Dostupni linkovi

Nasilje u porodici nije privatna stvar


Anamari REPIC, Dušica PEŠIC

Kosovske žene su najbespomoćnije u Evropi, izjavio je šef kosovske kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, Frode Mauring. On ističe da to obuhvata sve aspekte života počevši od zaposlenja:

“Podaci govore da su među zaposlenima dvojica muškaraca a jedna žena. Stanje je još teže u opštinama kao što je Mališevo. Među radnicima petoro je muškaraca a jedna žena. Postavlja se pitanje, kaže Mauring, dali su žene u Mališevu odlučile da ne rade ili je neko drugi to odlučio umesto njih.

Zvaničnik UNDPa je to izjavio na okruglom stolu održanom povodom sprovođenja uredbe UNMIKa o zaštiti od nasilja u porodici.

Visare Gaši Gorani iz Agencije za jednakost polova u kancelariji Premijera kaže da se na Kosovu često nasilje u porodici vidi kao privatna stvar:

“U patrijarhalnom društvu kao što je Kosovo veći je rizik da žene dožive nasilje, jer je žena inferiorna. Često se čuti jer se smatra da je nasilje u porodici privatna stvar”, kaže Gaši Gorani.

Predstavnica vlade ističe da je u cilju sprečavanja neophodno sprovođenje zakonskih mehanizama i pružanje pomoći žrtvama:

“Kada u jednom društvu ima nasilja onda ne možemo biti sigurni da će biti napretka u jednakosti polova i razvoja”, kaže Visare Gaši Gorani.

Vršilac dužnosti kosovskog Ombudsmana Hiljmi Jašari ističe da je nasilje nad ženama kršenje ljudskih prava, koje ostavlja teške posledice:

“Ovakvo nasilje izaziva posledice kod žrtava stvarajući bol, strah i zabrinutost te doprinosi da žena smanji svoj doprinos u porodici i društvu. To povlači i povećanje troškova usluga socijalne zaštite, pravosudnih organa i zdravstva”, kaže Jašari.

Prema UNIFEMu svaka treća žena u svetu najmanje jednom u životu suoči se sa nasiljem. A počinioci su uglavnom osobe koje žena poznaje:

“Nasilje nad ženama nije prisutno samo na Kosovu. To je globalni problem i zato moramo svi raditi kako bismo to sprečili. Smanjenje stepena nasilja povezano je sa razvojem čovečanstva”, kaže Mauring.

* * * * *

Još neki primeri zlostavljanja žena. Ovaj put u Srbiji.

Jedna od naših sagovornica ima 41 godinu. Bila je u braku 20 godina i ima dve kćerke. Od samog početka muž ju je tukao, a kasnije je počeo da maltretira i njihovu stariju kćerku:

„I šamaranje i šutiranje i čupanje za kosu, vređanje, svašta je bilo. Nisam mogla da izdržim. I uvo mi je iskidao, šutirao me trudnu, pesnicom me udarao u glavu. Obolela sam psihički. Posle razvoda je pokazivao da se kaje i ja sam verovala u to. Međutim, vuk dlaku menja, ali ćud ne. Sve sam se nadala da će da bude bolje, da deca ne rastu s jednim roditeljem. Ništa nije bilo bolje. Starija kćerka mi je velika i ona to više ne može da podnosi. Mislim da se i detetu smučilo. Rekla mi je: ,Mama, idi bilo gde. Na ulicu – na ulicu, ali više to nemoj da trpiš. Šta više čekaš?‘.“

Direktor niške „Sigurne kuće“ Zdravka Gigov:

„Za poslednjih šest meseci u Nišu, na S.O.S telefonu, za dva sata rada i dežurstva, registrovano je preko 500 poziva. Kapacitet naših prihvatilišta je 20 osoba. Planirali smo proširenje kapaciteta za još pet osoba, pogotovo jer je prihvatilište regionalnog karaktera. Ja se nadam da će i zakonska regulativa biti takva da će taj vid socijalnih usluga biti regulisan i zakonom.“

Gigov je za Radio Slobodna Evropa još kazala da je u planu prekvalifikacija najmlađih žena koje se nalaze u „Sigurnoj ženskoj kući“. Ona je objasnila da je upravo ekonomska zavisnost jedan od razloga zbog kojeg one godinama trpe batine:

„Imamo i žena koje su u radnom odnosu, ali najveći broj žena je, nažalost, bez ikakvog zaposlenja. Neki naši dalji planovi su da zapravo završe neke praktične kurseve koji će im pomoći da lakše dođu do posla, tipa pekarskog, frizerskog, kozmetičarskog…“

Još jedna žrtva nasilja, koja je želela da ostane anonimna, maltretiranje je doživela u svom drugom braku. Ona je završila fakultet, dok je njen muž završio zanat. Prema njenoj oceni, upravo različitost u obrazovanom nivou bila je povod za nasilje:

„To je krenulo maltene odmah posle venčanja, prvo uvredama, dok nije došlo dotle da je podigao sekiru. Nasilnicima ne treba veliki povod, oni to imaju u glavi i povod smisle, on ne mora da postoji. Mahom svi to rade po istom principu. Uteraju strah u kost, prvo maltretiraju pa tuku žene, zatvaraju ih u četiri zida… Sve se to dešava bez svedoka. Većina nas je na sudu morala da dokazuje šta se dešavalo, da ste žrtva. Oni nikad to ne priznaju. U početku su i zainteresovani, ali vrlo brzo se umore i niko vam neće pomoći, ni najrođeniji.“
XS
SM
MD
LG