Dostupni linkovi

Liciritranje za predsedničkog kandidata već počinje


U SAD predsednička kampanja počinje takoreći dve godine pre izbora, licitiranjem mogućih kandidata.

"Neću svakako sada odlučiti, niti u skoroj budućnosti, ali to ću učiniti sledeće godine", kaže Rudolf Dzulijani (Rudolph Giuliani), gradonačelnik Njujorka u vreme terorističkih napada 11. septembra. Tada je stekao popularnost kao ličnost koja je delovala staloženo, umirujući grad i naciju u tim teškim trenucima. Procenjuje se da je među najozbiljnijim takmacima za republikanskog kandidata na izborima za šefa Bele kuće.

Velike šanse se daju i senatoru Džonu Mekkejnu (John Mchain), koji je bio zarobljen u Vijetnamu. On se već jedanput bezuspešno nadmetao za predsedničkog kandidata Republikanske stranke 2000. godine kada je izgubio od Džordža Buša (George Bush). Mekkejn ističe da je formirao komisiju koja bi trebalo da utvrdi njegove šanse na izborima 2008, ali da još nije doneo odluku:

"Kao što sam uvek govorio, doneću odluku početkom sledeće godine. U međuvremenu, provešću praznike sa svojom porodicom."

Kao moguci kandidat Republikanaca pominje se i Mit Romni (Mitt Romeny), guverner države Masačusec. Među opozicionim demokratama, potencijalna kandidatura Baraka Obame (Barack Obama), senatora iz Ilinoisa, već je izazvala uzbuđenje javnosti, koja nije ravnodušna prema ovom 45-godišnjem, po nekim ocenama nedovoljno iskusnom za šefa države, ali nadasve harizmatskom političaru afričko-američkog porekla. Njegova majka je belkinja iz Kanzasa a otac je iz Kenije. Obama je diplomirao pravo na Harvardu i puni dvorane gde god se pojavi, kao retko koji političar do sada. Ukoliko odluči da učestvuje u utrci za predsednika, kao njegov glavni suparnik za nominaciju Demokratske stranke viđena je Hilari Klinton (Hillary Clinton), senator iz Njujorka i supruga bivšeg šefa države u dva mandata Bila Klintona.

Isuviše je rano procenjivati ko će se uopšte kandidovati, a pogotovo ko će dobiti nominaciju Demokratske i Republikanske stranke i naposletku ući u Belu kuću. Demokrate su optimisti s obzirom da su nedavno nakon deset godina preuzeli većinu u oba doma Kongresa. S druge strane, kandidat Republikanske stranke suočiće se sa izazovom da li da se identifikuje ili napravi otklon od Buša i njegove politike s obzirom na sve veće nezadovoljstvo javnosti zbog američkih žrtava u Iraku, zatim propusta da se blagovremeno saniraju posledice uragana Katrina. Patrik Bašem (Patrick Basham) iz Instituta za demokratiju u Vašingotnu smatra da, bilo ko da bude kandidat Republikanske stranke, napraviće izvestan otklon prema Bušu:

"Dva momenta svaki mudar kandidat Republikanaca treba da uzme u obzir. Mala je verovatnoća da će Buš ponovo steći popularnost u naredne dve godine. Drugo, izbori za predsednika dobijaju se upravo kampanjom protiv establišmenta u Vašingtonu."

To znači da, čak i ako bi se aktuelni potpredsednik SAD nadmetao za predsednika, on mora uveriti birače da nije deo pomenute političke kulture moći u američkoj prestonici već da je više zainteresovan za prava i potrebe građana. U svakom slučaju, kako piše londonski Fajnenšel tajms (Financial Times) poraz Republikanaca na izborima za Kongres u novembru označio je kraj političkog pokreta koji je stupio na scenu sa Ronaldom Reganom (Reagan) 1980. godine.
Prema ovom listu, moguća su četiri pravca američke politke. Prva opcija je novi progresivizam, ukoliko na predsedničkim izborima 2008. godine pobedi kandidat Demokratske stranke. U kombinaciji s demokratskom većinom u oba doma Kongresa, novi progresivci mogli bi da usvoje reformu sistema zdravstvene zaštite te da se pozabave pitanjem globalizacije i zastite životne sredine. Kao predstavnike tog trenda u američkoj politici Fajnenšel Tajms izdvaja bivšeg potpredsednickog kandidata Džona Edvardsa (John Edwards), bivšeg potpredsednika SAD Ala Gora (Al Gore) i sve popularnijeg senatora Baraka Obamu.

Druga mogucnost nije liberalna antiteza konzervatizmu, već svojevrstan treći put po ugledu na politiku Billa Klintona, koji se zalagao za fiskalnu odgovornost, reformu vladinog aparata i nije se ustezao da upotrebi američku vojnu silu. Najbolji predstavnik takve politike bila bi njegova supruga Hilari.

Amerika bi se, prema Fajnenšel Tajmsu, mogla naći i u periodu u kojem nema jasnog političkog pravca, a koji bi odgovarao umerenim političarima. U toj vrsti okruženja su, pre svega, bivši državni sekretar Kolin Pauel (Collin Powell) i bivši gradonacelnik Njujorka Rudi Đuliani, obojica Republikanci.

I, najzad, postoji još jedna mogućnost, koju Fajnenšel Tajms naziva bušizam bez Buša. Obeležili bi je smanjenje poreza i odlučnost u sektoru bezbednosti, ali bez Bušovog preterivanja, grešaka i otvorene religioznosti. Najizrazitiji predstavnik takve politike je senator Džon MekKejn.
XS
SM
MD
LG