Dostupni linkovi

Srebreničani napuštaju šatorsko naselje u Sarajevu


Aida ÐUGUM

Odluku da napuste kamp, Inicijativni odbor za poseban status Srebrenice donio je nakon poteza jedne političke partije u Skupštini opštine Srebrenica, kaže predsjednik ovog odbora Ćamil Duraković:

“Skupština opštine Srebrenica je imala stav da to donese. Međutim, u zadnjem momentu ljudi su bili iskontrolisani sa vrha političkih partija, gdje odbornici SDA odustaju od izdvajanja Srebrenice iz RS-a - dakle, 13 osoba u odnosu na sav legitimitet koji su imali od strane žrtava, tj. od nas.”

Bez obzira što kamp kao jedan od mehanizama pritiska napuštaju, Srebreničani će nastaviti borbu do ispunjenja svojih zahtjeva. Inicijativni odbor prerastao je u Asocijaciju žrtava genocida, te će kao nevladina organizacija pokušati pravnim putem doći do željenog cilja:

“Mi ćemo pokušati da okupimo što više članova koji su žrtve genocida iz 1995. godine u Srebrenici, bez obzira gdje oni živjeli u svijetu. Dakle, to će biti naša borba prije svega - da se mi okupimo u jedno udruženje i da djelujemo iz tog pravca. Dakle, to je legitimitet. Mi ćemo formirati i pravne timove u svijetu i ovdje - da se pitanje Srebrenice pokuša usmjeriti putem prava. Više ćemo Srebrenicu vratiti na internacionalni nivo i da zakonodavci Ujedinjenih nacija kažu svoje mišljenje o Srebrenici.”

Srebreničani smješteni u kampu razočarani su što njihova borba nije urodila plodom. Većina njih se ne želi vratiti svojim domovima, a među njima je i Tahira Buljubišić, koja je u kampu bila sa svojom sedmočlanom porodicom:

“Našla sam stan u Ilijašu. Tu ću da plaćam stan, a u Srebrenici neću. I ovo sve što je bilo dosad u ova dva mjeseca, samo su dvije porodice vratile u Srebrenicu, niko se više nije vratio. Svi su naši smještaj. Nije ti sigurno u Srebrenici živjeti. Znam, živjela sam, bila sam se vratila, pet godina živjela, nikakvog nisam imala života – sve sam pod strahom bila.”
Član Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice Asim Kulalglić kaže da je jedan od razloga zbog kojih se Srebreničani ne žele vratiti svojim kućama nesigurnost:

“S obzirom da je veliki broj ljudi doživljavao niz neprijatnosti i provokacija kad se vratio u Srebrenicu, svaki od stanovnika kampa je sa svojom porodicom sjeo i odlučio šta i kako dalje, tako da jedan od glavnih razloga je nesigurnost. Drugi razlog: ja imam porodicu, dvoje male djece različitog pola, moja kuća u Srebernici je djelimično sanirana i ne postoje uslovi za boravak višečlane porodice sa djecom različitog pola, tako da i to je jedan od razloga što se ne mogu vratiti.”
Tokom ova dva i pol mjeseca uslovi za život u kampu bili su nemogući, kaže petnaestogodišnja Bahrija Buljubašić:
“Kako da ti kažem, nije ni dobro, a loše je ponekad, pogotovo kad je kiša, prokišnjavaju šatori, vjetar ih diže. Ne možeš ni na vrućini, ni na zimi.”

Život u nemogućim uslovima, s krovom od platna, bez struje i vode, uskoro će biti iza njih. Da li će živjeti bolje u Srebrenici, pitanje je koje traži veće angažovanje BiH – ne zbog politike, nego zbog ovih i drugih Srebreničana.
XS
SM
MD
LG