Jedino što je apsolutno poznato o Summitu predstojećeg weekenda jeste spektakularna scenografija u kojoj će se dogadjaj odvijati. Kamena obala sjeveroistočne američke države Main, friški zrak s okeana i luksuzno imanje porodice Bush. Nadanja su velika. Mnogi očekuju da dvojica predsjednika u tom lijepom okruženju malo spuste tenzije.
Experti međutim ne očekuju mnogo. Rose Gottemoeller, direktorica moskovskog Carnegie centra:
“Ono što ja čujem iz Bijele kuće je da će to biti samo još jedan besplodan susret.”
Ona tvrdi da su niska očekivanja prouzrokovana ledenom Putinovom retorikom, koja je započela još u februaru na minhenskoj konferenciji o sigurnosti, gdje je ruski predsjednik SAD prozvao zbog prekoračenja granica i stvaranja jednostranog svijeta. Na to se nadovezala priča o antiraketnom štitu kojeg Amerikanci namjeravaju graditi u Češkoj i Poljskoj, dakle pred samim vratima Moskve. Kremlj je jedno vrijeme čak prijetio istupanjem iz dogovora o naoružanju, te preusmjeravanjem ruskih raketa prema evropskim ciljevima.
No, neki se znaci umekšavanja ipak pojavljuju, kaže Rose Gottemoeller, koja navodi primjer Sergeja Lavrova, koji je prilikom posljednjeg govora u Carnegie fondaciji u Moskvi predstojeći Summit nazvao "mogućnošću otklanjanja neprijateljstava među dvjema zemljama". Ukoliko Moskva odluči poravnati razlike s Washingtonom na "pozitivnoj bazi", Rose Gottemoeller predviđa da bi i susret mogao biti plodniji:
“Pretpostavljam, ali to je samo pretpostavka, nemam dokaza za to, da bi možda, ali samo možda, ovaj summit mogao biti i iznenađenje. Postoje neki nagovještaji Moskve da bi eventualno mogli ponuditi dalju redukciju nuklearnog oružja.”
U predviđanjima je mnogi skeptičniji Aleksej Arbatov, član ruske Akademije nauka:
“Mislim da će to biti čisti propagandni susret. Bio bih jako sretan ukoliko bi se nešto i dogovorili. Nadam se, ali ne računam na to.”
Ključan će biti Bushov odgovor na Putinovu ponudu da zajedno koriste radarski sistem u Azerbejdžanu. Ruski je predsjednik američkom ponudio na Summitu G8, da koriste već postojeći radarski sitem, umjesto da grade novi u Češkoj i Poljskoj. Bush bi, kaže Arbatov, morao biti vrlo oprezan u davanju odgovora:
“Ukoliko u Kennebunkportu Bush pokuša ponovno Putinu objašnjavati kako antiraketni sistem u Evropi nije prijetnja za Rusiju, onda će počiniti grešku. Takav je potez beskoristan, jer je Rusija već zauzela suprotan stav koji podržava većina eksperata u zemlji.”
Pri tome, podsjeća Arbatov, Putinova ponuda baze u Azerbejdžanu nije pozitivno ocjenjena u Rusiji. Glavni ruski stratezi ionako misle da bi Moskva trebala prekinuti svake pregovore sa SAD oko raketnih sistema i koncentrirati se oko izgradnje sistema raketa kratkog dometa. Upravo je zato summit u Mainu, za mnoge Ruse, ustvari test Amerikance.
Ukoliko Bush odbije Putinovu ponudu da koristi bazu u Azerbejdžanu, kažu oni, onda je to dokaz da su svi planovi o izgradnji raketnog sistema u Evropi, usmjereni protiv Rusije.
Kada se ove nedjelje u američkoj državi Main sastanu američki predsjednik George W. Bush i ruski Vladimir Putin, glavna tema neće biti ni Iran, ni Irak, niti raketni štit u Evropi. Dvojica će predsjednika "ukrstiti koplja" oko Kosova, piše u današnjem Herald Tribune, Edward Joseph.
Putin iskorištava kosovsko pitanje kako bi demonstrirao povratak Rusije kao velike sile. Sebe lično vidi kao savršenog veznog igrača između Evrope koja nikako da izgovori konačnu riječ i SAD koje uporno insistiraju na nezavisnosti bivše srbijanske pokrajine. Trenutni odnosi snaga na bojnom polju stoje ovako – Bush podržava Rezoluciju koja daje nezavisnost pokrajini s albanskom većinom i širokom autonomijom za srpsku većinu. Putin je apsolutno protiv i prijeti vetom u Savjetu sigurnosti UN.
Nema ničega novoga u ruskom podržavanju pravoslavne Srbije, piše Edward Joseph. Ono što je novo jeste da Moskva sada iskorištava Srbe kako bi poboljšala svoj položaj. Beograd i Moskva igraju na vrijeme, nadajući se da će napeta situacija na terenu eksplodirati, osobito ako kosovski Albanci proglase nezavisnost, bez odobrenja UN-a.
Odlaganje donošenja rješenja, međutim, neće približiti dvije posvađane strane. Albanci žele jedino nezavisnost i umorni su od status-quo. Lideri u Beogradu ne smiju javno ni pomisliti, a kamoli reći da će Kosovo biti nezavisno.
U nedjelju dakle, kad se susretne s Putinom, Bush mu mora vrlo jasno reći da nema daljeg odlaganja rješenja Kosova i da će Rusija snositi odgovornost za kaos koji može izazvati na terenu u slučaju odgađanja. Ovu poruku američki predsjednik ne smije izgovoriti kao frazu. On mora, osim zahtjeva Washingtona da se krene naprijed, upozoriti Putina i na posljedice eventualnog ruskog veta u Savjetu sigurnosti.
Prije šest godina, kad su se prvi put sreli, Bush je navodno osjetio Putinovu dušu. Sada je vrijeme da se Putin uvjeri u Bushovu odlučnost. Usprotiviti se Putinu po pitanju Kosova može izazvati kratkoročne turbulencije na Balkanu. Ali je to ujedno i jedini način da se i region i američko-ruski odnosi postave na stabilniji kurs, i to dugoročno, piše u današnjem Herald Tribune, Edward Joseph.
Experti međutim ne očekuju mnogo. Rose Gottemoeller, direktorica moskovskog Carnegie centra:
“Ono što ja čujem iz Bijele kuće je da će to biti samo još jedan besplodan susret.”
Ona tvrdi da su niska očekivanja prouzrokovana ledenom Putinovom retorikom, koja je započela još u februaru na minhenskoj konferenciji o sigurnosti, gdje je ruski predsjednik SAD prozvao zbog prekoračenja granica i stvaranja jednostranog svijeta. Na to se nadovezala priča o antiraketnom štitu kojeg Amerikanci namjeravaju graditi u Češkoj i Poljskoj, dakle pred samim vratima Moskve. Kremlj je jedno vrijeme čak prijetio istupanjem iz dogovora o naoružanju, te preusmjeravanjem ruskih raketa prema evropskim ciljevima.
No, neki se znaci umekšavanja ipak pojavljuju, kaže Rose Gottemoeller, koja navodi primjer Sergeja Lavrova, koji je prilikom posljednjeg govora u Carnegie fondaciji u Moskvi predstojeći Summit nazvao "mogućnošću otklanjanja neprijateljstava među dvjema zemljama". Ukoliko Moskva odluči poravnati razlike s Washingtonom na "pozitivnoj bazi", Rose Gottemoeller predviđa da bi i susret mogao biti plodniji:
“Pretpostavljam, ali to je samo pretpostavka, nemam dokaza za to, da bi možda, ali samo možda, ovaj summit mogao biti i iznenađenje. Postoje neki nagovještaji Moskve da bi eventualno mogli ponuditi dalju redukciju nuklearnog oružja.”
U predviđanjima je mnogi skeptičniji Aleksej Arbatov, član ruske Akademije nauka:
“Mislim da će to biti čisti propagandni susret. Bio bih jako sretan ukoliko bi se nešto i dogovorili. Nadam se, ali ne računam na to.”
Ključan će biti Bushov odgovor na Putinovu ponudu da zajedno koriste radarski sistem u Azerbejdžanu. Ruski je predsjednik američkom ponudio na Summitu G8, da koriste već postojeći radarski sitem, umjesto da grade novi u Češkoj i Poljskoj. Bush bi, kaže Arbatov, morao biti vrlo oprezan u davanju odgovora:
“Ukoliko u Kennebunkportu Bush pokuša ponovno Putinu objašnjavati kako antiraketni sistem u Evropi nije prijetnja za Rusiju, onda će počiniti grešku. Takav je potez beskoristan, jer je Rusija već zauzela suprotan stav koji podržava većina eksperata u zemlji.”
Pri tome, podsjeća Arbatov, Putinova ponuda baze u Azerbejdžanu nije pozitivno ocjenjena u Rusiji. Glavni ruski stratezi ionako misle da bi Moskva trebala prekinuti svake pregovore sa SAD oko raketnih sistema i koncentrirati se oko izgradnje sistema raketa kratkog dometa. Upravo je zato summit u Mainu, za mnoge Ruse, ustvari test Amerikance.
Ukoliko Bush odbije Putinovu ponudu da koristi bazu u Azerbejdžanu, kažu oni, onda je to dokaz da su svi planovi o izgradnji raketnog sistema u Evropi, usmjereni protiv Rusije.
Kada se ove nedjelje u američkoj državi Main sastanu američki predsjednik George W. Bush i ruski Vladimir Putin, glavna tema neće biti ni Iran, ni Irak, niti raketni štit u Evropi. Dvojica će predsjednika "ukrstiti koplja" oko Kosova, piše u današnjem Herald Tribune, Edward Joseph.
Putin iskorištava kosovsko pitanje kako bi demonstrirao povratak Rusije kao velike sile. Sebe lično vidi kao savršenog veznog igrača između Evrope koja nikako da izgovori konačnu riječ i SAD koje uporno insistiraju na nezavisnosti bivše srbijanske pokrajine. Trenutni odnosi snaga na bojnom polju stoje ovako – Bush podržava Rezoluciju koja daje nezavisnost pokrajini s albanskom većinom i širokom autonomijom za srpsku većinu. Putin je apsolutno protiv i prijeti vetom u Savjetu sigurnosti UN.
Nema ničega novoga u ruskom podržavanju pravoslavne Srbije, piše Edward Joseph. Ono što je novo jeste da Moskva sada iskorištava Srbe kako bi poboljšala svoj položaj. Beograd i Moskva igraju na vrijeme, nadajući se da će napeta situacija na terenu eksplodirati, osobito ako kosovski Albanci proglase nezavisnost, bez odobrenja UN-a.
Odlaganje donošenja rješenja, međutim, neće približiti dvije posvađane strane. Albanci žele jedino nezavisnost i umorni su od status-quo. Lideri u Beogradu ne smiju javno ni pomisliti, a kamoli reći da će Kosovo biti nezavisno.
U nedjelju dakle, kad se susretne s Putinom, Bush mu mora vrlo jasno reći da nema daljeg odlaganja rješenja Kosova i da će Rusija snositi odgovornost za kaos koji može izazvati na terenu u slučaju odgađanja. Ovu poruku američki predsjednik ne smije izgovoriti kao frazu. On mora, osim zahtjeva Washingtona da se krene naprijed, upozoriti Putina i na posljedice eventualnog ruskog veta u Savjetu sigurnosti.
Prije šest godina, kad su se prvi put sreli, Bush je navodno osjetio Putinovu dušu. Sada je vrijeme da se Putin uvjeri u Bushovu odlučnost. Usprotiviti se Putinu po pitanju Kosova može izazvati kratkoročne turbulencije na Balkanu. Ali je to ujedno i jedini način da se i region i američko-ruski odnosi postave na stabilniji kurs, i to dugoročno, piše u današnjem Herald Tribune, Edward Joseph.
