Dostupni linkovi

Ideja o energetskoj uniji


Milorad MILOJEVIC, Želimr BOJOVIC, Goran VEŽIC, Esad KRCIC

Vlada Republike Srpske već radi na pripremi konkretnog prijedloga koji će biti upućen Federaciji Bosne i Hercegovine, te Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i njihovim elektroprivredama za formiranje regionalne elektroenergetske Unije. Tu inicijativu pokrenuo je entitetski premijer Milorad Dodik, koji je kazao da elektroprivrede regiona trebale da formiraju zajedničko preduzeće, ili uniju, koja bi se bavila investiranjem i trgovinom električne energije. Dodik je danas kazao kako su oko te inicijative već ostvareni i prvi kontakti:

„Naša ideja je da pokušamo da jedan regionalni resurs, u funkcijama koje su od interesa za sve, kao što je razvoj i tržište električne energije i formiranje berze, objedinimo za sve ove subjekte. Vidjet ćemo kako će ko reagovati. U kontaktima, svi su na neki način zainteresovani, ili su reagovali na tu ideju, osim Hrvatske. Da li ćemo se uspjeti dogovoriti, zaista ne znam.“

U vladi Federacije Bosne i Hercegovine još nemaju konkretnog stava o toj inicijativi.

U Elektroprivredi Bosne i hercegovine kažu da će svoj stav iznijeti kada dobiju i razmotre detalje prijedloga.

Direktor Elektroprivrede Herceg-Bosne, Vlado Marić, smatra da inicijativa nije loša, ali da je treba uklopiti u već postojeći sporazum Bosne i Hercegovine o pristupu elekrto-energetskoj uniji Evrope:

„Kako sam shvatio, to je jedan zajednički dogovor oko razvoja elektroenergetskih objekata u regiji. U tom smislu treba i razvijati tu strategiju u ovom dijelu bivše Jugoslavije, da se usuglasi sa našom okolinom.“

Univerzitetski profesor i predsjednik Bosansko-hercegovačkog komiteta međunarodne konferencije za velike električne sisteme (CIGRE), Rusmir Mahmutčehajić, mišljenja je da je širenje elektroenergetskog tržišta prijeko potrebno, ali da bi to sada samo štetilo Bosni i Hercegovini, u kojoj je ta oblast potpuno razdijeljena:

„Sada vlada razdijeljenost i direktna upletenost Srbije i Hrvatske u bitne sadržaje tog sistema, bez mogućnosti Bosne i Hercegovine, kao države, da se brani od tih vrsta, često doista razornih i nerazboritih djelovanja iz vana. Inicijativa gospodina Dodika bi pretpostavljala da prije toga jasno kaže kako srediti BH sistem, što i on i mnogi drugi u Bosni i Hercegovini, štiteći parcijalne i nerazborite interese, prikrivaju. To je danas razbijen, tehnički ne organiziran sistem, koji se sve više pokazuje kao neka vrsta crne rupe u regionu.“

Tri bh. elektroprivrede

Elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine danas je podijeljen između čak tri elektroprivrede. Ekspert u oblasti elektroenergetike, Edhem Bičakčić, kaže da bi Bosna i Hercegovina sa uređenim sistemom, jasnom strategijom i uvedenim državnim ministarstvom za energetiku, mogla veoma dobro da profitira od regionalnog udruživanja:

„Prije rata ona je izvozila 25 posto svojih proizvodnih kapaciteta. I danas može izvoziti do tog nivoa, obzirom da domaća potrošnja nije razvijena u obimu u kojem je bila prije rata. Obzirom da je Bosna i Hercegovina jedini aktivni izvoznik na Balkanu, tu je naša strateška prednost velika jer sve zemlje u okruženju imaju, ili minuse, ili se teško pokrivaju. Posebno talijansko tržište kupuje velike količine električne energije a cijene su najpovoljnije u smislu ekonomskog pristupa.“

Bičakčić kaže da Bosna i Hercegovina trenutno ima oko 4000 MegaWata proizvodnih kapaciteta električne energije, te da bi za kratko vrijeme, zahvaljujući bogatim izvorima, mogla i dodatno povećati produktivnost.

Pomešani signali iz Srbije

U Ministarstvu rudarstva i energetike, kao i u Elektroprivredi Srbije, rekli da je još uvek rano da komentarišu ovaj Dodikov predlog. Sa druge strane, u Agenciji za energetsku efikasnost Republike Srbije, kažu da je Dodikov predlog vredan pažnje. Bojan Kovačić, v.d. direktora Agencije za energetsku efikasnost ističe da je predlog o stvaranju energetske unije i formiranju regionalne kompanije za električnu energiju, zanimljiv za Srbiju i to iz više razloga:

”S obzirom da je Srbija potpisnica ugovora o energetskoj zajednici zemalja jugoistočne i centralne Evrope, tim preuzimanjem obaveza iz tog sporazuma Srbija je dužna da liberalizuje svoje energetsko tržište i da podspeši šire korišćenje novih izvora energije. U tom smisli i treba posmatrati ovu inicijativu jer svako ukrupnjavanje potencijala će omogućiti lakše savladavanje tehničkih problema koji su, kao što vidimo ovih poslednjih meseci–godinu dana, sve prisutniji na ovom našem prostoru; pre svega mislim i na proizvodnju i na prenos i na distribuciju. Saradnja između zemalja regiona je korisna za sve učesnike u tom poslu i, naravno, da je to proces koji zahteva dalju razradu.”

Siljka Pistolova, urednica beogradskog sajta Energyobserver, kaže za RSE, da su Dodikove namere dobre, ali da nisu izvodljive:

”Po meni ona je potpuno nerealna.”

Siljka Pistolova još ističe da se Dodikova izjava može tumačiti na više načina:

”Po mom mišljenju, gospodin Dodik je ovom svojom izjavom hteo da stavi težište na stvaranje regionalne berze električne energije, a ne na izgradnju zajedničkih objekata. Ukoliko sam u pravu - čak i za stvaranje regionalne berze električne energije na ovim prostorima je još rano. Balkan se suočava sa velikim nedostatkom električne energije i ako posmatramo stvari sa te tačke – mi na Balkanu i nemamo čime da trgujemo jer nemamo viškove električne energije.”

Milovoje Miletić, direktor Biroa za regionalnu saradnju Privredne komore Srbije, kaže za RSE, da je Dodikova ideja za formiranje regionalne kompanije za električnu energiju, veoma dobra jer bi takva jedna kompanija mogla da objedini veliki broj država koje pojedinačno imaju mala tržišta:

”Velike infrastrukturne investicije, posebno u oblasti energetike, ne mogu se planirati bez saradnje sa zemljama u regionu. Privreda Srbije ima poseban interes za saradnju, pre svega sa BiH kada je u pitanju energetski sektor. Mislim da će jedna ovakva ideja, u smislu stvaranja jedne infrastrukturalne podrške, moći da se realizuje ali će biti potrebno dosta truda i razmene odgovarajućih informacija itd.”

Ali, na području bivše Jugoslavije, već je bilo nekoliko zajedničkih energetskih projekata, ali se još uvek vode sporovi koje vlasnik tih zajedničkih objekata. Siljka Pistolova ističe da bi, upravo, ti sporovi mogli biti dodatna prepreka u pravljenju energetske unije:

”Na primer, koliki deo vlasništva ima Slovenija u termoelektrani Gacko na području Republike Srpske ili koliko pripada Hrvatskoj elektroprivredi u termoelektrani Obrenovac koja je na srpskoj teritoriji.”

Stručnjaci naglašavaju da Srbija nema kvalitetne resurse sa kojima bi učestvovala u formiranje regionalne kompanije za električnu energiju, jer već 20 godina nije izgradila nijedan energetski objekat.
Pored toga, kaže Pistolova, i elektroprivrede zemalja u regionu nemaju dovoljno novca za izgradnju ili poboljšanje sopstvenih energetskih kapaciteta:

”Ni HEP, primera radi, kao ni elektroprivreda Republike Srpske nemaju sami dovoljno novca da grade sami energetske objekte na svom području a kamoli da ulažu u Srbiju pa da zajednički sa EPS-om grade ili termoelektrane ili hidrocentrale.”

U Hrvatskoj nema entuzijazma za Dodikovu ideju

Inicijativu Milorada Dodika, da se elektroprivrede iz regije povežu u zajedničku regionalnu kompaniju ili pul, koji bi se bavio investicijama i razvojem trgovine električnom energijom, u Hrvatskoj elektroprivredi nisu mogli komentirati jer, kako nam je rekao njen glasnogovornik Radomir Milišić, o njoj nisu službeno obaviješteni:

„Za ovu inicijativu smo, kao i vi, čuli iz medija. Ništa službeno nismo dobili i nismo zaprimili nikakav dokument koji bi sadržavao bilo kakve elemente na temelju kojih bi se mi sada mogli očitovati. Inicijativa je iznesena u javnost, ali tek kada dobijemo nešto konkretno, moći ćemo se o tome i očitovati.“

Nema službenih reakcija ni iz Ministarstva gospodarstva, a nezavisni ekonomist, kojemu je energetika specijalnost, Nenad Kurtović iz Splita, inicijativu pozdravlja, ako iza nje stoji volja za proizvodnjom, a ne samo za trgovinom:

„Inicijativa takvog tipa je nešto što je ponavljanje nekih događaja iz povijesti. Nije tajna da je Hrvatska elektroprivreda suvlasnik ili vlasnik proizvodnih objekata i u Bosni i hercegovini i u Srbiji. Objekti su izgrađeni na prirodnim izvorima i zajedničke su investicije. Ako se razmišlja na način da se prirodni resursi koriste tamo gdje postoje, a da se zajedno investiraju sredstva i raspodjeljuje ta energija, onda mislim da je to dobrodošla stvar. Ako se misli samo na trgovanje električnom energijom, onda mislim da se nema potrebe upuštati u takve organizacije. Ako je riječ o proizvodnji i prijenosu, ja sam za, ali ako je riječ samo o distribuciji i opskrbi, mislim da to ne treba raditi.“

Kurtović, doduše, pozdravlja Dodikovu inicijativu za uspostavljanje burze za struju, ali, opet naglašava, samo ako će se u njoj organizirati proizvođači:

„Burza u smislu organizacije proizvođača je dobra stvar, ali trgovina, na kojoj će samo trgovac zarađivati, nije poželjna. Kod električne energije se uvijek koriste najjeftiniji izvori, pa tek onda oni skuplji. Ako je moguće napraviti kompromis da se energija sa jednog izvora, recimo, u Bosni i Hercegovini raspoređuje i na Hrvatsku i na Bosnu i na Srbiji, Sloveniju, to je dobro došlo jer to ide u korist svima, pošto se objekt bolje koristi, proizvođač više zarađuje, a potrošači manje plaćaju. Redoslijed trošenja električne energije je takav da se uvijek aktiviraju sve skuplji i skuplji izvori. Ako će se nešto takvo organizirati, onda je to dobrodošla stvar - i za potrošače i za vlasnike resursa i za proizvođače.“

. U Crnoj Gori Dodikov prijedlog naišao je na pozitivne reakcije, ali uz izvjesne sumnje da za realizaciju tog projekta postoje ozbiljne formalne i praktične prepreke.

Ni u Crnoj Gori ne odlučuje samo privreda

Predstavnici relevantnih institucija u Crnoj Gori su uz određene rezerve pozitivno reagovali na prijedlog Milorada Dodika da bi elektroprivrede zemalja regiona trebalo da naprave zajedničku regionalnu kompaniju, odnosno pul koji bi se bavio investicijama i razvojem trgovine strujom. U crnogorskom Ministarstvu za ekonomski razvoj smatraju da je ideja dobra, ali je, prema procjeni Miodraga Čanovića, pomoćnika ministra koji se bavi pitanjima energetike, realizacije ovakvog projekta bi rezultirala nižom cijenom struje i većom sigurnošću pri napajanju, ali Čanović skreće pažnju da je moguće da postoje izvjesne formalne prepreke:

„Što se tiče berze električne energije mi znamo da je u ovom našem regionu cijena električne energije značajno porasla zbog ograničenih isporuka sa zapada, zbog ograničenosti prenosnih mreža, tako da bi ovu ideju trebalo razmotriti. Možda neki ograničavajući faktor može da bude to što smo članica energetske zajednice i što će svi potezi i sva energetska politika da se vodi preko energetske zajednice. Ja mislim da bi pozitivni efekti bili, s obzirom da bi struja mogla da se nabavlja po nižoj tarifi i vjerovatno bi sigurnost napajanja zemalja u regionu bila bolja“.

Elektroenergetika je vjerovatno najproblematičnija oblast u Crnoj Gori i to sa više aspekata. Nakon bitke za opstanak rijeke Tare i njenog kanjona koju je ukupna domaća javnost vodila protiv Vladinog zalaganja za izgradnju hidroelektrane Buk Bijela pokazalo se da ne postoji jasna vizija o pravcima daljeg energetskog razvoja Crne Gore što se očitovalo kroz brojne kontradiktornosti sadržine u predloženom Prostornom planu i nacrta stragegije energetskog razvoja do 2025. godine. Tu je i stalna konfrontacija energetskog i ekološkog lobija. Prvi žele velike elektrane, a drugi racionalizaciju potrošnje i eliminaciju gubitaka u postojećem stanju, a zatim i iskorišćavanje svih raspoloživih alternativnih izvora. Najbolnije je u cijeloj priči konstantno suočavanje i građana sa previsokim računima i konfuznim odlukama i tumačenjima odobrenih tarifa. U međuvremenu je predložena strategija razvoja energetike, takozvanog umjerenog scenarija, prema kojoj bi Crna Gora postala izvoznica struje, ali samo za kratko jer bi nakon 2020. godine ponovo imala deficit električne energije koji je sada na nivou od tridesetak posto. Ozbiljnosti problema doprinosi i manjak struje na širem tržištu.
Premijer Republike Srpske Milorad Dodik smatra da pravi odgovor globalnoj konkurenciji leži u formiranju berze električne energije i regionalnom povezivanju.

Vojin Đukanović, član borda direktora crnogorske Elektroprivrede, pozdravlja ideju, ali izražava bojazan da za nju nema novca:

„Ideja kao ideja je sasvim u redu, ali za to trebaju finansijska sredstva. Pitanje je koliko u regiji ukupno te države imaju značajnih sredstava da formiraju takvu berzu jer firme koje imaju iza sebe moćne banke mogu da formiraju takvu berzu i da onda rade ono što rade“.

Đukanović je prokomentarisao i moguće efekte ovakvog regionalnog projekta:

„Bila bi niža cijana u trgovini jer očito je da onaj koji zakupi kapacitete zaračunava veliki profit i onda prodaje, a mi smo prinuđeni da to kupujemo“.
XS
SM
MD
LG