S oltara diljem marijanskih svetišta u Hrvatskoj povodom jučerašnjeg blagdana Velike Gospe, čule su se i poruke kojima je Crkva izašla iz prostora svoga djelovanja. To nisu samo ocjene pojedinih analitičara i novinskih komentatora, već i ljudi iz same Crkve. Ugledni splitski svećenik i cijenjeni sociolog, don Ivan Grubišić, tako kaže kako su, jučerašnjim istupima pojedinih biskupa, iznevjerena očekivanja da se pojasni poruka kršćanskog nauka o smislu života i življenja:
„Koliko se može zaključiti iz novinskih izvještaja – a ne poznavajući cjelovit sadržaj govora na tim slavljima – dobiva se dojam da su propovjedi bile usmjere na sasvim konkretne izazove koje danas proživljavamo, što je dobro. Ali više s jedne ideologijske i političke retorike jednog politikantstva, nego vjerničkog navještaja dubljeg smisla života i življenja. Očito da je bilo i aluzija na ideološke protivnike kršćanstva, posebno za medije, za koje neki, kao jedan biskup, kaže da u njima djeluje sam Sotona, kao i uspoređivanje određenih povijesnih osoba u kontekstu zločina i mržnje.“
Komentator riječkog Novog lista, Branko Mijić, upozorava pak da su se biskupi u svojim jučerašnjim propovijedima bavili puno više političkim temama, nego širenjem kršćanskog nauka:
„Vidjeli smo gotovo na svim misama koje su održane za Veliku Gospu da su biskupi poprilično oštro napali antifašiste, medije, homoseksualce. Tako je krčki biskup usporedio Tita sa Hitlerom, a u ovoj izbornoj godini čini se da se Crkva odlučila angažirati i to na strani onih koji ne vode Hrvatsku u Europu.“
I ugledni splitski svećenik, don Grubišić, upozorava da se Crkva svojim političkim angažiranjem, iznesenim za oltarom, uvelike uključila u izbornu kampanju i stavila u funkciju interesa određenih političkih opcija:
„Crkva je proslavom svojih otajstava, koliko se može zapaziti, izišla iz prostora Crkve, više na ulicu, folklor i zabavu, nego u život ljudi. Slavljenje blagdana u nazočnosti političkih čelnika i institucija države ne može proći a da se ne prepozna kako je izborna godina i prigoda korištenja oltara za politikantstvo određenih interesnih grupa. To Crkvi, po mom mišljenju, zaista ne treba.“
Komentator Novog lista, Branko Mijić, ukazuje i na neobičan postupak đakovačkog biskupa Marina Srakića koji je jučer, na proslavi blagdana Velike Gospe u Aljmašu, dodijelio priznaje Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine, za njegov doprinos u izgradnji tamošnje crkve. Posebno je skandalozno, smatra Mijić, što je tom prilikom zloupotrijebljen Glavašev malodobni sin, kojemu je biskup Srakić uručio priznaje:
„Začudo da se jedan blagdan, kao što je Velika Gospa, koristi za takvo politiziranje, a posebno je tragično da se sin Branimira Glavaša koristi u takvom politiziranju koje provodi Crkva. Ne znamo kakve su tendencije takvog pristupa i takvih prozivki, ali sasvim sigurno Crkva je postala danas u Hrvatskoj jedna od najrigidnijih organizacija i jedna od najantievropskih organizacija, koja sasvim sigurno takvim svojim stavovima Hrvatskoj ne želi dobro.“
Splitski svećenik, don Ivan Grubišić kaže kako jučerašnje poruke s oltara nisu pridonijele rješavanju krize u kojima se nalazi hrvatsko društvo, ali i čovječanstvo u cjelini. Naprotiv, kaže on, ta je kriza, istupima nekih biskupa, samo produbljena:
„Zamijeniti kršćansku poruku sa slavljima, a ne sa življenjem kršćanskih stavova, znači profanirati kršćanstvo i produbljivati suvremenu krizu, bez obzira na velika mnoštva nazočnih na proslavama.“
„Koliko se može zaključiti iz novinskih izvještaja – a ne poznavajući cjelovit sadržaj govora na tim slavljima – dobiva se dojam da su propovjedi bile usmjere na sasvim konkretne izazove koje danas proživljavamo, što je dobro. Ali više s jedne ideologijske i političke retorike jednog politikantstva, nego vjerničkog navještaja dubljeg smisla života i življenja. Očito da je bilo i aluzija na ideološke protivnike kršćanstva, posebno za medije, za koje neki, kao jedan biskup, kaže da u njima djeluje sam Sotona, kao i uspoređivanje određenih povijesnih osoba u kontekstu zločina i mržnje.“
Komentator riječkog Novog lista, Branko Mijić, upozorava pak da su se biskupi u svojim jučerašnjim propovijedima bavili puno više političkim temama, nego širenjem kršćanskog nauka:
„Vidjeli smo gotovo na svim misama koje su održane za Veliku Gospu da su biskupi poprilično oštro napali antifašiste, medije, homoseksualce. Tako je krčki biskup usporedio Tita sa Hitlerom, a u ovoj izbornoj godini čini se da se Crkva odlučila angažirati i to na strani onih koji ne vode Hrvatsku u Europu.“
I ugledni splitski svećenik, don Grubišić, upozorava da se Crkva svojim političkim angažiranjem, iznesenim za oltarom, uvelike uključila u izbornu kampanju i stavila u funkciju interesa određenih političkih opcija:
„Crkva je proslavom svojih otajstava, koliko se može zapaziti, izišla iz prostora Crkve, više na ulicu, folklor i zabavu, nego u život ljudi. Slavljenje blagdana u nazočnosti političkih čelnika i institucija države ne može proći a da se ne prepozna kako je izborna godina i prigoda korištenja oltara za politikantstvo određenih interesnih grupa. To Crkvi, po mom mišljenju, zaista ne treba.“
Komentator Novog lista, Branko Mijić, ukazuje i na neobičan postupak đakovačkog biskupa Marina Srakića koji je jučer, na proslavi blagdana Velike Gospe u Aljmašu, dodijelio priznaje Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine, za njegov doprinos u izgradnji tamošnje crkve. Posebno je skandalozno, smatra Mijić, što je tom prilikom zloupotrijebljen Glavašev malodobni sin, kojemu je biskup Srakić uručio priznaje:
„Začudo da se jedan blagdan, kao što je Velika Gospa, koristi za takvo politiziranje, a posebno je tragično da se sin Branimira Glavaša koristi u takvom politiziranju koje provodi Crkva. Ne znamo kakve su tendencije takvog pristupa i takvih prozivki, ali sasvim sigurno Crkva je postala danas u Hrvatskoj jedna od najrigidnijih organizacija i jedna od najantievropskih organizacija, koja sasvim sigurno takvim svojim stavovima Hrvatskoj ne želi dobro.“
Splitski svećenik, don Ivan Grubišić kaže kako jučerašnje poruke s oltara nisu pridonijele rješavanju krize u kojima se nalazi hrvatsko društvo, ali i čovječanstvo u cjelini. Naprotiv, kaže on, ta je kriza, istupima nekih biskupa, samo produbljena:
„Zamijeniti kršćansku poruku sa slavljima, a ne sa življenjem kršćanskih stavova, znači profanirati kršćanstvo i produbljivati suvremenu krizu, bez obzira na velika mnoštva nazočnih na proslavama.“
