Dostupni linkovi

Kazna i izvinjenje


Sadašnji kazneni sudovi preopterećeni su ciljevima, jer su preambiciozno zamišljeni, upozorio je profesor Mirjan Damaška sa sveučilišta Yale:

„Na primjer, utvrđivanje historijske istine, to je jedan strašno kompleksan zadatak za međunarodne sudove. Zašto? Jer historičari, recimo, nemaju pravomoćnost. U kaznenom procesu morate donijeti jednu odluku koja je konačna i na čijoj osnovi se stvaraju novi odnosi i tako dalje, a muza historije uvijek ima jedno novo velo u koje se sakrije. I nema tu mogućnosti da se nešto konačno kaže.“

Zbog toga bi, pored sudovanja, ali i drugih mjera na putu do postizanja mira, bilo dobro da političari iz zemalja koje su sudjelovale u sukobima učine simboličke geste priznavanja krivnje one strane koju sada zastupaju, sugerira profesor Damaška:

„Poljaci, koji često dolaze na pravni fakultet na kojem ja sada radim, često su govorili da je njima jako mnogo značilo to što je Willy Brandt kleknuo, izvinuo se i položio vijenac na grobove onih koji su stradali od ruke nacista, i to se nekako prihvatilo. Takve simbolične geste same po sebi ne bi značile mnogo, ali u sklopu nekih drugih stvari, ja mislim da bi to bilo jako dobro.“

Za direktora sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Safera Hukaru, samo sud je onaj koji može kazniti krivce i uspostaviti mir:

„Po mom mišljenju, jedini pravi način da se utvrdi prava istina je sud. Znači da krivci odgovaraju. Nikakve komisije za pomirenje ne rješavaju to pitanje. To rješava jedino sud. Nema drugog načina.“

Vesna Nikolić-Ristanović, sa beogradskog Univerziteta, kaže kako treba shvatiti ograničenja pravosuđa i koristiti i alternativna rješenja koja nudi civilno društvo:

„Mislim da izvinjenje uvek podrazumeva da čovek sebe spusti negde niže i niko od nas to ne voli. Tako da ja mislim da s izvinjenima ne treba žuriti, ali treba raditi na tome da se prosto pokazuju svi oni rezultati postojećih prikupljanja podataka i istraživanja, prosto činiti vidljivim da su ljudi zaista stradali, da su stradali na različitim stranama, bez izjednačavanja, ali prosto činiti vidljivim sve to i smanjiti mogućnost za kasnije manipulacije statistikom.“

Treba kombinirati i politiku i pravosuđe, ali naglasak je na pravosuđu – zbog pravde i zbog izvlačenja pouke da se ovakvi zločini više nikada ne dese, kaže za naš radio nekadašnji političar, a sada prištinski odvjetnik Azem Vlassi:

„Jer ipak su žrtve ovih proteklih ratova tako bestijalne da se to sada ne može svesti samo na jednu političku kampanju putem ispričavanja i na druge načine. Mislim da Hag završava samo najdrastičnije slučajeve i da domaća pravosuđa treba da se još pozabave pitanjima zločina, pored ostalog i radi žrtava i njihovih obitelji.“

Dodajmo da je sarajevski Istraživačko-dokumentacioni centar upravo dovršio istraživanje ljudskih gubitaka u Bosni i Hercegovini tijekom rata. Uz mogućnost pogreške do pola posto, došlo se do 97 207 žrtava (64 000 Bošnjaka, 25 000 Srba i 8 000 Hrvata). Čak 83 posto svih ubijenih i nestalih civila su Bošnjaci.
XS
SM
MD
LG