Dostupni linkovi

Podrška Kosovu i celovitoj BiH


Priredio Dragan ŠTAVLJANIN

"Ukoliko se osvrnemo na prioritete američke nacionalne bezbednosti od Prvog svetskog rata, tačnije od aprila 1917. kada je Vudro Vilson odlučio da pošalje 2 miliona američkih vojnika u Evropu da bi preokrenuo situaciju na ratištima, pa do 1999. kada je Bil Klinton poslao američke vojnike na Kosovo, Evropa je bila u središtu spoljne politike SAD.

Na sreću, nakon pada Berlinskog zida, nestankom Sovjetskog Saveza, oslobađanjem više od 300 miliona ljudi od komunističke represije, Evropa je ujedinjenija, stabilnija i mirnija nego ikada u poslednjih nekoliko stotina godina. Međutim, u delu Evrope, pre svega na Balkanu, Kavkazu i u zoni oko Crnog i Kaspijskog mora ima još mnogo toga da se uradi da bi postao stabilan kao i zapadni deo kontinenta. To znači da je pažnja SAD, kada je reč o Evropi, usmerena pre svega na Kosovo. Mi snažno podržavamo predlog da ono postane nezavisno 2007. godine. To je zvanična pozicija SAD.

Težimo i da očuvamo Bosnu i Hercegovinu kao celovitu, mirnu i ujedinjenu zemlju.

Podržavamo države koje nastoje da se odupru sve većem pritisku Rusije kao što su Gruzija, Moldavija, zatim naši NATO saveznici Estonija, Latvija i Litvanija. U tom smislu nastojimo da razvijemo produktivne odnose sa Rusijom iako se razlikujemo o mnogim pitanjima. To su naši prioriteti u Evropi. Ali, kao što je Evropa u poslednjih 6-7 decenija bila spoljnopolitički prioritet SAD, sada je to Bliski istok", istakao je Berns.

Na pitanje zašto se Vašington protivi nuklearnom programu Irana, a pri tom toleriše da druge zemlje poput Indije, Pakistana, Britanije, Francuske poseduju atomosko oružje, kao što ga i same SAD imaju, Berns kaže.

"Smatram da je razlog zbog čega mnoge zemlje, uključujući i nesvrstane, podržavaju sankcije protiv Irana, njihovo nepoverenje u vladu u Teheranu. Mi verujemo indijskoj vladi koja se odgovorno odnosi prema nuklearnom materijalu i ne prodaje ga na crnom tržištu. Svakako imamo poverenja i u Britaniju i Francusku, koje su takođe nuklearne sile. Međunarodna agencija za atomsku energiju može najpre da potvrdi da je za 18 i po godina Iran lagao i ovu organizaciju i ceo svet o svojim tajnim istraživačkim aktivnostima u cilju razvoja nuklearnog programa za vojne potrebe. Svakako ne želimo da Iran krši Rezoluciju Ujedinjenih nacija i naoružava Hezbolah, Hamas kao i šiite u Iraku sa nuklearnim arsenalom. Ne želimo da Iran na taj način utiče na odnos snaga na Bliskom istoku. Dakle, odgovor na pitanje zašto se ne protivimo da neke zemlje imaju nuklearno oružje, za razliku od Irana, jeste zato što je spoljna politika Teherana nasilna i destruktivna i niko ne želi da vidi vladu kao što je Ahmadinedžadova koja poseduje nuklearno oružje.
Građanima Irana niko ne uskraćuje nuklearnu tehnologiju za civilne potrebe, za snabdevanje strujom. Predložili smo pre godinu i po dana i dalje stojimo iza toga da se formira međunarodni konzorcijum u kome bi bili zastupljeni Rusija, Kina, Evropa i SAD sa ciljem da se izgrade nuklearni pogoni u Iranu za civilnu upotrebu. Jedino ne želimo da omogućimo iranskim vlastima pristup procesu obogaćivanja uranijuma. Taj deo posla bi se obavio u Rusiji, Nemačkoj ili u nekoj trećoj zemlji. Građani Irana treba da imaju u vidu da se Južna Afrika protivi da njihova zemlja dođe u posed nuklearnog oružja, zatim Indonezija, Indija i Brazil. Nameru vlasti u Teheranu podržava samo Sirija, Belorusija, Venecuela i Kuba. Svi ostali se protive tome, znači nisu u pitanju samo SAD, već cela međunarodna zajednica i ključne zemlje", kazao je Nikolas Berns, gostujući u prostorijama Radija Slobodna Evropa u Vašingtonu.
XS
SM
MD
LG