Dostupni linkovi

neka ceka nije uredu


Arnes GRBEŠIC

Salih Omahić iz Tešnja je 20 godina bio zaposlen u preduzeću Industrogradnja Zagreb. Polovinom 1990. godine doživio je nesreću na poslu. Proglašen je 50-postotnim invalidom rada:

„Im’o sam na skeli kolica s maltom. Kako su se ona kolica povukla, ja sam udario gore od vijenac, tako da sam im’o lom vrata.“

Zbog povrede na radnom mjestu Salih teško govori. U januaru 1993. godine, kao i hiljade drugih radnika bošnjačke i srpske nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, dobio je otkaz. Ovaj 63-godišnji invalid živi bez bilo kakvih primanja, a na koja ima pravo prema važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju susjedne države, objašnjava Ramiz Mervan, predsjednik Udruženja UGOR, koje okuplja oko 12.000 otpuštenih radnika iz hrvatskih firmi:

„Salih je imao status invalida rada prije 31. 12. 1998. godine, što znači stupanjem na snagu novog zakona od 1. 1. 1999. godine on je trebao biti po službenoj dužnosti preveden u penzionera. Međutim, problem je što država Bosna i Hercegovina i ljudi koji su pravili ugovor sa Republikom Hrvatskom o penziono - socijalnom osiguranju nisu to uokvirili u taj ugovor.“

Salih Omahić bezuspješno je prije 10 godina vodio sudski spor u Hrvatskoj. Obraćao se i Ustavnom sudu BiH, koji se proglasio nenadležnim. Nakon svega kaže da mu preostaje još samo štrajk glađu ispred zgrade institucija BiH u Sarajevu:

„Ne interesuje me što se uopće priča o ljudskim pravima.“

U Zastupničkom domu Parlamenta BiH nekoliko poslaničkih pitanja odnosilo se na status ovih radnika, kaže predsjedavajući tog doma Beriz Belkić:

„Mi smo, naravno, preko Komisije za ljudska prava u dva, tri navrata pokušavali pokrenuti aktivnosti preko Vijeća ministara, preko Ministarstva vanjskih poslova itd. Međutim, uvijek se isprečavala ta pravna praznina u smislu nepostojanja ugovora između Hrvatske i BiH o tim pravnim stvarima, tako da nažalost mi prava rješenja još uvijek postigli nismo, što ne znači da nećemo.“

Predsjednik Udruženja UGOR Ramiz Mervan:

„Hrvatska mora izvršiti svoje obaveze, jer Hrvatske stremi nekakvim evropskim integracijama i procesima. Ne bi trebala ona da na neki način to odbacuje. Ali ja se bojim, kod nas su uglavnom nekakvi, da ne kažem, lobiji - onaj štiti Hrvatsku, onaj štiti Srbiju, onaj štiti ovo, tako da u toj vreći, u tom paketu robe ne budemo i mi. Tog se ja bojim.“

Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH Beriz Belkić kaže da ne može potvrditi postojanje određenih lobija koji bi radili protiv interesa obespravljenih radnika:

„Sigurno je da i Hrvatska na naki način izbjegava svaku vrstu obaveze koja proizvodi i materijalne izdatke i otvara određene procese. Ne radi se tu samo o ljudima iz Jelaha, odnosno iz Doboja, radi se tu o hiljade ljudi koji su radni vijek proveli u Hrvatskoj i nisu realizirali rezultate tog svog rada. Ali sigurno, da ne bi zvučalo demagoški, da ćemo mi raditi na tome, ali je tačno da postoje prepreke u smislu zaključivanja sporazuma koji su pravna podloga za to.“

BiH kao i svaka druga država mora voditi računa o interesima svojih građana. Ova zemlja, međutim, nije dovoljna jaka u smislu kapaciteta i kompetntnosti, kao i konsenzusa o pojedinim stvarima, priznaje ipak Beriz Belkić.

Iz Udruženja UGOR najavljuju da će pravdu tražiti i pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu.
XS
SM
MD
LG