruče. Uvijek će se naći bitange i hulje koje će uzeti palicu u ruke i one su manji problem, to su možda reslovi rata, možda ovdašnji kriminalci iz ovdašnjih sredina kojima je potreban novac i kojima ne znači ništa ime i prezime onog koga tuku ali problemi su naručioci i inspiratori takvih zločina koji nijesu samo iz kriminalnog miljea, jer napadi na ljude o kojima govorim nijesu zbog toga što su se oni bavili nekakvih kriminalnim djelatnostima nego što su pisali i govorili to što misle. Zbog toga samo neriješavanje slučajeva u nizu daje zapravo inspiratorima, onim koji stoje ne samo iza maski, nego i u pozadini i koji to naručuju i možda plaćaju od novca stečenog takođe kriminalnom od šverca cigareta i ko zna čega, da nastave sa takvom praksom ili da je možda pojačaju, da upozore da Duškova glava nije bila jedina, da će pasti još neka i mi sada ulazimo u jedno zaista čudno razdoblje u kome se otvara nekoliko strateških pitanja, a to je u kom pravcu će Crna Gora ići kao nezavisna država i kao društvo, da li će se ona još neko vrijeme zadržati u ovom miljeu gdje se ponekad vlast i mafija tako prepleću do neprepoznatljivosti ili će ići prema normalnim evropskim tokovima kao pravna država gdje će se znati da je kriminal kriminal, a država država i da to jedno s drugim nema baš neke veze nego mora biti stalno u suprotnosti i u konfliktu. Zbog toga samo nečinjenje u policiji otvara odgovornost i policije i ukupne vlasti zbog toga što samo neriješavanje takvih slučajeva „daje krila“ ovim ljudima iz sijenke koji misle da mogu da koriste batinaše i da na taj način polemišu sa slobodnom misli koja se javno izrazi.



Fizički napad na direktora dnevnog lista „Vijesti“ Željka Ivanovića izazvao je oštre reakcije uredništva ovog dnevnog lista kao i ukupne političke javnosti i nevladinog sektora. Bivši crnogorski premijer Milo Đukanović i u subotu napadnuti direktor „Vijesti“ razmijenili su prepisku koja je uslijedila nakon što je Ivanović optužio lidera DPS-a da on ili njegova familija stoje iza napada na njega.

Prepiska Đukanović - Ivanović

Najavljujući tužbu protiv direktora „Vijesti“ Željka Ivanovića bivši premijer Milo Đukanović je odbacio optužbe da stoji iza fizičkog napada na njega. U izjavi dostavljenoj medijima kasno sinoć Đukanović je najavio tužbu zbog uvreda koje je iznio Ivanović, među kojima je i konstatacija Ivanovića da batinanje predstavlja čestitku „Vijsti“-ma od onih koj vladaju Crnom Gorom, a to je: „Milo Đukanović i njegova familija bilo biološka ili kriminalna“. Nazivajući ovo neosnovanim optužbama i brutalnim uvredama Đukanović je saopštio da nije prvi put da ljudi sa profesionalno i politički naraslim ambicijama, nedostatak samopouzdanja i integriteta kompenzuju tako što se žele predstaviti protivnikom, pa i žrtvom političkog autoriteta. Navodeći da bez političkih kalkulacija i iskreno želi da se otkriju počinioci napada na Ivanovića, Đukanović je odbacio tezu da se radi o odmazdi vlasti prema dnevnom listu „Vijesti“. U današnjem izdanju nezavisnog dnevnika direktor Željko Ivanović je odgovorio Đukanoviću da je spreman za svaki sud, pa i taj Đukanovićev, jer ne vidi šta ima prekršajno u nečemu što i „vrapci znaju“ : „da je on šef familije bilo biološke ili kriminalne“ koja vlada Crnom Gorom i odlučuje o svemu, pa i onom najvrednijem, ljudskom životu. Ivanović je pozvao Đukanovića da pokuša svoju istinu i odbranu da dokaže na javnoj sceni, a ne preko svojih sudova, tužilaca, kriminalaca i portparola, nazivajući najvećim cinizmom to što Đukanović podnosi tužbe za zaštitu svoje časti i za duševne boli. Ivanović je rekao da su na Đukanovićevoj savjesti četiri rata vođena na prostoru bivše Jugoslavije, da je saučesnik u politici koja je porušila jednu zemlju, pobila stotine hiljada i raselila milione ljudi, osoba koja se pred relevantnim istražnim organima evropskih zemalja tereti za organizovani kriminal i zločinačka udruživanja, a koji je razvio kriminalno finansijsku hobotnicu koja drži za vrat Crnu Goru. Bez obzira na sud Ivanović je poručio da će nastaviti da opisuje Đukanovića u pravom svijetlu, te da ga od te slike ne može spasiti armija režimskih urednika, novinara i intelektualaca.

Petar Komnenić

Od ubistva urednika „Dan“-a Duška Jovanovića 2004. godine, preko napada na Jevrema Brkovića i ubistva njegovog pratioca Srđana Vojičića prošle godine, do posljednjeg brutalnog napada na direktora „Vijesti“ Željka Ivanovića u subotu ujutru uvijek su optužbe dijela javnosti opozicije, napadnutih javnih djelatnika i porodica žrtava bile usmjerene na adresu bivšeg premijera i predsjednika DPS-a Mila Đukanovića

Zašto?

Komentarišući činjenicu da je direktor „Vijesti“ Željko Ivanović nakon brutalnog premlaćivanja za to djelo optužio direktno Mila Đukanovića, bivšeg premijera i predsjednika vladajuće Demokratske Partije Socijalista, Andrej Nikolaidis, književnik i kolumnista nedjeljnika „Monitor“, kaže da se i u ovom i u nekim prethodnim slučajevima Đukanović optužuje kao personifikacija jednog anarhičnog sistema, a ne kao direktni naručilac:

„Za sve to što se dešava. Čak i najniži član Demokratske Partije Socijalista i Socijaldemokratske partije mora osijećati moralnu i ima političku odgovornost prosto zato što sistem koji su oni kreirali, kojim oni upravljaju uporno i po pravilu nije u stanju da otkrije ko stoji iza ovih stvari. Za to postoje dvije mogućnosti ili da je vlast toliko nesposobna, dakle ne može ili da vlast sama to radi pa da neće“.

U Demokratskoj Partiji Socijalista kažu da imaju puno saosjećanje za žrtve zločina i batinanja, ali da nemaju razumijevanja za: „neosnovane optužbe koje se upućuju na račun predsjednika te partije“. Portparol DPS-a Rajko Kovačević vjeruje da se u Crnoj Gori ime Mila Đukanovića često koristi za sticanje: „jeftinih političkih poena i simpatija opoziciono orijentisane javnosti“:

„Milo Đukanović je neosporni politički autoritet u Crnoj Gori, a takođe i čovjek koji je lider evropskih procesa u Crnoj Gori i kao takav je bio na meti i na meti je onih koji bi ili da zaustave te procese ili da se njegova i uloga Demokratske Partije Socijalista na čijem je čelu minimizira kako bi se izveo, zaboga samo njima logičan zaključak, da su oni, a ne Milo Đukanović i Demokratska Partija Socijalista zaslužni za nesumnjivi demokratski, ekonomski i ukupni napredak Crne Gore“.

Sociolog Srđan Vukadinović smatra da svaki napad na čovjeka, a posebno na javnu ličnost i kritičara vlasti, ukazuje na opštu nesigurnost u društvu. On, ipak, vjeruje da se ne smiju tolerisati javno izrečene optužbe koje nijesu potkrijepljene konkretnim dokazima i da bi ljudi koji ih izriču posao pronalaženje ubica i napadača morali prepustiti institucijama sistema:

„Često se u zadnje vrijeme dešava da ljudi koji su u medijima, koji su novinari podignu mnogo više prašine zbog nekih napada na sebe, a oni su možda uzrokovani sasvim drugim razlozima nego što je to njihovo pisanje. Tako da se može reći da u neku ruku postoji zloupotreba medija od strane novinara, da nastupa ta novinarska solidarnost i dolazi do toga. Prema tome, tu se prije svega mora utvrditi šta je razlog takvog napada, a da bi se to utvrdilo potrebna je jedna velika saradnja onoga ko je napadnut. Ukoliko nema te saradnje onda se teško može otkriti uzrok i ostaće sve u jednoj nejasnoj situaciji, u jednoj maglovitoj situaciji“.

Prema riječima Andreja Nikolaidisa naivno je očekivati da se u crnogorskom društvu počinioci sličnih krivičnih djela otkriju kroz instuticije sistema. Nikolaidis smatra da je sistem osmišljen da zataškava suštinu i pozadinu zločina incidenata kojima se suzbija slobodna misao i kritička riječ. To, kaže on, dobro zna i Milo Đukanović koji je najavio tužbu za klevetu protiv direktora „Vijesti“ Željka Ivanovića:

„Sistem ne funkcioniše kada treba uhapsiti ljude koji su napali Ivanovića, ali sistem treba da funkcioniše kada on treba da dokaže, odnosno da se odbrani od optužbe za klevetu, tako da prosto se ne treba više pretvarati da sistem funkcioniše, on ne funkcioniše, funkcioniše hotimično i kroz institucije sistema se u Crnoj Gori ne može dobiti pravda“.

Univerzitetski profesor Svetozar Jovićevi kaže da se uvijek čuvao da u svojim kritičkim izjavama ne pominje imenom ljude protiv kojih nema konkretnih dokaza. On ipak kaže da ima razumijevanja kada to čine žrtve napada poput onoga kojim je bio izložen Željko Ivanović:

„Prosto zato što jeste nesporna činjenica da je Đukanović već dugo vremena prilično apsolutno ličnost broj jedan koja je personifikacija čitavog sistema. Ako se sigurno može utvrditi da je u najneposrednijem okruženju bilo članova njegove porodice, bilo ličnosti koje su se preko noći obogatile i postali gospodari naših sudbina, da su to ličnosti koje su sa njim najdirektnije povezane i kada te ličnosti urade nešto, a rade, na žalost mnogo toga što ne treba, ako se na to ne reaguje, ako se ni od njegove strane ne izvrši potpuna distinkcija u odnosu na te ličnosti iz njegovog najneposrednijeg okruženja, ako se organi toliko pokažu neefikasni da to prosto dolazi do apsurda onda je nemoguće izbjeći da se on tu direktno optužuje, čak i kada direktno možda i nije povezan“.
XS
SM
MD
LG