Dostupni linkovi

Ujednačavanje kazni za negiranje holokausta


Cilj Nemačke je da u prvoj polovini godine, dok predseda Evropskom unijom, progura ujednačavanje tretmana ksenofobije i rasizma i negiranja masovnih ratnih zločina u zakonodavstvima država-članica Unije.

Inicijativu najavljenu još ranije, Nemačka je počela formalno da gura u proceduru u ponedeljak u Drezdenu na sastanku ministara pravosuđa država članica Evropske unije, desetak dana pre Međunarodnog dana sećanja na žrtve holokausta koji se odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija obeležava 27. januara, na dan kada je 1945. oslobođen nacistički koncentracioni logor Aušvic-Birkenau (Auschwitz).

Nemačka ministarka Brigite Cipris (Brigitte Zypries) je zatražila da ne samo sve države Unije tretiraju u svojim krivičnim zakonima negiranje pogroma šest miliona Jevreja u II svetskom ratu kao krivično delo, već da sankcionišu i isticanje nacističkih simbola i rasističkih izjava sa najmanje tri godine zatvora.

Negiranje holokausta sada je tretirano kao krivično delo u deset od 27 država članica Evropske unije, s tim što je kaznena politika prema tom krivičnom delu šarolika. Najoštrije kazne za negiranje holokausta predviđene su austrijskim i litvanskim zakonodavstvom – maksimalno 10 godina zatvora, Nemačka i Rumunija predvidele su upola manje najviše kazne, u Slovačkoj i Poljskoj je to krivično delo kažnjivo sa maksimalnih tri godine zatvora, dok je negiranje holokausta u Francuskoj i Češkoj Republici kažnjivo sa najviše dve godine, a u Belgiji maksimalno jednom godinom zatvora. Španski zakon ne predviđa maksimalnu kaznu. Ostalih 17 država Evropske unije onegiranje holokausta ne tretiraju kao krivično
delo.

Pokušaj ujednačavanja evropskih zakona koji tretiraju negiranje holokausta i propagiranje nacističkih simbola jednom je već propao. Blokirale su ga Italija u čijoj je vladi bila jedna postfašistička stranka koja je krivično gonjenje isticanja nacističkih simbola tumačila kao "ugrožavanje slobode govora", i Velika Britanija iz uobičajenih razloga suprotstavljanja evrounionizmu gde god je to moguće. U Italiji se vlada u međuvremenu promenila, a u Britaniji se digla velika buka u vezi sa isticanjem nacističkih simbola nakon što su objavljene u medijima fotografije princa Harija u nacističkoj odeći koju je odenuo na jednom maskenbalu.

Nemačka, prirodno veoma osetljiva na bilo kakvo isticanje fašističkih simbola sada želi da iskoristi povoljan momenat.
Pored gafa princa Harija za povoljan trenutak za ujednačavanje problematike propagiranja fašizma i negiranja genocida nad Jevrejima potrudile su se, koliko god to bilo apsurdno, upravo dve ličnosti koje su prošle godine zapažene upravo po negiranju holokausta. Prva ličnost je svetski poznata, autor je više izjava da holokaust nije ni postojao. Mahmud Ahmadinedžad je predsednik Irana – države u kojoj je krajem 2006. čak održana "međunarodna konferencija" organizovana da dokaže da genocida nad Jevrejima u II svetskom ratu navodno nije ni bilo. Druga ličnost koja se trudila da negira holokaust poznata je nešto užem krugu. Reč je o 67-ogodišnjem britanskom piscu Dejvidu Irvingu (David) koji je februara 2006. osuđen u Beču na tri godine zatvora jer je u jednom intervjuu i u više govora 1989. poricao postojanje holokausta. Irving je i ranije tvrdio u svojim knjigama da je većina logoraša u koncentracionim logorima poumirala od raznih bolesti, i da u logorima nije bilo planskih ubistava. I on se tada, kao i neki italijanski političari, pozivao na slobodu govora rekavši: "Naravno da je to pitanje slobode govora. Očito ne možete verovati nemačkim ili austrijskim istoričarima ako stalno pišu istoriju dok im nad glavama visi zakon koji nalaže šta da pišu. Mislim da bi Austrija bila veoma glupa kada bi me stavila na nekoliko godina u zatvor".

Irving je očito ohladio glavu za 13 meseci provedenih u zatvoru, budući da nije iskazivao ranije stavove nakon što ga je krajem prošle godine sud u Beču oslobodio donevši odluku da mu ostatak kazne bude preinačen u uslovnu.
Nemački predlog podržao je evropski komesar za pravosuđe Franko Fratini (Franco Frattini), s tim što je nemački predlog na jednoj strani ograničio, a na drugoj proširio. Po njemu evropska politika bi trebalo da bude da određivanje maksimalne visine kazne treba ostaviti nacionalnim pravosuđima, s tim da kažnjavanje treba sa poricanja holokausta proširiti na poricanje svih masovnih zločina utvrđenih relevantnim sudskim presudama. Evropski komesar za pravosuđe štaviše smatra da bi trebalo krivično sankcionisati i u Evropi sve raširenije propagiranje islamofobije i mržnje prema strancima.
XS
SM
MD
LG