Dostupni linkovi

Spor oko ugovora države i Srpske pravoslavne crkve


Osjetljivi međuvjerski odnosi u Bosni i Hercegovini dodatno su uskomešni nakon što je Predsjedništvo odgodilo raspravu o ugovoru države i Srpske pravoslavne crkve, a državni Parlament nije dao saglasnost za ratificiranje sporazuma sa Vatikanom. Bosna i Hercegovina je još 19. aprila 2006. godine parafirala međudržavni ugovor sa Svetom Stolicom. To je ishodilo da i druge vjerske zajednice, u prvom redu Srpska pravoslavna crkva, državi Bosni i Hercegovini predlože sličan ugovor.

Delegati Doma naroda državnog Parlamenta nedavno nisu dali saglasnost za ratifikaciju ugovora sa Vatikanom, jer klub srpskog naroda nije želio da se izjašnjava o ovoj tački dnevnog reda, uz objašnjenje da se istodobno trebaju potpisati sporazumi sa svim vjerskim zajednicama. Dopredsjedavajući Doma naroda Mladen Ivanić:

„Mislim da su potezi Predsjedništva, a posebno bošnjačkog člana gospodina Silajdžića i gospodina Komšića izrazito nekorektni. A iza svega želi se stvoriti situacija da se taj sporazum ne potpiše sa patrijarhom, nego eventualno da se pokuša napraviti uticaj na unutrašnje odnose u Crkvi, pa da potpiše neko drugi ovdje iz BiH, što mislim da nije dobro.“

Iz kabineta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića demantovano je da je kolektivni šef države odbio ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, te da je razmatranje tog pitanja ostavljeno za neku od narednih sjednica. Problematična tačka prijedloga ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom bilo je obavezno uvođenje vjeronauke u školama, pojašnjava Amir Ibrović, iz Komšićevog kabineta:

„Formulacije puno znače, ali formulacije ovog ugovora - sad da li je to nečija greška, da li je to namjerno, ne ulazim u to - potenciraju princip obaveznosti vjerske naobrazbe u školskom sistemu. I kao što sam rekao, taj ugovor nije odbijen, on je samo vraćen, a već se tražilo od resornih ministarstava da u dodatnim razgovorima sa Pravoslavnom crkvom to pitanje harmonizuju.“

Zakon o slobodi vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini predviđa da prava koja se daju jednoj vjerskoj zajednici važe i za sve druge. Tom logikom, temeljni ugovor sa Svetom Stolicom automatski bi važio i za ostale vjerske zajednice, kaže Jakob Finci, predsjednik bosanskohercegovačke Jevrejske zajednice i član Međureligijskog vijeća BiH:

„Cijela ova gužva oko ratifikacije i ugovora sa Svetom Stolicom i potpisivanja sličnih ugovara sa Pravoslavnom crkvom, odnosno sutra s Islamskom vjerskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom samo je bespotrebno politiziranje.“

Islamska zajednica državi Bosni i Hercegovini još nije ni predložila potpisivanje sličnog sporazuma, navodi šef pravne službe Rijaseta Islamske zajednice Mensur Karadža:

„Da bi uopšte došlo do potpisivanja tog sporazuma, potrebno je da se o tome očituju najviša tijela u Islamskoj zajednici, a to je Rijaset, i pogotovo najviše predstavničko i zakonodavno tijelo Islamske zajednice, a to je Sabor Islamske zajednice.“

Postoji pravna razlika u međudržavnim i ugovorima koji eventualno trebaju biti potpisani sa vjerskim zajednicama. Na tome insistira predsjedavajući Doma naroda državnog parlamenta Ilija Filipović:

„U pravnom smislu treba razumjeti različitosti pravnih akata. No, nitko ne bježi od toga da se sutra na identičan način, u skladu s pravnim procedurama, u skladu sa zakonom definira i odnos između države Bosne i Hercegovine i svih drugih vjerskih zajednica u BiH.“

Dopredsjedavajući Doam naroda Sulejman Tihić, reagujući na najave kluba srpskih delegata da se neće izjašnjavati o ugovoru sa Svetom Stolicom dok se isti ne napravi i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, kaže da za BiH nije dobra bilo kakva vrsta uslovljavanja:

„I jedan i drugi i treći sporazum treba usvojiti - i trebaju imati slične sadržaje. Ali teško je to i tehnički i formalno postići u isto vrijeme, tim prije što je i priroda sporazuma različita. Ovo je sporazum sa državom, a ova druga dva su sa vjerskim zajednicama.“

Kamen spoticanja u odnosima države i vjerskih zajednica je i vraćanje imovine. Ugovor sa Svetom Stolicom prvobitno je, između ostalog, predviđao povrat nacionalizirane imovine u razdoblju od deset godina. Ta odredba kasnije je izmijenjena na insistiranje Pravoslavne crkve i Islamske zajednice, pa je utvrđeno da će imovina svim vjerskim zajednicama biti vraćena kada to reguliše državni zakon o restituciji.
XS
SM
MD
LG