Posljednje ankete daju prednost desničaru Nicolasu Sarkozyju. Slijedi, kandidatkinja socijalista Segolene Royal, a razlika između ovo dvoje kandidata je oko 5 posto. Za Sarkozya bi glasalo oko 29 posto Francuza, 4 posto manje za Royal. Centrist Francoisu Bayrou pomalo zaostaje, iako je proteklih dana stigao do 19 posto onih koji bi ga viđeli na mjestu francuskog predsjednika. Ultradesničar Jean-Marie Le Pen, koji se već šesti put, natječe za predsjednika ima stabilnih oko 13 posto. Za sada je, dakle, u vođstvu Sarkozy, bivši ministar unutarnjih poslova upamćen po načinu na koji je slomio otpor u siromašnim francuskim kvartovima, naseljenim uglavnom imigranitima, u studenom 2005.
Trotjedna zbivanja i nemiri koji su svojedbno paralizirali Francusku, po ocjeni mnogih analitičara predstavljaju svojevrsnu političku raskrsnicu za tu zemlju. Naime, birači će na predstojećim izborima odlučivati – treba li se Francuska okrenuti još desnije i prihvatiti još čvršćije mjere u imigracijskoj politici, ili nacija treba ići ljevo kako bi ovakve probleme riješila kroz socijalne programe i stvorila novu Francusku, kao društvo etničkih raznolikosti.
Analitičar Patrick Lozes smatra da bi Francuzi mogli glasati za desnu opciju " jer je ova predsjednička kampanja jedna od prljavijih, a uz to podgrijava latentni nacionalizam." Mnogi su uvjereni da bi Sarkozy mogao oteti veliki broj glasova Le Penu. To ga dodatno visoko podiže na mjestu najomraženijeg francuskog političara, posebno u siromašnjim, gradskim predgrađima zemlje, uglavnom naseljenim imigrantima iz Afrike, od kojih su većima muslimani.
Zamjenik glavnog urednika ljevičarskog dnevnika "Liberation" Paol Quinio za naš radio upozorava da bi " danas bila laž reći da u Francuskoj postoji muslimanski glas, a ne onaj katolički ili židovski. Iako tvrde suprotno, današnja Francuska nažalost nije društvo različitih zajednica".
Novinske agencije ističu da će prevagu odnijeti osobnost dvoje glavnih kandidata. Sarkozy je oštar na jeziku, no zamjeraju mu, kao i Royalovoj "nedostatak topline". Pristaše tvrde da je radišan i odlučan, protivnici da je hiperaktivan i bezobziran.
Royal ne skida osmijeh s lica, no hladna je i proračunata, tvrde njezini kritičari. Drže je prekrutom, a nizom vanjskopolitičkih gafova pobudila je sumnje u svoje političke sposobnosti.
U utakmicu se proteklih tjedana upleo i centrist Francoai Bajrou, bivši ministar obrazovanja. Svoje je pristaše uglavnom tražio među siromašnijim građanima Francuske, te poljoprivrednicima. Predlagao je i neke ekonomske reforme. Analitičari su isticali kako mogao biti iznendajenje, ali samo ako uspije ući u drugi krug, što prema sadašnjim anketama, ipak nije nerelano.
Jean Pier Darnis, sa sveučilišta u Nizi, kaže da se radi o zanimljivom političari kome bi ljevica koja ne želi Sarkozya mogla dati glasove. "On predstavlja i jedan širok krug umjerenih glasača, koji jesu za ekonomske reforme, ali ne žele podržati nacionalističku stranu koju sada predstavlja Sarkozy"ističe Darnis. Po svemu sudeći, Francuzi će još jednom na birališta i to 6. svibnja. Naime, od 1965 nijedan predsjednik Francuske nije u prvome krugu osvojio više od 50 posto glasova.
Trotjedna zbivanja i nemiri koji su svojedbno paralizirali Francusku, po ocjeni mnogih analitičara predstavljaju svojevrsnu političku raskrsnicu za tu zemlju. Naime, birači će na predstojećim izborima odlučivati – treba li se Francuska okrenuti još desnije i prihvatiti još čvršćije mjere u imigracijskoj politici, ili nacija treba ići ljevo kako bi ovakve probleme riješila kroz socijalne programe i stvorila novu Francusku, kao društvo etničkih raznolikosti.
Analitičar Patrick Lozes smatra da bi Francuzi mogli glasati za desnu opciju " jer je ova predsjednička kampanja jedna od prljavijih, a uz to podgrijava latentni nacionalizam." Mnogi su uvjereni da bi Sarkozy mogao oteti veliki broj glasova Le Penu. To ga dodatno visoko podiže na mjestu najomraženijeg francuskog političara, posebno u siromašnjim, gradskim predgrađima zemlje, uglavnom naseljenim imigrantima iz Afrike, od kojih su većima muslimani.
Zamjenik glavnog urednika ljevičarskog dnevnika "Liberation" Paol Quinio za naš radio upozorava da bi " danas bila laž reći da u Francuskoj postoji muslimanski glas, a ne onaj katolički ili židovski. Iako tvrde suprotno, današnja Francuska nažalost nije društvo različitih zajednica".
Novinske agencije ističu da će prevagu odnijeti osobnost dvoje glavnih kandidata. Sarkozy je oštar na jeziku, no zamjeraju mu, kao i Royalovoj "nedostatak topline". Pristaše tvrde da je radišan i odlučan, protivnici da je hiperaktivan i bezobziran.
Royal ne skida osmijeh s lica, no hladna je i proračunata, tvrde njezini kritičari. Drže je prekrutom, a nizom vanjskopolitičkih gafova pobudila je sumnje u svoje političke sposobnosti.
U utakmicu se proteklih tjedana upleo i centrist Francoai Bajrou, bivši ministar obrazovanja. Svoje je pristaše uglavnom tražio među siromašnijim građanima Francuske, te poljoprivrednicima. Predlagao je i neke ekonomske reforme. Analitičari su isticali kako mogao biti iznendajenje, ali samo ako uspije ući u drugi krug, što prema sadašnjim anketama, ipak nije nerelano.
Jean Pier Darnis, sa sveučilišta u Nizi, kaže da se radi o zanimljivom političari kome bi ljevica koja ne želi Sarkozya mogla dati glasove. "On predstavlja i jedan širok krug umjerenih glasača, koji jesu za ekonomske reforme, ali ne žele podržati nacionalističku stranu koju sada predstavlja Sarkozy"ističe Darnis. Po svemu sudeći, Francuzi će još jednom na birališta i to 6. svibnja. Naime, od 1965 nijedan predsjednik Francuske nije u prvome krugu osvojio više od 50 posto glasova.
