Ubjedljivo na prvom mjestu zemalja u kojima su djeca nesretna, zapostavljena i neobrazovana je Velika Britanija. Iako žive u petoj po redu najbogatijoj državi, britanska djeca izložena su daleko najvećim socijalnim razlikama - preko 16 posto ih živi u siromaštvu, navodi se u UNICEF-ovom istraživanju.
Mladi ljudi u Britaniji su podložniji rizičnim ponašanjima poput pušenja, opijanja, uživanja marihuane, tučama i nasilju.
Djeca u Britaniji su kaže UNICEF-ovo istraživanje, manje sretna, manje ambiciozna, više piju, češće se drogiraju i lakše stupaju u rizične seksualne odnose prije vremena nego što to čine njihovi vršnjaci u ostalih 20 zemalja obuhvaćenih anketom.
Leonardo Menchini , UNICEF-ov istraživač kaže kako skandinavske zemlje imaju najviši nivo materijalnog blagostanja, zdravstvene, socijalne i obrazovne strukture. S druge strane, iste su zemlje loše ocjenjene u porodičnim i odnosima medju vršnjacima:
"Nema dakle idealne države, ali ima zemalja u kojima je lakše biti dijete, jednostavnije je odrastati. Važno je medjutim reći da bi sve zemlje trebali više činiti za svoju djecu, otvoriti više izvora i napraviti bolje uvjete za njih."
Pripremajući ovaj izvještaj, UNICEF je uzeo u obzir tradicionalne kriterije poput bruto nacionalnog dohodka i stope smrtnosti djece, ali isto tako i odatke o broju samohranih roditelja, broju knjiga koje postoje u kući, te koliko mladi ljudi jedu voća dnevno. Od svih ispitanih zemalja najbolje je prošla Nizozemska, koju slijede Švedska, Danska, Finska i Norveška, potom Španija i Švicarska. Interesantno je da je istraživanje pokazalo kako visok bruto nacionalni dohodak ne znači istovremeno i dobre uvjete života za dijete. Češka Republika, naprimjer, bolje je ocjenjena od Francuske, Austrije ili SAD. SAD i Velika Britanija tako su stigle na samo dno ljestvice u porodičnim i odnosima medju vršnjacima. Pored toga, u Britaniji su šanse da dijete odraste u porodici bez jednog roditelja, da s roditeljima ima problematičan ili nikakav odnos, da loše uči ili da u školi bude maltretirano veće nego u bilo kojoj drugoj razvijenoj zemlji na Zapadu.
U SAD državama 60 posto djece odrasta u rasturenim porodicama, dok u Grčkoj na primjer u 90 posto slučajeva djeca žive s oba roditelja. U Italiji i Francuskoj se vodi računa o zajedničkom objedu, tako da čak 2 trećine djece obavezno ručaju ili večeraju zajedno s roditeljima. Samo jedna trećina djece u ispitanim zemljama vježba sat vremena dnevno. Atletski su najrazvijenija djeca u Irskoj, Kanadi i SAD, a najnepokretnija u Francuskoj i Belgiji. Najfrapantniji je podatak da čak 12 posto ispitane djece u razvijenim zapadnim zemljama ima manje od 10 knjiga u svom domu.
U prvim komentarima, stručnjaci ove rezultate UNICEF-ovog istraživanja jednoglasno ocjenjuju kao "šokantne" i pozivaju roditelje i vlade na što hitniju akciju. Britanci pokušavaju i utvrditi uzroke za katastrofalno stanje odgoja i odrastanja njihove djece, pa tvrde da je vjerovatni razlog "anglosaksonski takmičarski duh". Naime, u zemlji u kojoj se i inače puno radi, a većina ljudi u savremenom dobu izgara od ličnih i profesionalnih ambicija, djeca roditeljima uglavnom predstavljaju smetnju, smatraju analitičari. Umjesto da im posvete pažnju i s njima kvalitetno provode vrijeme, roditelji opsjednuti sopstvenim karijerama i zacrtanim životnim ciljevima djecu radije šalju u školu sa četiri godine, a preko nedjelje brigu o njima povjeravaju plaćenim dadiljama.
Mladi ljudi u Britaniji su podložniji rizičnim ponašanjima poput pušenja, opijanja, uživanja marihuane, tučama i nasilju.
Djeca u Britaniji su kaže UNICEF-ovo istraživanje, manje sretna, manje ambiciozna, više piju, češće se drogiraju i lakše stupaju u rizične seksualne odnose prije vremena nego što to čine njihovi vršnjaci u ostalih 20 zemalja obuhvaćenih anketom.
Leonardo Menchini , UNICEF-ov istraživač kaže kako skandinavske zemlje imaju najviši nivo materijalnog blagostanja, zdravstvene, socijalne i obrazovne strukture. S druge strane, iste su zemlje loše ocjenjene u porodičnim i odnosima medju vršnjacima:
"Nema dakle idealne države, ali ima zemalja u kojima je lakše biti dijete, jednostavnije je odrastati. Važno je medjutim reći da bi sve zemlje trebali više činiti za svoju djecu, otvoriti više izvora i napraviti bolje uvjete za njih."
Pripremajući ovaj izvještaj, UNICEF je uzeo u obzir tradicionalne kriterije poput bruto nacionalnog dohodka i stope smrtnosti djece, ali isto tako i odatke o broju samohranih roditelja, broju knjiga koje postoje u kući, te koliko mladi ljudi jedu voća dnevno. Od svih ispitanih zemalja najbolje je prošla Nizozemska, koju slijede Švedska, Danska, Finska i Norveška, potom Španija i Švicarska. Interesantno je da je istraživanje pokazalo kako visok bruto nacionalni dohodak ne znači istovremeno i dobre uvjete života za dijete. Češka Republika, naprimjer, bolje je ocjenjena od Francuske, Austrije ili SAD. SAD i Velika Britanija tako su stigle na samo dno ljestvice u porodičnim i odnosima medju vršnjacima. Pored toga, u Britaniji su šanse da dijete odraste u porodici bez jednog roditelja, da s roditeljima ima problematičan ili nikakav odnos, da loše uči ili da u školi bude maltretirano veće nego u bilo kojoj drugoj razvijenoj zemlji na Zapadu.
U SAD državama 60 posto djece odrasta u rasturenim porodicama, dok u Grčkoj na primjer u 90 posto slučajeva djeca žive s oba roditelja. U Italiji i Francuskoj se vodi računa o zajedničkom objedu, tako da čak 2 trećine djece obavezno ručaju ili večeraju zajedno s roditeljima. Samo jedna trećina djece u ispitanim zemljama vježba sat vremena dnevno. Atletski su najrazvijenija djeca u Irskoj, Kanadi i SAD, a najnepokretnija u Francuskoj i Belgiji. Najfrapantniji je podatak da čak 12 posto ispitane djece u razvijenim zapadnim zemljama ima manje od 10 knjiga u svom domu.
U prvim komentarima, stručnjaci ove rezultate UNICEF-ovog istraživanja jednoglasno ocjenjuju kao "šokantne" i pozivaju roditelje i vlade na što hitniju akciju. Britanci pokušavaju i utvrditi uzroke za katastrofalno stanje odgoja i odrastanja njihove djece, pa tvrde da je vjerovatni razlog "anglosaksonski takmičarski duh". Naime, u zemlji u kojoj se i inače puno radi, a većina ljudi u savremenom dobu izgara od ličnih i profesionalnih ambicija, djeca roditeljima uglavnom predstavljaju smetnju, smatraju analitičari. Umjesto da im posvete pažnju i s njima kvalitetno provode vrijeme, roditelji opsjednuti sopstvenim karijerama i zacrtanim životnim ciljevima djecu radije šalju u školu sa četiri godine, a preko nedjelje brigu o njima povjeravaju plaćenim dadiljama.
