„Ja bih da se izvinim građanima glavnog grada BiH, da je ovo nama zaista težak trenutak i mi ne želimo više ovo, ali, nažalost, ljudi nas ne razumiju. Mnogi ljudi manipulišu nama, kao što vidite. Tu su i lični interesi i politika i ostalo. Međutim, mi smo jaki iza naših zahtjeva. Ovaj kamp i šatori će biti jedan simbol protestnog oblika koji će podsjećati da mi, ovi ljudi koji su došli sa mnom, dakle ne političari, ne oni koji se igraju na naš račun nažalost, da nikada nećemo posustati.“
Bilo su ovo prve riječi Ćamila Durakovića, predsjednika Incijativnog odbora za poseban status Srebrenice, po dolasku u Sarajevo. Predvodeći grupu od 30-tak Srebreničana koji će naredne dane provoditi u improvizovanom naselju na parkingu iznad koševskog stadiona, Duraković je napomenuo da će tu ostati dok se njihovi zahtjevi ne riješe. Duraković je naveo i minimum zahtjeva koje očekuju da budu ispunjeni, kao i rok do kada će čekati:
„U ovom momentu, s obzirom da je prošao mjesec dana od našeg prvog roka za kolektivno iseljenje, ništa nije urađeno konkretno. To je zaista nebitno ko je počeo i ko preuzima to u svoje ruke, bitno je da se riješi. Vidjeli smo jednu neozbiljnost i zaista smo nezadovoljni kad je u pitanju naša politika, i lokalne vlasti i lokalna politika, kako u Banjoj Luci tako i u Sarajevu. Mi u ovom momentu očekujemo da ovo internacionalna zajednica prihvati kao internacionalni problem, s obzirom da je Srebrenica bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija - i ovo je pečat genocida, od sad, pa nadalje, ovdje, u ovoj državi. Minimum ispod kojega nećemo ići je da se Srebrenica, u ovom momentu teško je reći izuzme iz RS-a, jer je RS direktan produkt genoocida. U ovom momentu želimo da se Srebrenica proglasi onim što je uvijek bila i da ne bude pod kontrolom onih čije su institucije 1995. počinile genocid nad ljudima u Srebrenici iz cijele istočne Bosne. Mi smo ostavili prostor da se međunarodna zajednica organizuje. Oni su nekakav sastanak za 15 dana planirali - da vidimo šta se konkretno riješilo. Dosta je procesa, dosta je inicijativa, dosta je pokušaja. Evo i ovo je inicijativa. Ko nam obećaje da ćemo uspjeti? Ali će neko morati.“
Srebreničane su u Sarajevu dočekale predstavnice Udruženja Majke enklava Srebernice i Žepe. Među njima i predsjednica Udruženja Munira Subašić:
„Poslije ove presude u Sudu pravde u Hagu više nije ništa isto. Mi smo očekivali, majke enklava Srebrenice i Žepe, da će gospodin Dodik i svi drugi dodici dići svoj glas, da će pohapsiti ratne zločince, da ćemo mi, majke koje tragamo 12 godina, pronaći kosti svojih najmilijih, da će zaživjeti zakon isti za sve - i za Muniru i za Maru i za Anu - da će pravo i pravda doći, da će oni koji su ubijali biti kažnjeni, a oni koji su znali i šutjeli da će javno progovoriti, da će izaći i da će kazati: ’To je uradio moj narod, u ime mene ili nije u ime mene. Mi se izvinjvamo i ako možemo pružiti podršku tim žrtvama.’ A to se desilo nije.“
I dok budu boravili u improvizovanom naselju, Srebreničanima će biti obezbijeđni osnovni uslovi, kaže načelnik sarajevske opštine Centar Dževad Bećirević:
„Ja sam obećao da ću urediti ovaj prostor. Evo čišćenje se privodi kraju. I obećao smo da ćemo obezbijediti vodosnabdijevanje i eventualno dovod struje za minimalne potrebe.“
Bilo su ovo prve riječi Ćamila Durakovića, predsjednika Incijativnog odbora za poseban status Srebrenice, po dolasku u Sarajevo. Predvodeći grupu od 30-tak Srebreničana koji će naredne dane provoditi u improvizovanom naselju na parkingu iznad koševskog stadiona, Duraković je napomenuo da će tu ostati dok se njihovi zahtjevi ne riješe. Duraković je naveo i minimum zahtjeva koje očekuju da budu ispunjeni, kao i rok do kada će čekati:
„U ovom momentu, s obzirom da je prošao mjesec dana od našeg prvog roka za kolektivno iseljenje, ništa nije urađeno konkretno. To je zaista nebitno ko je počeo i ko preuzima to u svoje ruke, bitno je da se riješi. Vidjeli smo jednu neozbiljnost i zaista smo nezadovoljni kad je u pitanju naša politika, i lokalne vlasti i lokalna politika, kako u Banjoj Luci tako i u Sarajevu. Mi u ovom momentu očekujemo da ovo internacionalna zajednica prihvati kao internacionalni problem, s obzirom da je Srebrenica bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija - i ovo je pečat genocida, od sad, pa nadalje, ovdje, u ovoj državi. Minimum ispod kojega nećemo ići je da se Srebrenica, u ovom momentu teško je reći izuzme iz RS-a, jer je RS direktan produkt genoocida. U ovom momentu želimo da se Srebrenica proglasi onim što je uvijek bila i da ne bude pod kontrolom onih čije su institucije 1995. počinile genocid nad ljudima u Srebrenici iz cijele istočne Bosne. Mi smo ostavili prostor da se međunarodna zajednica organizuje. Oni su nekakav sastanak za 15 dana planirali - da vidimo šta se konkretno riješilo. Dosta je procesa, dosta je inicijativa, dosta je pokušaja. Evo i ovo je inicijativa. Ko nam obećaje da ćemo uspjeti? Ali će neko morati.“
Srebreničane su u Sarajevu dočekale predstavnice Udruženja Majke enklava Srebernice i Žepe. Među njima i predsjednica Udruženja Munira Subašić:
„Poslije ove presude u Sudu pravde u Hagu više nije ništa isto. Mi smo očekivali, majke enklava Srebrenice i Žepe, da će gospodin Dodik i svi drugi dodici dići svoj glas, da će pohapsiti ratne zločince, da ćemo mi, majke koje tragamo 12 godina, pronaći kosti svojih najmilijih, da će zaživjeti zakon isti za sve - i za Muniru i za Maru i za Anu - da će pravo i pravda doći, da će oni koji su ubijali biti kažnjeni, a oni koji su znali i šutjeli da će javno progovoriti, da će izaći i da će kazati: ’To je uradio moj narod, u ime mene ili nije u ime mene. Mi se izvinjvamo i ako možemo pružiti podršku tim žrtvama.’ A to se desilo nije.“
I dok budu boravili u improvizovanom naselju, Srebreničanima će biti obezbijeđni osnovni uslovi, kaže načelnik sarajevske opštine Centar Dževad Bećirević:
„Ja sam obećao da ću urediti ovaj prostor. Evo čišćenje se privodi kraju. I obećao smo da ćemo obezbijediti vodosnabdijevanje i eventualno dovod struje za minimalne potrebe.“
