Centar Simon Wiesenthal u nedjelju je pozvao hrvatske vlasti da primjenom postojećih zakona primoraju poduzeće «Pinki» iz Požege da prestane proizvodnju i distribuciju u Hrvatskoj paketića šećera na čijim je omotnicama otisnut crtež Hitlera i antisemitski vic. Centar je izrazio «odbojnost i gađenje što se takav proizvod u današnje doba mogao proizvesti u državi u kojoj ne samo da se dogodio holokaust, nego su ga najvećim dijelom izvršili lokalni nacistički kolaborateri».
Direktor centra, dr Efraim Zuroff, za naš radio objašnjava zašto se ovakve stvari mogu dogoditi u Hrvatskoj:
«Tamo još uvijek ima ljudi koji imaju simpatije prema fašistima i koji su nostalgični prema ustašama. To je jedini način na koji mogu objasniti ovaj slučaj. Naravno, da tako ne misle svi, nije riječ o cijeloj državi, o cijelom narodu, jer većina je užasnuta ovim što se dogodilo. Ali, u Hrvatskoj ima još ljudi koji misle da je Pavelić bio heroj i tu je problem.»
Dr Zuroff je zadovoljan što se Tužiteljstvo pokrenulo jer je slučaj prepušten Državnom odvjetništvu u Požegi. Glasnogovornik Policijske uprave požeško-slavonske Željko Grgić nam je potvrdio da policija vodi istragu:
«Ne mogu vam govoriti o pojedinostima, ali vam mogu reći da su policijski službenici naše Policijske uprave, po nalou županijskog Državnog odvjetništva, u fazi prikupljanja činjenica.»
Vrećice sa šećerom su, prema hrvatskim medijima, viđene u nekim kafićima u Gospiću. Urednik Hrvatskoga radija Gospić Marinko Smolčić za naš program kaže:
«Bilo je reakcija građana u smislu da to osuđuju. To se pojavilo u cijeloj Hrvatskoj, ali svi mudro šute. Jedan novinar iz Rijeke je to povezao sa Gospićem. Toga je bilo i u Gospiću, ali – ponavljam – i u cijeloj Hrvatskoj.»
Jasminka Domaš glasnogovornica Židovske vjerske zajednice Bet Israel:
«Čini se da netko treba izvana reagirati, sve dok hrvatski građani ne budu sami u dovoljnoj mjeri senzibilizirani na takve pojave, kao što je – primjerice – distribuiranje nacističkih i ustaških simbola. Treba naučiti da to u civiliziranom svijetu nije normalno, ni duhovito. Izražava se, ne samo nepoznavanje povijesti, nego je to i izravno nepoštivanje žrtava holokausta. Doista ne vjerujem da bi u Evropi danas to moglo pasti bilo kojoj tvrtki, bilo privatnoj, bilo državnoj na pamet, i da bi mogao postojati bilo tko, tko bi mislio da bi to moglo proći ne samo nezapaženo nego i nekažnjeno. Recimo u jednoj Njemačkoj ili u jednoj Austriji, sigurno da bi takvi ljudi, koji su odobrili takvu jednu distribuciju bili izvedeni pred sud, a sigurno bi i uslijedile i zatvorske kazne.»
U Hrvatskoj je Ustavom zabranjeno širenje rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti. Zora Dirnbach iz Židovske općine Zagreb, ističe kako ovaj slučaj sa vrećicom šećera pokazuje kako neki dijelovi društva još uvijek mogu biti meta za slobodni odstrjel, te da javnost reagira tek kada reagiraju neki mediji ili pojedini političari:
«Ono što je bitno, to je da hrvatska vlast nije do sada reagirala čak ni na neke direktne pozive, pa tako ni na svojevremeno jedan moj da se konačno uvede zakon, kao što se uveo i u Njemačkoj, da se zabranjuju svi simboli, sve insignije i tako dalje, jednog režima kao što je bio fašistički odnosno nacistički. Mi takav zakon nemamo. Mi imamo taj Krivični, zapravo Prekršajni zakon, ali neke sankcije unaprijed, koje bi omogućile na vrijeme zaustaviti ili onemogućiti bilo kakve ovakve ispade, toga mi nemamo.»
Ovaj slučaj, nažalost, ponovno je vratio u svjetskim medijima pozornost na Hrvatsku. Pokušaj nekih da stvar minoriziraju tvrdnjom da se tek radilo o paketićima šećera od 5 grama, samo dodatno izaziva zaprepaštenje, ali i otvara pitanje – koliko treba čekati da Hrvatska donese zakon koji bi isticanje nacističkih simbola i kažnjavao.
Direktor centra, dr Efraim Zuroff, za naš radio objašnjava zašto se ovakve stvari mogu dogoditi u Hrvatskoj:
«Tamo još uvijek ima ljudi koji imaju simpatije prema fašistima i koji su nostalgični prema ustašama. To je jedini način na koji mogu objasniti ovaj slučaj. Naravno, da tako ne misle svi, nije riječ o cijeloj državi, o cijelom narodu, jer većina je užasnuta ovim što se dogodilo. Ali, u Hrvatskoj ima još ljudi koji misle da je Pavelić bio heroj i tu je problem.»
Dr Zuroff je zadovoljan što se Tužiteljstvo pokrenulo jer je slučaj prepušten Državnom odvjetništvu u Požegi. Glasnogovornik Policijske uprave požeško-slavonske Željko Grgić nam je potvrdio da policija vodi istragu:
«Ne mogu vam govoriti o pojedinostima, ali vam mogu reći da su policijski službenici naše Policijske uprave, po nalou županijskog Državnog odvjetništva, u fazi prikupljanja činjenica.»
Vrećice sa šećerom su, prema hrvatskim medijima, viđene u nekim kafićima u Gospiću. Urednik Hrvatskoga radija Gospić Marinko Smolčić za naš program kaže:
«Bilo je reakcija građana u smislu da to osuđuju. To se pojavilo u cijeloj Hrvatskoj, ali svi mudro šute. Jedan novinar iz Rijeke je to povezao sa Gospićem. Toga je bilo i u Gospiću, ali – ponavljam – i u cijeloj Hrvatskoj.»
Jasminka Domaš glasnogovornica Židovske vjerske zajednice Bet Israel:
«Čini se da netko treba izvana reagirati, sve dok hrvatski građani ne budu sami u dovoljnoj mjeri senzibilizirani na takve pojave, kao što je – primjerice – distribuiranje nacističkih i ustaških simbola. Treba naučiti da to u civiliziranom svijetu nije normalno, ni duhovito. Izražava se, ne samo nepoznavanje povijesti, nego je to i izravno nepoštivanje žrtava holokausta. Doista ne vjerujem da bi u Evropi danas to moglo pasti bilo kojoj tvrtki, bilo privatnoj, bilo državnoj na pamet, i da bi mogao postojati bilo tko, tko bi mislio da bi to moglo proći ne samo nezapaženo nego i nekažnjeno. Recimo u jednoj Njemačkoj ili u jednoj Austriji, sigurno da bi takvi ljudi, koji su odobrili takvu jednu distribuciju bili izvedeni pred sud, a sigurno bi i uslijedile i zatvorske kazne.»
U Hrvatskoj je Ustavom zabranjeno širenje rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti. Zora Dirnbach iz Židovske općine Zagreb, ističe kako ovaj slučaj sa vrećicom šećera pokazuje kako neki dijelovi društva još uvijek mogu biti meta za slobodni odstrjel, te da javnost reagira tek kada reagiraju neki mediji ili pojedini političari:
«Ono što je bitno, to je da hrvatska vlast nije do sada reagirala čak ni na neke direktne pozive, pa tako ni na svojevremeno jedan moj da se konačno uvede zakon, kao što se uveo i u Njemačkoj, da se zabranjuju svi simboli, sve insignije i tako dalje, jednog režima kao što je bio fašistički odnosno nacistički. Mi takav zakon nemamo. Mi imamo taj Krivični, zapravo Prekršajni zakon, ali neke sankcije unaprijed, koje bi omogućile na vrijeme zaustaviti ili onemogućiti bilo kakve ovakve ispade, toga mi nemamo.»
Ovaj slučaj, nažalost, ponovno je vratio u svjetskim medijima pozornost na Hrvatsku. Pokušaj nekih da stvar minoriziraju tvrdnjom da se tek radilo o paketićima šećera od 5 grama, samo dodatno izaziva zaprepaštenje, ali i otvara pitanje – koliko treba čekati da Hrvatska donese zakon koji bi isticanje nacističkih simbola i kažnjavao.
