Dostupni linkovi

Pobeda radnika nad kapitalistima


Ðorde VOJINOVIC

Nadica Margold o osećajima nakon povratka u fabriku:

„Nemam apsolutno nikakav osećaj. Imaću ga 1. marta kad se posle skupštine, koja se tad treba održati, sve uknjiži u Agenciji za privredne registre. Kad se naša imena nađu tamo kao imena novog menadžmenta, e onda ću moći da imam neki osećaj.“

Predstojećom skupštinom će, kako je odlučio Viši trgovinski sud u Beogradu, predsedavati Zora Vujaković, koja ističe da menadžment bivšeg većinskog vlasnika, koji još uvek nije razvlašćen, i država opstruišu pripreme za održavanje te značajne skupštine:

„Država sada pasivno posmatra šta se dešava. Umesto da i oni nešto intervenišu, jednostavno se distanciraju od svega.“

Da podsetimo, radnici i vlasnici „Jugoremedije“ odlučili su pre više od tri godine da se usprotive načinu na koji je država prodala svoj udeo u ovoj, nekada uglednoj, farmaceutskoj industriji:

„Ne damo fabriku! Ne damo fabriku!“

Usledili su štrajkovi, otkaz i niz čudnih odluka nadležnih vladinih institucija, koje su se, sve do prošle godine, gotovo u potpunosti stavljale na stranu osobe koja je pod sumnjivim okolnostima donedavno bila većinski vlasnik fabrike. O zaštiti koju je Jovica Stefanović Nini imao, Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije, kaže:

„Vrlo je čudno da se za nekoga ko je bio čovek sa poternice, apsolutno ništa nije urađeno da se vide ti tragovi novca. Ono što smo mi u dokumentaciji videli, to je da je ,Jaka‘ u odnosu na ,Jugoremediju‘ veoma mala firma, i vrlo često se dešavalo u privatizaciji da jedna navodno vrlo mala firma kupi nekoliko puta veću firmu, a da se niko ne pita odakle taj novac.“

Na to, Jovica Stefanović Nini ovako reaguje:

„Zar vi mislite da Verica Barać treba da se bavi time čime se bavi? Pa Verica Barać je hiljadu puta govorila – korupcija, pare ovakve, pare onakve i tako dalje. Je li to njen posao?“

Međutim, ugledni sociolog Nebojša Popov, o tim parama koje Stefanović spominje i o tom kapitalu kaže:

„Iza tog vlasnika – ,Jake 80‘ – stoje neki vrlo moćni činioci, koje ne treba mistifikovati. Već se dosta zna o tome da je reč o novcu koji je opljačkan u Srbiji i prebačen na Kipar, uglavnom u razne firme izvesnog advokata Tasosa Papadopulosa, koji je sticajem okolnosti sada predsednik Kipra. Preko tih firmi, koje je njegova kancelarija otvarala i njima manipulisala, priticao je opljačkan novac – tvrdi se, više milijardi dolara. Uzgred budi rečeno, još se ne zna gde se taj novac nalazi, ali izvesno je da je od tog novca kupljen deo fabrike ,Jugoremedija‘.“

Za 1. marta zakazana je vanredna skupština akcionara „Jugoremedije“, koja će ozvaničiti, kako kažu u Zrenjaninu – unikatnu pobedu radnika nad kapitalistima. U Zrenjaninu je, naime, aktuelna dosetka da je Zdravko Devurić, koji je proteklih godina kao predsednik Udruženja akcionara ove fabrike i Unije akcionara Srbije, predvodio radnike „Jugoremedije“, drugi bravar u istoriji koji je pobedio kapitaliste. Devurić je, naime, bravar po zanimanju, a prvi bravar iz te dosetke je Josip Broz Tito. Da čujemo i Zdravka Devurića:

„Tog dana me je Jovica Stefanović sačekao na hodniku, prišao mi i kazao: ,Gde si, Devuriću, zašto se ne javljaš?‘ Već godinu dana se nismo čuli. Ja sam mu rekao: ,Gospodine, ja sam izbrisao vaš broj telefona. Vi ste mene izneverili kao čovek‘. Kleo mi se u svoja dva sina, govorio da ono što želi sinovima, želi i radnicima ,Jugoremedije‘. To sam mu pripomenuo. On mi je odgovorio: ,Pa šta hoćeš, Devuriću, ja sam zaposlio 513 radnika‘. Ja mu kažem: ,Pa čoveče, ja sam na ulici! I 140 radnika-vlasnika fabrike su na ulici!‘.“
XS
SM
MD
LG