Predrag TOMOVIĆ
RSE: Mnogo više od događaja na političkoj sceni, ove sedmice i one prethodne, u centru pažnje bili su brojni požari u Crnoj Gori. U glavnom gradu gorjelo je na više mjesta. Gdje su sve i koliko puta do danas podgorički vatrogasci gasili zahuktalu stihiju?ĐELEVIĆ: Ova godina za Podgoricu bila je izuzetno naporna i teška sa aspekta gašenja požara na području opštine Podgorica. Od početka sezone, od 1. juna, do danas, imali smo 1610 intervencija na gašenju požara. To je cifra koja treba da brine sve u Crnoj Gori. Zašto toliko požara na ovako malom prostoru? Vatrogasne jedinice su bile dobro pripremljene za protiv-požarnu sezonu, obzirom da je Podgorica grad sa najviše požara i sa visokim temperaturama. Bez obzira na sve to, ovo je bila godina sa najviše požara od kada se računaju požari u Crnoj Gori.
RSE: A gdje ste sve gasili požare, na kojim lokacijama?
ĐELEVIĆ: Na svim lokacijama. Požari su prvo počeli u užem dijelu grada Podgorice. Pošto je sušna sezona, požari su se širili i na prigradska naselja, na okolna sela, pa su prešli u planinske predjele. Ne bih mogao izdvojiti niti jedan dio opštine Podgorica u kojem nije bilo požara. Mislim da su požari bili na svim prostorima opštine Podgorica.
RSE: Čini se da je požar na brdu Gorica najviše uplašio građane, naročito one koji imaju kuće i stanove u tom dijelu grada. Koliko je vatra bila blizu naselja na Gorici?
ĐELEVIĆ: Ove godine su požari bili praćeni jakim vjetrom, a to se obično dešava kada su veliki požari. Najviše nas pogode požari koji se dešavaju u parkovima i šumama koje su planski rađene i uzgajane i u naseljenim mjestima. Požari su sigurno ugrozili sva naseljena mjesta. Vatrogasci su uspjeli da odbrane sve stambene objekte. Mogu da budem potpuno zadovoljan jer poslije ovolikog broja požara ni jedan stambeni objekt, koji su građani koristili, nije nastradao. Par objekata, koji su napušteni, bili su zahvaćeni požarom, ali ni jedan vitalan objekt nije izgorio.
RSE: Kako izgleda biti na terenu i suočiti se sa vatrenom stihijom? Pretpostavljam da tome prilazite na način da je to vaš posao i da mora biti urađen, ali je ipak u pitanju specifičan posao, naporan i rizičan.
ĐELEVIĆ: Svi preporučuju da građani na ovakvim temperaturama ne izlaze vani od 10 do 17 časova, a vatrogasac mora da bude na otvorenom prostoru i da se suočava sa visokom temperaturom. Ljudi su bili dosta iscrpljeni jer nisu imali predaha u poslu. Više se nije znalo ko radi u kojoj smjeni jer su bile stalne mobilizacije. Zaista su vatrogasci Podgorice ove godine uradili jedan veoma težak posao, ali uspješno. Postoje trenutci kada čovjek misli da neće spasiti jedan objekt ili neki prostor koji je pošumljen, a to vatrogascu veoma teško pada jer ne žali svoj život da bi pomogao drugome. Uspijevali smo to sve da prebrodimo i da sve završimo uspješno.
RSE: Jedan ruski avion je bio dio kontingenta koji je gasio požare po Crnoj Gori. Koliko je objektivno pomogao gašenju požara u glavnom gardu?
ĐELEVIĆ: Pored naših bombardera, koji su stalno učestvovali u gašenju požara u Crnoj Gori, došao je i ruski avion koji je mnogo pomogao u gašenju požara. Mislim da će se ta saradnja i dalje nastaviti. Upoznat sam sa tim da će se stvoriti neka veća saradnja na gašenju požara i među državama u okruženju. Zaista se mora napraviti neki korak. Najbolje bi bilo napraviti korak u preventivi, da do požara ne dolazi. Požari se uvijek gase udruženim snagama jer vatrogasci rade timski pošto pojedinac ne može da uradi ništa.
RSE: Predlažete li i vi neko regionalno povezivanje vatrogasnih jedinica? Premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, je predložio formiranje regionalne vatrogasne jedinice za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Hrvatsku. Kako komentarišete jedan takav prijedlog?
ĐELEVIĆ: Mislim da je to korak naprijed u gašenju požara na ovim prostorima jer su to prostori koji su veoma ugroženi od požara na otvorenom prostoru.
