Branko VUCKOVIC, Ankica BARBIR MLADINOVIC
Učenici osnovnih i srednjih škola u Srbiji u udžbenicima iz istorije imaju samo dve lekcije koje govore o ratovima vođenim na prostorima bivše Jugoslavije u okviru kojih su obuhvaćene i osnovne informacije o ratnim zločinima koje su srpske snage počinile nad pripadnicima drugih naroda bivše zajedničke države.Kako to izgleda na primeru Istorije za osmi razred osnovne škole objašnjava Nebojša Jovanović, jedan od koautora tog udžbenika:
"O pogromu civila, Srba, Hrvata i Bošnjaka svedoče masovne grobnice,mi smo nabrojali te grobnice, a među njima je najveća ona u Srebrenici. Srebrenica je data u jednoj od rečenica koja govori o velikom pogromu civila. Nabrojane su velike masovne grobnice i naglašeno da je Srebrenica od njih najveća.
Nije bilo prećutkivanja, ali nismo nabrajali koliko ljudi je gde pobijeno pa ni u Srebrenici. Ja sam istoričar i baratam sa tri različite cifre broja stradalih u Srebrenici, jer ljudi iz Srebrenice nisu ubijeni na jednom mestu, nego na više lokacija. To je ratni zločin prvog reda, streljanje zarobljenika."
Izdavanje udžbenika iz istorije u Srbiji je u isključivoj nadležnosti beogradskog Zavoda za udžbenike, specijalizovane republičke ustanove koja se bavi izdavanjem školskih knjiga.
Jasmina Milanović, urednica za istoriju u tom zavodu navodi da su lekcije o ratnim zločinima obrađene u udžbenicima za osmi razred osnovne i četvrti razred srednje škole ali da su u njima samo faktografski pobrojani osnovni podaci o tim događajima:
"U udžbeniku za osmi razred osnovne škole pominje se zločin u Srebrenici, sa datumom , mestom i učesnicima. Pominje se stradanje svih naroda na teritoriji bivše Jugoslavije u poslednjem velikom građanskom ratu. Međutim, učenicima su ponuđene samo faktografske činjenice, bez neke konkretnije analize događaja ili, normalno, nametanja bilo kakvog stava i mišljenja o tome."
Izazov za istoričare
Istoričarka Branka Prpa, direktorka Istorijskog arhiva Srbije smatra da, zbog istorijske distance i poštovanja pravila struke, istoričari koji pišu školske udžbenike u ovom trenutku, sem gole faktografije, đacima nisu mogli da ponude više informacija o tim događajima:
"Ono što istoričari mogu da urade, poštujući pravila struke, jeste samo da na faktografskoj ravni notiraju događaj, da kažu koji je broj žrtava, i to onaj koji je dostupan javnosti, dalje od toga, ako će ispoštovati pravila svoje struke, ne mogu da idu. Prema tome, bojim se da ono što imamo u udžbenicima kao notiranje događaja, kao golu faktografiju, jedino je i ono što je sa pozicije istorijske nauke opravdano. Dakle, sve ostalo, svaki komentar, svako šire objašnjenje mora iza sebe da ima istraživanja kao svoje uporište, kao faktografsku bazu."
Istoričar Predrag Marković, iz beogradskog Instituta za savremenu istoriju smatra da relativno šture informacije o najnovijim ratnim zločinima u istorijskim udžbenicima nisu posledica nespremnosti srpskog društva da se na tom nivou suoči sa njima, već da je to posledica profesionalne opreznosti istoričara koji teže čvrstim dokazima.
On kaže da u savremenom svetu udžbenici istorije više nemaju presudnu ulogu na formiranje istorijske svesti kod mladih naraštaja kakvu su imali pre jednog veka:
"Generalno su udžbenici precenjeni kao izvor istorijske svesti. Istorijska svest je daleko komplikovanija i udžbenici formiraju samo vrlo mali deo te istorijske svesti. Jer, da su udžbenici stvarno važni kao što se priča, onda bi ovi ljudi koji su vodili ratove '90. godina, koji su vaspitavani na udžbenicima besprekornog bratstva i jedinstva, trebalo da su autentični multikulturalisti i pristalice zajedništva."
Markovićeve navode potvrđuju i učenice trećeg razreda Prve kragujevačke gimnazije koje će, prema nastavnom planu i programu, prve istorijske lekcije o ratnim zločinima slušati tek naredne godine. Pitali smo ih kakva su njihova saznanja o ratnim zločinima i kako su došli do njih:
"O zločinima u Srebrenici ili o nekim drugim zločinima koji su se dešavali, i dalje nema ništa u udžbenicima. Međutim, sa profesorom istorije pričali smo dosta o tim zločinima, tako da smo dosta upućeni u sva ta dešavanja, i zbog vesti koje redovno pratimo, ili neke dokumentarne emisije koje gledamo."
"To je sad trenutno jedna od najaktuelnijih tema. Za sada nisam imala priliku da pročitam nešto tako, jer u našim udžbenicima još uvek nema ništa o zločinima iz naše bliže prošlosti. Više sam se informisala iz medija i iz svog okruženja."
"Ja sam takođe imala priliku da prisustvujem na đačkom skupu u Bosni i Hercegovini, i tamo sam imala priliku da pričam sa svojim vršnjacima iz Hrvatske i Bosne. Moj utisak je da mi Srbi otvorenije od drugih pričamo o tome."
Hrvatski udzbenici na ispitu iz povijesti
Od iduće školske godine hrvatski će osmoškolci u pojedinim udžbenicima povijesti moći više čuti i o ratnim zločinima počinjenim s hrvatske strane, osobito nad srpskim civilima nakon Bljeska i Oluje, što je već izazvalo različite reakcije u javnosti. Dok jedni ističu kako je riječ o sazrijevanju i suočavanju hrvatskog društva i sa tamnom stranom Domovinskog rata, skupina desnije orijentiranih akademika i povjesničara smatra da djecu u osmom razredu osnovne škole ne treba "zamarati zločinima" i traže da se već odobreni udžbenici povuku.
Dvanaest godina nakon završetka rata red je napisati punu istinu o tome što se sve događalo, pa tako i istinu da je nakon Oluje pobijeno nekoliko stotina srpskih civila i zapaljeno tisuće njihovih kuća, ističe profesorica Snježana Koren, autorica jednog od "spornih udžbenika":
"Ono što piše o udžbenicima zapravo nije ni približno blizu onome što djeca mogu čuti svaki dan na televiziji. Ne znam što se želi time postići. Misle, da ako se to izbaci iz udžbenika, da djeca neće doći do tih informacija. Te događaje nitko više ne poriče."
Profesorica Koren odbacuje teze da je u svom udžbeniku izjednačila agresora i žrtvu, za što ju je izravno optužilo
Prosudbeno stručno povjerenstvo:
"U udžbeniku postoji sedam slika koje pokazuju stradanje ljudi u Domovinskom ratu, šest slika govori o stradanjima Hrvata i Bošnjaka, a jedna govori o odlasku Srba nakon Oluje. Toliko o tezi o izjednačavanju, a da ne spominjem što sve drugo piše u tekstu. Očigledno da je za određene krugove bilo kakvo spominjanje srpskih žrtava u Domovinskom ratu izjednačavanje žrtve i agresora."
Povjerenstvo nije bilo zadovoljno ni udžbenikom profesora Krešimira Erdelje, koji je napisao da su uz srpsku propagandu kreiranju ratne atmosfere devedesetih, svojim neodmjerenim izjavama, pogodovali i hrvatski političari. Udžbenik mu je čak tri puta vraćan na doradu, a na kraju je ipak prihvaćen, kao i ostala četiri, ali sada su uslijedile burne reakcije u javnosti.
Skupina hrvatskih povjesničara i akademika, na čelu s akademikom Josipom Pečarićem, uputila otvoreno pismo premijeru i ministru obrazovanja u kojem traže povlačenje, za njih, "spornih udžbenika" jer prema Pečarićevim riječima, kad je o Oluji riječ, idu na ruku tezi Haškog suda o "zločinačkom pothvatu":
"Tu su teze koje su više političke i koje jedno političko sudište u Hagu nameće Hrvatima. Desi se da jedna hrvatska država odobrava udžbenike gdje se djecu uči takvim stvarima, a ne uči se i ne spominje se u takvim udžbenicima sve ono veličanstveno što su te operacije donijele."
Povjesničar Josip Jurčević nije potpisnik otvorenog pisma, iako ima slične zamjerke novim udžbenicima, a prije svega ih smatra nestručno napisanim:
"Svaki autor je prema nekom svom viđenju, stavovima, motivima i nekim drugačijim interesima obrađivao to razdoblje na potpuno nestručan način, tako da se izgubila hijerarhija važnosti događaja, obzirom na njihov značaj, bili oni pozitivni ili negativni. Nekoliko rečenica se nalazi o Franju Tuđmanu, a jedna od njih je o Dinamu i Croatii. Ima puno većih pogrešaka Franje Tuđmana, a ne neke marginalije koje su uopće nereferentne za to cijelo razdoblje. U tako kratkom tekstu, kao što je izneseno u knjigama, ispada relativizacija srbijanske agresivnosti, što je suprotno tezi o ravnoteži krivnje, da su svi jednako krivi i da su ovdje bili neki sukobi plemena, što nije točno."
Povjesničar Neven Budak, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, pozdravlja učinjeni iskorak i naglašava da hrvatska djeca o nedavnom ratu i prošlosti dosta već znaju od svojih roditelja i medija, pa je red da to konačno pročitaju i u vlastitim udžbenicima:
"Mislim da je dobar znak što se s jedne strane komentiraju i ratni zločini počinjeni s hrvatske strane. S druge strane mislim da je dobro da postoje različite interpretacije u školskim udžbenicima i da se prepušta nastavnicima na volju da odaberu udžbenike po kojima će raditi."
Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, doktor Žarko Puhovski:
"Pokušaj da se zabašure naši zločini u bilo kojem trenutku povijesti, da se uvede jedna nacionalistička vertikala u interpretaciji hrvatske povijesti, zapravo dovodi do uspostave elemenata totalitarne svijesti i to je nešto što je po mome sudu posve nedopustivo. Radi se o tomu da treba uzeti sve elemente u obzir, i pozitivne i negativne, a pogrešno je i na jednoj i na drugoj strani insistirati. Ali reagirati ovakvo teškom artiljerijom samo zato što se spominju zločini u operaciji koja se zvala Oluja, mislim da je potpuno neprihvatljivo."
