Dostupni linkovi

Mandić oslobođen, Tužilaštvo najavilo žalbu


Obrazlažući oslobađajuću presudu, sudija Davorin Jukić navodi da za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva Zakon propisuje kao bitan momenat postojanje rata oružanog sukoba ili okupacije. Sudsko vijeće je zaključilo da lica koja su se nalazila u Centru nisu bili civili što je bitno obilježje krivičnog djela koje se Mandiću stavljalo na teret. Sudija Jukić:

„Iz iskaza svjedoka Alije Delimustafića koji je u to vrijeme obavljao funkciju ministra Ministarstva unutrašnjih poslova proizilazi da je rukovodno i nastavno osoblje Centra bilo naoružano, te da su isti aktivno učestvovali u sukobu, što potvrđuje činjenica da su dvojica pripadnika Specijalne srpske jedinice poginula tog dana, a što je potvrđeni i materijalnim dokazima. Iz navedenog proizilazi da lica koja su se nalazila u Centru nisu bili civili, a što čini bitno obilježje krivičnog djela koje se optuženom stavlja na teret.“

Drugi dio optužnice Mandića je teretio za zločin protiv čovječnosti po individualnoj i komandnoj odgovornosti. Odnosno, da je kao nekadašnji ministar pravde bio odgovoran za funkcionisanje kazneno-popravnih organizacija koje su djelovale na području tzv. Srpske Republike BiH, prije svega za zločine počinjene u Kazneno-popravnom domu Butmir na Ilidži, odjeljenju ovog doma u Vogošći, te zločine koji su se dogodili u kazneno popravnom domu Foča. Sudija Davorin Jukić:

„Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizilazi da optuženi nije direktno učestvovao u radnjama opisanim u tačkama 2-4 optužnice. Nema dokaza ni da je optuženi bio nadređen direktnim izvršiocima krivičnih djela, niti da je mogao poduzeti bilo kakve mjere prema istim.“

Advokati odbrane kažu da im je ovakva presuda vratila vjeru u nezavisnost bosanskohercegovačkog sudstva. Advokat Refik Serdarević:

„Mislim da je Sud zaista cijenio dokaze koji su provedeni, da je bio objektivan, što sam ja i u završnoj riječi rekao – da je sudsko vijeće bilo zaista objektivno.“

Advokat Slaviša Prodanović tvrdi da je na Sudsko vijeće bilo velikih političkih pritisaka:

„Ali, ovo vijeće je zaista pokazalo hrabrost i izuzetno korektno je vodilo postupak od početka i mi smo to u završnim riječima isticali. Za to im treba odati priznanje.“

Ogorčen oslobađajućom presudom za Momčila Mandića, nekadašnji komandant Zelenih beretki Muhamed Švrakić navodi da su u centru za obuku nekadašnjeg MUP-a BiH, tog aprila 1992. godine, bili smješteni ne civili, već srednjoškolci:

„To su bila djeca, to su bili zarobljenici regularnog, priznatog Ministarstva unutrašnjih poslova Republike BiH, a zarobio ih je paravojni MUP tzv. republike srpske, odnosno srpski MUP, koji je i počinio poslije toga i u toku toga mnoge zločine. Kako nisu civili - obična djeca, srednjoškolci? Većina te djece je bila maloljetna.“

Predsjednica Udruženja za ugrožene narode BiH Fadila Memišević iznenađena je oslobađajućom presudom. Ona podsjeća i na logor u Foči koji je djelovao dok je Mandić bio ministar pravde:

„To je bio pravi koncentracioni logor. I do danas još ne uvijek znamo - mi lilčno vodimo jedan spor, tada smo vodili pred Sudom za ljudska prava, a sada u Strazburu - gdje je nestalo onih 360 zatočenika Foče koji su oktobra 1993. godine odvedeni na tzv. branje voća i nikada se nisu vratili, niti se zna za njih. Mi ih tražimo i obratićemo se gospodinu Mandiću da nam on da objašnjenje gdje su nestali. Evo, ovo je samo jedan konkretan primjer. Dakle, ovo što je Sud BiH uradio za mene nema apsolutno nikakvo opravdanje.“

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je tokom sudskog postupka za Mandića tražilo dugotrajnu kaznu zatvora. Sudsko vijeće smatra da nisu dokazali tačke optužnice. Portparol državnog Tužilaštva Boris Grubešić:

„Dakle, Tužiteljstvo BiH nije zadovoljno današnjom izrečenom prvostupanjskom presudom i kada dobije pisani otpravak presude Tužiteljstvo će uložiti žalbu u zakonskom roku na prvostupanjsku presudu po svim žalbenim osnovama.“

Muhamed Švrakić kaže da ovakva presuda ostavlja mogućnost da fašističke ideje ostaju da žive:

„Ono što rade i što oslobađaju te idejne vođe, to bi isto bilo kao, recimo, da su Hitlera ubili, osudili, a da su njegovu stranku i, znači, njegovu ideju ostavili da živi i dan-danas.“

Fadila Memišević:

„Mi ne možemo zaboraviti 6. april, ne možemo zaboraviti ono vrijeme kada je Momčilo Mandić učestvovao u napadu na policijsku školu na Vracama. Prvih šest mjeseci 1992. godine dogodilo se ama baš sve - i etničko čišćenje i genocid i masovna ubojstva i likvidacije i masovne deportacije.“

Momčilo Mandić godinama je slovio za osobu od najvećeg povjerenja Radovana Karadžića. Pretpostavljalo se da je nakon rata bio jedan od ključnih finansijera Karadžićevog skrivanja od Haškog tribunala. Od 1997. godine živio je izvan BiH. Po presudi Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda BiH, Momčilo Mandić već izdržava kaznu od pet godina zatvora.
  • 16x9 Image

    Marija Arnautović

    U novinarstvu od 1998, a od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE i urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

XS
SM
MD
LG