Dostupni linkovi

Spas fabrike ili opasan presedan?


Ðorde VOJINOVIC

Da podsetim, pre četiri godine, takozvani mali akcionari „Jugoremedije“, među kojima su i sadašnji i bivši radnici ove fabrike lekova, osporili su tu privatizaciju ocenjujući postupak dokapitalizacije kao nelegalan postupak, koji je firmu „Jaka 80“ Jovice Stefanovića Ninija učinio većinskim vlasnikom ove, nekada ugledne farmaceutske kuće:

„Ne damo fabriku! Ne damo fabriku!“

Taj pokušaj poništavanja privatizacije bio je dug i buran i obeležen štrajkovima, pa čak i fizičkim sukobima. U tim događajima, male akcionare, kojih ima 4.500, predvodio je Zdravko Deurić, jedan iz grupe od oko 200 radnika koje je iz fabrike udaljio menadžment Jovice Stefanovića Ninija.

Deurić je neposredno nakon privatizacije zatražio informaciju o Stefanovićevom pravnom statusu u Srbiji:

„Taj čovek nije smeo da uđe u zemlju jer je bio na poternici Interpola od 1998. godine. Tu se u meni po prvi put rodio neki strah – ko je taj čovek, toliko moćan da kupi fabriku, a nalazi se van zemlje, u bekstvu?“

Istovremeno je i Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije, postavila pitanje porekla novca kojim je izlicitirano oko 42 odsto državnog kapitala „Jugoremedije“, što je kasnije formalnom dokapitalizacijom odnosno prevarom, povećano do većinskog vlasničkog statusa:

„Vrlo je čudno da u slučaju nekoga ko je bio čovek sa poternice, apsolutno ništa nije urađeno da se vide tragovi tog novca.“

Jovica Stefanović Nini je, međutim, reagovao ovako:

„,Jugoremedija‘ je trebalo da se proda za 2,5 miliona evra, a prodata je za 16,5 miliona. Shvatite da je tu bilo nadmetanje i da smo mi najviše platili. Ne razumem šta je tu loše urađeno?“

Godine 2005. sociolog Nebojša Popov je o poreklu para, kojima je Stefanović pazario akcije „Jugoremedije“, rekao sledeće:

„Iza tog vlasnika – ,Jake 80‘ – stoje neki vrlo moćni činioci, koje ne treba mistifikovati. O tome se već dosta zna, da je reč o novcu koji je opljačkan u Srbiji i prebačen na Kipar, uglavnom u razne firme izvesnog advokata Tasosa Papadopulosa, koji je, sticajem, okolnosti sada predsednik Kipra. Preko tih firmi, koje je njegova kancelarija otvarala i njima manipulisala, priticao je opljačkan novac – tvrdi se, više milijardi dolara. Uzgred budi rečeno, još se ne zna gde se taj novac nalazi, ali izvesno je da je od tog novca kupljen deo fabrike ,Jugoremedija‘.“

Novinar beogradskog „Ekonomista“ Miša Brkić misli, međutim, da bi ovaj slučaj mogao da bude opasan presedan:

„Neću uopšte da govorim o tome ko je i kakav je čovek koji je svojevremeno kupio ,Jugoremediju‘. O tome su morali da vode računa nadležni državni organi. Onog trenutka kad je on to kupio, on je postao vlasnik, a u Ustavu piše da je svojina neprikosnovena i da je pravna država mora štititi. Mnogi će reći da je pravna država najzad pobedila time što je presudila u korist malih akcionara, ali sve sudske instance pre godinu dana su imale presude koje su bile u korist vlasnika ,Jugoremedije‘ i naknadna sudska pamet me ostavlja u uverenju da su na nove sudske odluke imali utjecaja politički faktori i to je ono što je u cijelog priči najlošije za Srbiju kao zemlju u koju treba da dođu novi investitori da bi zaposlili nezaposlene ljude.“
XS
SM
MD
LG