Vlastimir MIJOVIC, Oslobodenje
Tom logikom zvono je okačeno i o vrat bh. muslimana, odnosno Bošnjaka, koji su u glavama bjelosvjetskih političkih hohštaplera žigosani kao specijalna opasnost; jer su bijeli, a uz to su i Evropejci! Ma koliko ova matrica počivala na prljavoj mašti, ona danas sve više funkcioniše kao etiketa koja ne zahtijeva dokazivanje, nego se lijepi po starom uhodanom sistemu: pljuneš čovjeka i to mu prilijepiš na čelo. I ne samo čovjeku nego i cijelom narodu.Na red je tim slijedom došao i Sulejman Tihić. Iz Dodikove štamparije etiketa stigla je jedna samo za njega: islamski totalitarista. Još malo pa Haris Silajdžić! (On je, ipak, za SNSD i Milorada Dodika van svake konkurencije, šejtan broj 1, nešto kao bosanski Osama.)Ali žigosanje bošnjačkog naroda kao islamsko-terorističkog, Dodiku nije dovoljno upečatljivo ukoliko se istim štambiljom ne obilježe i umjereni političari poput aktuelnog predsjednika SDA. Tek tada etiketiranje jednog naroda postaje potpuno: oba njegova lidera postaju lica sa antiterorističkih, islamofobičnih potjernica.
Haris Silajdžić svakako je politički maksimalista, ali u njegovoj politici samo zlonamjernik može pronaći natruhe nekog islamskog radikalizma ili totalitarizma. Ako se, pak, uđe u Tihićev profil, potraga za klicom vjerskog ekstremizma nalik je na nemoguću misiju. Ovaj političar umnogome je na domaćoj sceni izgubio na rejtingu baš zato što se u stranci koju vodi energično angažovao na razvijanju njene građanske komponente. Nije otišao do kraja, jer su neke kočnice u njegovoj stranci još uvijek dobro podmazane, ali je svakako stekao imidž izrazito umjerenog političara.Takvog Tihića etiketirati kao islamskog totalitaristu zaista je nekorektno, netačno, bezobrazno i zlonamjerno. To je, u stvari, samo dio Dodikove prljave igre u kojoj je Sarajevo - Teheran, Bošnjaci su Turci, a islam šejtan koji Srbima i drugim hrišćanima radi o grkljanu. Karta na koju intenzivno igra novi srpski lider ista je ona na koju je igrao Radovan Karadžić: islamska opasnost u srcu Evrope! Čak i kosmati Durmitorac u svijetu je za eliminaciju te opasnosti sticao saveznike, a pogotovo na njih, u eri narastajuće globalne islamofobije, računa Milorad Dodik. Svog zeca on lovi tuđim mecima, uvjeren da je to najbolja taktika.
Obilježi metu, prilijepi na nju (islamističku) etiketu i čekaj da je drugi izbuše antiterorističkim streljivom!
Budućnost Bosne i Hercegovine ovisi o mnogo faktora. Ogromnu ulogu pritom ima upravo globalni odnos prema islamu, čija je krivulja u savremenom svijetu izrazito nestabilna; čas gore, čas dolje... Između tih neuralgičnih amplituda mnogi traže svoj prljavi politički i nacionalni ćar. Jedan od njih je Milorad Dodik, za kojeg se može reći sve osim da je glup. Dobro je on uočio šta se iz Karadžićevog prtljaga može prepakovati u sopstvenu torbu, prema čemu je svijet bolećiv i kako se time moguće okoristiti.Uostalom, zar Karadžićev bestijalni projekat nije i danas u mnogo čemu živ? Zar svijet u kojem živimo uistinu razaznaje dobro od zla? Zar žrtve počesto ne postaju nabijeđeni krivci? Sve to Dodik dobro zna, ali nema skrupula da se s tim ne poigra. Njegovi ciljevi očito ne gledaju u zube prljavim sredstvima kojih se još jednom latio.
