„Kopernikanski obrat“, tako su mediji nazvali najavu zastupnika Ivana Drmića iz Glavaševe nedavno osnovane stranke – Hrvatskog demokratskog sabora Slavonije i Baranje, da se traži način da se Glavašu omogući pošteno suđenje – u Hagu!
„Jedini način da se pomogne Branimiru Glavašu u ovom procesu je da se osmisli pravni način da se zatraži izuzeće ovog slučaja iz hrvatskog pravosuđa i da se ono premjesti u Sudu u Hagu.“
„Ako bi postupak vodio Sud u Haagu, skinula bi se oznaka tajnosti sa spisa, pa bi se vidjelo da je optužnica ,naučna fantastika‘. Glavaš bi se branio sa slobode, a bila bi i veća objektivnost postupka, jer hrvatski vlastodršci vjerojatno nisu dovoljno jaki da se igraju s Haagom kako to čine s hrvatskim sudovima“, dodao je Drmić.
On kao političar ne mora voditi previše računa o smislenosti svojih izjava, međutim Glavašev odvjetnik, priznati zagrebački krivičar Ante Madunić upozorio je da on kao odvjetnik nema zakonske mogućnosti tražiti da hrvatski sudovi ne budu nadležni za njegova klijenta.
Za komentatora splitskog „Feral Tribunea“ Marinka Čulića, ova Glavaševa inicijativa, jer nitko u Hrvatskoj ne sumnja da samo i isključivo Glavaš vodi igru, je plitka i neuspješna šala:
„To je zapravo pokušaj sprdnje i ridikuliziranja hrvatskog pravosuđa, i to, po mom osjećaju, potpuno neuspio. Glavaš je imao 15 godina vremena da se na tenane i lijepo zabavljana račun tog hrvatskog pravosuđa, međutim nikad nije ni beknuo; tek sad mu je to pravosuđe postalo zazorno i smiješno. Drugo, ako je htio povući paralelu s nekim drugim pravosuđem, kako bi hrvatsko dodatno ponizio, opet pravi grešku, jer je to drugo – haško – pravosuđe također hrvatsko pravosuđe, jer je po ustavnom zakonu postalo dio unutrašnjeg pravnog uređenja Hrvatske. Prema tome i s te strane to je prilično neuspješna šala.“
Jadranka Reihl-Kir, udovica osječkog šefa policije ubijenog pri pokušaju da smiri hrvatsko-srpske tenzije u okolici Osijeka u ljeto 1991. godine, procjenjuje da je ova Glavaševa gesta o traženju haške pravde dokaz da je shvatio da je sada – kako se kaže – vrag odnio šalu. Šesnaest godina bio je alfa i omega u Osijeku i nije očekivao da će se to ikada promijeniti, kaže naša sugovornica:
„I normalno da sve ovo što se sada događa jako teško podnosi. Obično se kaže – i konj koji umire je vrlo opasan. Međutim, kad je Glavaš u pitanju, ništa nas ne može iznenaditi. Sada je potez da želi u Hag. Svima je jasno da se to neće dogoditi. Da li će on to mirno – koliko se može biti mirno u pritvoru – izdržati, ili će opet nešto inscenirati, neku bolest ili nešto, preostaje nam da čekamo i vidimo.“
Već je najavljeno da suđenje Glavašu i drugim optuženicima za ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991. godine neće početi prije kasne jeseni, dakle ne prije parlamentarnih izbora. Svi očekuju da će se Glavaš u međuvremenu pokušati nastaviti poigravati sa hrvatskim pravosuđem, kako mu je to obično uspijevalo do sada. Međutim, sada kada je u osječkom pritvoru, manevarski prostor mu je – i doslovno i metaforički – sve uži.
„Jedini način da se pomogne Branimiru Glavašu u ovom procesu je da se osmisli pravni način da se zatraži izuzeće ovog slučaja iz hrvatskog pravosuđa i da se ono premjesti u Sudu u Hagu.“
„Ako bi postupak vodio Sud u Haagu, skinula bi se oznaka tajnosti sa spisa, pa bi se vidjelo da je optužnica ,naučna fantastika‘. Glavaš bi se branio sa slobode, a bila bi i veća objektivnost postupka, jer hrvatski vlastodršci vjerojatno nisu dovoljno jaki da se igraju s Haagom kako to čine s hrvatskim sudovima“, dodao je Drmić.
On kao političar ne mora voditi previše računa o smislenosti svojih izjava, međutim Glavašev odvjetnik, priznati zagrebački krivičar Ante Madunić upozorio je da on kao odvjetnik nema zakonske mogućnosti tražiti da hrvatski sudovi ne budu nadležni za njegova klijenta.
Za komentatora splitskog „Feral Tribunea“ Marinka Čulića, ova Glavaševa inicijativa, jer nitko u Hrvatskoj ne sumnja da samo i isključivo Glavaš vodi igru, je plitka i neuspješna šala:
„To je zapravo pokušaj sprdnje i ridikuliziranja hrvatskog pravosuđa, i to, po mom osjećaju, potpuno neuspio. Glavaš je imao 15 godina vremena da se na tenane i lijepo zabavljana račun tog hrvatskog pravosuđa, međutim nikad nije ni beknuo; tek sad mu je to pravosuđe postalo zazorno i smiješno. Drugo, ako je htio povući paralelu s nekim drugim pravosuđem, kako bi hrvatsko dodatno ponizio, opet pravi grešku, jer je to drugo – haško – pravosuđe također hrvatsko pravosuđe, jer je po ustavnom zakonu postalo dio unutrašnjeg pravnog uređenja Hrvatske. Prema tome i s te strane to je prilično neuspješna šala.“
Jadranka Reihl-Kir, udovica osječkog šefa policije ubijenog pri pokušaju da smiri hrvatsko-srpske tenzije u okolici Osijeka u ljeto 1991. godine, procjenjuje da je ova Glavaševa gesta o traženju haške pravde dokaz da je shvatio da je sada – kako se kaže – vrag odnio šalu. Šesnaest godina bio je alfa i omega u Osijeku i nije očekivao da će se to ikada promijeniti, kaže naša sugovornica:
„I normalno da sve ovo što se sada događa jako teško podnosi. Obično se kaže – i konj koji umire je vrlo opasan. Međutim, kad je Glavaš u pitanju, ništa nas ne može iznenaditi. Sada je potez da želi u Hag. Svima je jasno da se to neće dogoditi. Da li će on to mirno – koliko se može biti mirno u pritvoru – izdržati, ili će opet nešto inscenirati, neku bolest ili nešto, preostaje nam da čekamo i vidimo.“
Već je najavljeno da suđenje Glavašu i drugim optuženicima za ubojstva srpskih civila u Osijeku 1991. godine neće početi prije kasne jeseni, dakle ne prije parlamentarnih izbora. Svi očekuju da će se Glavaš u međuvremenu pokušati nastaviti poigravati sa hrvatskim pravosuđem, kako mu je to obično uspijevalo do sada. Međutim, sada kada je u osječkom pritvoru, manevarski prostor mu je – i doslovno i metaforički – sve uži.
