U Iranu smatraju da je rat prilično izvjestan i ističu da bi mogao biti poguban za zemlje u okruženju – Irak, Armeniju i Gruziju, države koje ili graniče sa Iranom ili su u neposrednoj blizini. U ovim zemljama građani se prilično plaše da bi u slučaju da Iran nastavi tvrdoglavo odbijati da se pitanje spornog nuklearnog programa riješi dijalogom i pregovorima sa međunarodnom zajednicom, mogao uslijediti udar Sjedinjenih Država i Izraela koji bi mogao prerasti u rat.
U Irbili, u Iraku, u kojem je većinsko Kurdsko stanovništvo, građani ističu:
" Očekujem da Amerika udari na Iran. Ako se to dogodi, to će biti vrlo loše i za prilike u Iraku. Postoji mogućnost da Iran upotrijebi nuklearno oružje, a to će onda izazvati brojne poteškoće, i za Ameriku, ali i Irak i Iran."
Drugi pak smatraju da nije pitanje da li će Iran upotrijebiti nuklearno oružje, već kada će ga upotrijebiti i usmjeriti prema američkim interesima kako u Iraku, tako i drugdje u svijetu. Slične strahove izražavaju i građjani Gruzije. U Tbilisiju Radio Slobodna Evropa bilježi:
"Naravno da će nas rat pogoditi. U to nema sumnje. Blizu smo Iranu, a Amerikanci su daleko."
Građani Tbilisija plaše se ekonomskih posljedica rata u susjedstvu, ali ističu da u slučaju rata ne bi trebalo podcjenjivati ulogu koja Rusija igra u regiji.
U Armeniji upozoravaju da bi rat za posljedicu sigurno imao veliki izbjeglički val koji bi iz Irana ušao u njihovu zemlju.
" Bude li rata, Iranci ali i iranski Armenci doći će k nama u velikom broju. Ja jesam zato da dodju Iranci armenskog porijekla, jer ovo je njihova domovina, ali ne čini mi se kao dobro opcija da zemlju preplave Iranci, da počnu ovdje živjeti i studirati. Mislim da bi u slučaju rata Armenija mnogo propatila, suočila bi se sa nestašicama, gladi, ljudskim i materijalnim gubicima, ali i drugim posljedicama rata.
Dio javnosti u ove tri zemlje ne smatra da je rat izvjestan. Mnogi oštru retoriku drže dijelom napora da se okonča iranski nuklearni program. Armenac sirijskog porijekla ovako govori
"Ne vjerujem da će rat izbiti. Iran je ipak jaka zemlja sa prilično dobrom ekonomijom, velikim narodom, bogatim izvorima energije. Neće biti lako Sjedinjenim Državama da krenu u rat, pogotovo što Evropska unija nije sklona takvoj opciji. Uz to, 2008. su predsjednički izbori u SAD i ne može predvidjeti kakvi će biti postupci budućeg američkog predsjednika prema zemljama na Bliskom istoku. Vjerujem da rata neće biti. Rat košta milijarde i uzrokuje velike i ljudske i materijalne gubitke. Sama po sebi, riječ rat znači destrukciju i gubitke."
U Bagdadu različita mišljenja. Dok jedni smatraju da bi Iran zaslužio kaznu zbog miješanja u unutarnje stvari Iraka, drugi se nadaju da rata neće biti:
"Vjerujem da do napada neće doći, jer to ipak nikome nije u interesu. I nitko ne želi nov rat u regiji, koja je dosta propatila u proteklim ratovima, a i sada se suočava sa brojnim sigurnosnim problemima. Nadam se da će vojna opcija ustupiti pred diplomacijom i da će se pregovorima riješiti sporovi između iranske vlade i Sjedinjenih Država."
Analitičari ističu da prostora za dijalog ima, upozoravaju da i Washington i Teheran moraju shvatiti da zaoštravanje odnosa nije u interesu mira, te podsjećaju Iran, da se kao članica Svjetske organizacije mora pridržavati rezolucija Ujedinjenih naroda.
U Irbili, u Iraku, u kojem je većinsko Kurdsko stanovništvo, građani ističu:
" Očekujem da Amerika udari na Iran. Ako se to dogodi, to će biti vrlo loše i za prilike u Iraku. Postoji mogućnost da Iran upotrijebi nuklearno oružje, a to će onda izazvati brojne poteškoće, i za Ameriku, ali i Irak i Iran."
Drugi pak smatraju da nije pitanje da li će Iran upotrijebiti nuklearno oružje, već kada će ga upotrijebiti i usmjeriti prema američkim interesima kako u Iraku, tako i drugdje u svijetu. Slične strahove izražavaju i građjani Gruzije. U Tbilisiju Radio Slobodna Evropa bilježi:
"Naravno da će nas rat pogoditi. U to nema sumnje. Blizu smo Iranu, a Amerikanci su daleko."
Građani Tbilisija plaše se ekonomskih posljedica rata u susjedstvu, ali ističu da u slučaju rata ne bi trebalo podcjenjivati ulogu koja Rusija igra u regiji.
U Armeniji upozoravaju da bi rat za posljedicu sigurno imao veliki izbjeglički val koji bi iz Irana ušao u njihovu zemlju.
" Bude li rata, Iranci ali i iranski Armenci doći će k nama u velikom broju. Ja jesam zato da dodju Iranci armenskog porijekla, jer ovo je njihova domovina, ali ne čini mi se kao dobro opcija da zemlju preplave Iranci, da počnu ovdje živjeti i studirati. Mislim da bi u slučaju rata Armenija mnogo propatila, suočila bi se sa nestašicama, gladi, ljudskim i materijalnim gubicima, ali i drugim posljedicama rata.
Dio javnosti u ove tri zemlje ne smatra da je rat izvjestan. Mnogi oštru retoriku drže dijelom napora da se okonča iranski nuklearni program. Armenac sirijskog porijekla ovako govori
"Ne vjerujem da će rat izbiti. Iran je ipak jaka zemlja sa prilično dobrom ekonomijom, velikim narodom, bogatim izvorima energije. Neće biti lako Sjedinjenim Državama da krenu u rat, pogotovo što Evropska unija nije sklona takvoj opciji. Uz to, 2008. su predsjednički izbori u SAD i ne može predvidjeti kakvi će biti postupci budućeg američkog predsjednika prema zemljama na Bliskom istoku. Vjerujem da rata neće biti. Rat košta milijarde i uzrokuje velike i ljudske i materijalne gubitke. Sama po sebi, riječ rat znači destrukciju i gubitke."
U Bagdadu različita mišljenja. Dok jedni smatraju da bi Iran zaslužio kaznu zbog miješanja u unutarnje stvari Iraka, drugi se nadaju da rata neće biti:
"Vjerujem da do napada neće doći, jer to ipak nikome nije u interesu. I nitko ne želi nov rat u regiji, koja je dosta propatila u proteklim ratovima, a i sada se suočava sa brojnim sigurnosnim problemima. Nadam se da će vojna opcija ustupiti pred diplomacijom i da će se pregovorima riješiti sporovi između iranske vlade i Sjedinjenih Država."
Analitičari ističu da prostora za dijalog ima, upozoravaju da i Washington i Teheran moraju shvatiti da zaoštravanje odnosa nije u interesu mira, te podsjećaju Iran, da se kao članica Svjetske organizacije mora pridržavati rezolucija Ujedinjenih naroda.
