Dostupni linkovi

Hoće li Hrvatska povući tužbu?


Ankica BARBIR MLADINOVIC, Ljudmila CVETKOVIC

Pravni zastupnik Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde Ivan Šimonović smatra da bi Hrvatska trebala odustati od svoje tužbe protiv Srbije za genocid i odštetu, te najvažnije zahtjeve pokušati ostvariti izvansudskom nagodbom:

„O hrvatskoj tužbi, u svakom slučaju, odlučuje Vlada, ja je samo zastupam. No,osobno smatram da je ključno da, u mjeri u kojoj možemo, zaštitimo hrvatske nacionalne interese, a ako postoji mogućnost da se oni brže i s manje rizika zaštite na neki drugi način, naravno da mislim da je racionalno tražiti i takva rješenja.“

Šimonović podsjeća na najvažnije zahtjeve iz hrvatske tužbe:

„Zatraženo je da se jasno odredi i preuzme odgovornost za stradanja u Hrvatskoj, da se kazne svi odgovorni za zločine, tražili smo puno utvrđivanje istine o sudbini svih nestalih osoba i povratak kulturnog blaga. To su glavni ciljevi postavljeni u tužbi. Naravno, ako se ti ciljevi mogu ostvariti i na neki drugi način, bilo bi to - racionalno rješenje.“

Hrvatskoj će, tvrdi predsjednik Hrvatskog pravnog centra Goran Mikuličić, biti jos teže dokazati genocid nego Bosni i Hercegovini:

„Ako je u situaciji, kao u BiH, gdje na jednom mjestu imate pobijeno 6.000 ili 7.000 ljudi, ako je u takvoj situaciji došlo do presude koju smo čuli neki dan, onda teško možemo očekivati da će u slučaju Hrvatske ta presuda biti drugačija.“

I odvjetnik Anto Nobilo ističe da treba biti realan:

„Hrvatskoj neće biti tesko dokazati operativnu kontrolu Srbije nad trupama koje su, recimo, napadale Vukovar jer se radilo o Novosadskom korpusu, dakle o Vojsci Jugoslavije, ali će biti problem dokazati genocid, pošto su postavljeni visoki kriteriji i kod određivanja genocida i kod određivanja stupnja kontrole strane države nad lokalnim trupama koje su počinile zločine. Mislim da bi Hrvatska morala odustati.“

Tuđmanov ministar pravosuđa Zvonimir Separović, koji je 1999. godine i podnio tužbu protiv Srbije i Crne Gore, smatra da Hrvatska nikako ne smije odustati, pogotovo što, prema njegovim riječima, presuda izrečena u slučaju tužbe BiH 'uopće nije tako loša':

„Neka nam se dogodi samo ono što se dogodilo Bosni i Hercegovini – da Srbija nije spriječila genocid nad Hrvatskom, da su Srbi, paravojne snage i JNA razarali i razorili Vukovar, Dubrovnik, ubijali u Škabrnji i Vocinu, da se zločin genocida dogodio. Nama ništa drugo ne treba nego to!“

Doktor Slobodan Budak podsjeća da se jos 1992. godine zalagao da Hrvatska podigne tužbu protiv Srbije (onda SRJ) za agresiju, no Tuđmanovom režimu, kaže, to u tom trenutku nije odgovaralo, čini to tek 1999. i cijela je priča, prema njegovim riječima –prošlo vrijeme:

„Sasvim paše, a to što tad nije učinjeno samo znači da je bilo određenog paktiranja s tim agresorom i gledanja tko će što uhvatiti i čega se dokopati.“

Na pitanje treba li Hrvatska povući tužbu ili ne, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Ivo Josipović odgovara uvjetno:

„Dakle, tužba samo ako nema drugog načina rješavanja. To je političko pitanje, na vladama je da vide da li probleme koji su doveli do tužbe mogu riješiti na drugi način i da donesu odluku. Tužba nije sama sebi svrha.“

Odvjetnik Anto Nobilo misli da Hrvatskoj ne ostaju n ni neke druge velike pravne mogućnosti da tuži Srbiju i Crnu Goru za plaćanje ratne odštete:

„Bojim se da ne, ali takva mogućnost postoji u međusobnim pregovorima o normalizaciji odnosa. Smatram da Hrvtaska ima legitimno pravo da istakne zahtjev za odštetu, barem ono što su napravili pripadnici JNA. Ali, isto tako postoji otvoreno pitanje između Hrvatske i hrvatskih Srba, tako da postoji uzajamnih otvorenih pitanja i, naravno, da dobra politička volja tu može pomoći. Jednostavno trebaju sjesti za stol i u direktnim pregovorima riješiti sva otvorena pitanja.“

* * * * *

Nagodba nije stvar pravnika nego država i o vansudskoj nagodbi trebalo bi da razgovaraju državnici, kaže za radio Slobodna Evropa Tibor Varadi, pravni zastupnik Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u slučaju tužbe Hrvatske za agresiju i genocid protiv SRJ. Varadi ocenjuje da su danas šanse za hrvatsku tužbu kako u procesnom delu tako i u suštinskom dosta skromne.

Beograd i u ovom slučaju postavlja pitanje nadležnosti Suda. Za razliku od spora sa BiH, ne postoji ranija oluka o nadležnosti i Varadi objasnjava da će Sud morati da razmotri argumente Beograda koje ocenjuje dosta jakim i podseća da se na osnovu istih argumenata sud u NATO sporovima proglasio nenadležnim. Hrvatska tužba je, po Tiboru Varadiju, postala bespredmetna jer je, osim argumenata o nenadležnosti da bi Hrvatska dobila proces, potrebno da je u Hrvatskoj izvršen genocid i da se za to odgovornom može proglasiti Srbija:

“Za razliku od Bosne, gde je utvrđen genocid u Srebrenici i gde je Tribunal podizao više tužbi protiv pojedinaca za genocid, za događe u Hrvatskoj, koji se naravno ne mogu potceniti, Tribunal nikoga nije optužio za genocid. E sad, da li je u ovoj situaciji radi boljeg razumevanja i izgrađivanja odnosa dobro ili nije dobro voditi razgovore to je pitanje za političare.”

Odgovor na pitanje da li su političari spremni na dogovor od njih samih nismo uspeli da dobijemo u atmosferi priprema za dogovore o formiranju nove Vlade. Analitičari nisu jedinstveni u toj oceni. Podsetimo da pre dve godine nije bilo moguće napraviti dogovor da parlament osudi zločin u Srebrenici. Biljana Kovačević Vučo, iz Komiteta pravnika za ljudska prava, mišljenja je da Srbija neće pristati na nagodbu:

“Kada je odbranjena Miloševićeva poltika pred Međunarodnim sudom pravde još manje će Srbija imati problem sa Hrvatskom. Srbija na to neće pristati sudeći prema tome kako se vodio spor u Hagu i prema presudi za Bosnu.“

Za direktora Građanskih inicijativa Miljenka Deretu potpuno je nerealno očekivati od Beograda - uz opasku ako se pod Beogradom računa Vlada Vojislava Kostunice - da može sa bilo kim o bilo čemu da se dogovori:

“Posle ove presude bojim se da su naši legalisti dobili argument koji, naravno, pogrešno tumače i zloupotrebljavaju, ali koji će biti pokriće za savest koji nemaju.”

Hrvatska u svojoj tužbi za agresiju i genocid protiv SRJ zahteva i ratnu odštetu, rešavanje sudbine nestalih i zatočenih i povratak kulturnog blaga. Miljenko Dereta kaže da razume zahteve u vezi sa nestalima i kulturnim blagom, ali da odgovornost ne razume do kraja:

“Zato što su zločini činjeni sa obe strane. Meni bi bilo drago da svi odgovorni odgovaraju, ali nekako Hrvatska zapravo hoće da podeli sa nama, što mi je takođe drago, ceo taj proces utvrđivanja odgovornosti, a to po meni podrazumeva zaista odgovornost obe strane jer stradali su i Hrvati i Srbi. Oni verovatno misle na onaj kratak period kada je JNA još postojala, sam početak rata, ali sumnjam da misle na koji način se to odnosi recimo na Oluju i sve ono što se događalo u tom pogledu. Tako da mislim da to nisu nimalo ozbiljne izjave i da za krajnji cilj imaju pridobijanje sopstvene javnosti i dobijanje nekih političkih poena.”

Do vansudskog poravnanja bi se moglo doći pod uslovom da su obe strane ravnopravne i da se teži istini i pravdi, smatra Milan Nikolić iz Centra za proučavanje alternativa. Nikolić dalje misli da odluka o vansudskom poravnanju ne bi trebalo da zavisi od toga ko će se naći na čelu nove Vlade, odnosno da li će to biti tvrdokorniji Kostunica, kada je u pitanju nacionalana poltika, ili neko umereniji iz DS-a:

“Ko će biti premijer svejedno je, jer ova Vlada će se malo više kolektivno ponasati, pretpostavljam da neće doći do onakve feudalizacije ministarstava kao u prošlom mandatu nego će premijer imati malo veću kontrolu. Tako da mislim da tu ne bi bilo nekih velikih razlika.”

O tome da li će biti vansudskog poravnanja svakako će odlučiti državnici, a čujmo šta o toj ideji misle građani. Zabeleženo na primeru Zrenjanina:

“Smatram da bi to možda bilo najrealnije jer je to ipak bio građanski rat i štete su nanete i sa jedne i druge strane, izbeglica ima na obe strane.”

“Ideja nije loša ali ne verujem da će lako da profukcioniše, mogo je žrtava, mnogo je krvi prolivene da bi se jednostavno dogovorom prešlo preko toga, ali mislim da je ovo bolji put da se izmire narodi nego sudom.”

“Ne verujem da ima te političke volje sa naše strane.”
XS
SM
MD
LG