Odluka o izborima donesena je u svibnju, nakon što je krajem travnja ulicama turskih gradova prosvjedovalo više od milijun građana koji su se plašili da bi se zemlja izborom Abdulaha Gulla za predsjednika države mogla okrenuti islamskoj vjerskoj tradiciji i napustiti tekovine sekularne države. Gull nije uspio proći glasanje u parlamentu, a premijer Tayip Erdogan, iz Stranke pravde i razvoja, koja je Gulla kandidirala, nakon tri pokušaja, odlučio se na izvanredne izbore. Prema istraživanjima javnog mnijenja Erdoganova stranka će osvojiti većinu u parlamentu, a pored Erdoganovih zastupnika, naći će se i predstavnici tvrde nacionalističke Stranke akcije, čiji se lider zalaže za oštar pristup prema Kurdima. No, i predstavnici Kurda vjeruju da bi se njihovi zastupnici mogli ponovno naći u parlamentu, iz kojeg je Radnička partija Kurdistana istjerana 1990. kada je ta stranka proglašena terorističkom.
Nacionalisti zamjeraju Erdoganu da je popustljiv prema Kurdima, traže vraćanje smrtne kazne i pogubljenje Abullaha Occalana, kurdskog lidera.
No, islamist Erdogan i dalje je najpopularniji političar u Turskoj, iako je upravo on ukinuo zabranu nošenja marama u vladinim ustanovama i školama, pokušao izvan zakona staviti preljub i odobrio zabranu točenja alkohola u općinama i gradovima u kojima je njegova stranka na vlasti.
Sadašnja Erdoganova vlada učinila je najviše što je mogla kako bi Tursku približila Evropskoj uniji. Posljednjih pet godina ta zemlja bilježi stalan gospodarski rast. Amberim Zaman, dopisnica britanskog Economista ističe zašto je Erdoganova stranka popularna u Turskoj.
Stvarno je ironija da stranka koju se optužuje za nazadnjaštvo i da zemlju vodi u srednji vijek, zapravo je nositelj promjena kao da je neka prozapadnjačka stranka. Izgleda da se upravo stranka koju je osnovao Ataturk najviše protivi promjenama. To je paradoks kemalizma. Iako je pridonio velikoj transformaciji tirskog društva ‘30-tih, nije se sama uspjela transformirati i zadržati korak uz današnje vrijeme.
Nakon konstituiranja parlamenta slijediti će izbor šefa države. Neuspjeh posljednjeg izbora predsjednika zemlje bio je i razlog raspisivanja parlmantarnih izbora. Naime, iako je uloga predsjednika u Turskoj zapravo simbolična, on ipak može stavljati veto na zakone, imenuje vlast i šef je vojske koja je više puta zadržavala Tursku na putu sekularizma koji je odredio osnivač moderne Turske i njen prvi predsjednik Mustafa Kemal Ataturk.
Nacionalisti zamjeraju Erdoganu da je popustljiv prema Kurdima, traže vraćanje smrtne kazne i pogubljenje Abullaha Occalana, kurdskog lidera.
No, islamist Erdogan i dalje je najpopularniji političar u Turskoj, iako je upravo on ukinuo zabranu nošenja marama u vladinim ustanovama i školama, pokušao izvan zakona staviti preljub i odobrio zabranu točenja alkohola u općinama i gradovima u kojima je njegova stranka na vlasti.
Sadašnja Erdoganova vlada učinila je najviše što je mogla kako bi Tursku približila Evropskoj uniji. Posljednjih pet godina ta zemlja bilježi stalan gospodarski rast. Amberim Zaman, dopisnica britanskog Economista ističe zašto je Erdoganova stranka popularna u Turskoj.
Stvarno je ironija da stranka koju se optužuje za nazadnjaštvo i da zemlju vodi u srednji vijek, zapravo je nositelj promjena kao da je neka prozapadnjačka stranka. Izgleda da se upravo stranka koju je osnovao Ataturk najviše protivi promjenama. To je paradoks kemalizma. Iako je pridonio velikoj transformaciji tirskog društva ‘30-tih, nije se sama uspjela transformirati i zadržati korak uz današnje vrijeme.
Nakon konstituiranja parlamenta slijediti će izbor šefa države. Neuspjeh posljednjeg izbora predsjednika zemlje bio je i razlog raspisivanja parlmantarnih izbora. Naime, iako je uloga predsjednika u Turskoj zapravo simbolična, on ipak može stavljati veto na zakone, imenuje vlast i šef je vojske koja je više puta zadržavala Tursku na putu sekularizma koji je odredio osnivač moderne Turske i njen prvi predsjednik Mustafa Kemal Ataturk.
