Dvije radikalne palestinske grupe - Islamski džihad i naoružani ogranak Hamasa - preuzele su odgovornost za ispaljivanje raketa na Sderot. Pretpostavlja se da je ovo odgovor na racije koje je proteklih dana organizirala Izraelska vojska u Gazi, kada je ubijeno 19 Palestinaca. Sada se strahuje od izraelske reakcije. Ministar za javnu sigurnost Avi Dichter izjavio je jutros Radiju da "Vlada mora narediti Armiji da zauvijek ušutka palestinske rakete".
Nikada, kao danas, tvrde analitičari, nije situacija na Bliskom i Srednjem istoku bila tako jako i istovremeno zategnuta. Palestinsko područje s jedne je strane blokirano naporima da formira vladu nacionalnog jedinstva i da udovolji Hamasu koji prijeti da neće ući u Kabinet koji će priznati državu Izrael. Uz to, militanti nastavljaju razmjenu vatre a izraelskom vojskom. Zvanični Tel Aviv paralelno vodi rat vojskom s Palestincima, i riječima s iranskim predsjednikom Ahmadinedžadom, koji ne odustaje od prijetnji:
"Naš narod ne odustaje od svojih prava. Svijet neka načuli uši. Cijeli Iran, bez zadrške insistira na svom pravu da napreduje razvijajući nuklearnu energiju. Zapad pokušava zaustaviti taj napredak, ali vrijeme je našoj strani."
Poruka kako Teheran nastavlja razvoj svog nuklearnog programa, na višem, industrijskom nivou, izazvala je žestoku reakciju Izraela. Povlačeći direktnu analogiju između Irana i nacističke Njemačke, lider Likuda Benjamin Netanyahu izjavio je kako Iran predstavlja prijetnju ne samo Izraelu nego i kompletnom svijetu. Isto misli i premijer Ehud Olmert, koji poručuje da će svijet, ukoliko dozvoli Iranu da savlada proizvodnju nuklearnog oružja, "ući u eru nestabilnost kakvu nikada vidio nije".
Paralelno, Ahmadinejad nudi pregovore Amerikancima, tvrdeći da su trenutni loši odnosi uvjetovani prevashodno američkim ponašanjem:
"Ako se poprave, pregovaraćemo s njima. Ako i Demokrati nastave slijediti politiku Republikanaca, očekuje ih loša sudbina!"
Američki predsjednik George Bush prebacuje lopticu na teren Teherana porukom da "ako Iran želi ravnopravan dijalog, neka to dokaže zaustavljanjem obogaćivanja urana". Američki je predsjednik Bush, međutim, pod velikim pritiskom proizraelski raspoloženih neokonzervativaca koji traže odlučan odgovor Amerike. Planeri u Pentagonu već su "definirali" oko 1.100 meta mogućih budućih zračnih napada na lokacije na kojima Iran obavlja nuklearna istraživanja. Olakšavajuća je okolnost to što je utjecaj Republikanaca sada oslabljen u odnosu na prije mjesec dana.
Najbliži saveznik američkog predsjednika, britanski premijer Tony Blair saglasan je s Bushom i Izraelcima da je Iran najveća opasnost u regionu. No, Blair se u rješenjima vraća svojim počecima tvrdeći da je ključ rješenja za cijeli Srednji i Bliski istok umiriti palestinsko-izraelski sukob. Nazvavši to jedinstvenom istočnom strategijom, Blair kaže da se Iran može staviti pred jasan izbor :
"Pomozite bliskoistočni mirovni proces, nemojte ga ometati, nemojte pomagati teroristima u Libanonu i Iraku, ispoštujte međunarodne obaveze. U tom slučaju moguć je ravnopravan partnerski odnos. Ako odbijete ovu ponudu, alternativa je izolacija."
Čini se da zapadni diplomatski krugovi kreću u ofanzivu, svjesni da se nešto hitno mora poduzeti. Pokrenuo se "kvartet za Bliski istok" kojeg čine predstavnici EU, UN-a, SAD i Rusije. Glavna im je tema situacija na palestinskim teritorijama. Među članovima Arapske lige, međutim, ova je grupa, okarakterizirana kao "mehanizam koji je uspostavljen ali koji ne obavlja svoje fukcije i odsutan u svakoj akciji koja se vodi."
Nikada, kao danas, tvrde analitičari, nije situacija na Bliskom i Srednjem istoku bila tako jako i istovremeno zategnuta. Palestinsko područje s jedne je strane blokirano naporima da formira vladu nacionalnog jedinstva i da udovolji Hamasu koji prijeti da neće ući u Kabinet koji će priznati državu Izrael. Uz to, militanti nastavljaju razmjenu vatre a izraelskom vojskom. Zvanični Tel Aviv paralelno vodi rat vojskom s Palestincima, i riječima s iranskim predsjednikom Ahmadinedžadom, koji ne odustaje od prijetnji:
"Naš narod ne odustaje od svojih prava. Svijet neka načuli uši. Cijeli Iran, bez zadrške insistira na svom pravu da napreduje razvijajući nuklearnu energiju. Zapad pokušava zaustaviti taj napredak, ali vrijeme je našoj strani."
Poruka kako Teheran nastavlja razvoj svog nuklearnog programa, na višem, industrijskom nivou, izazvala je žestoku reakciju Izraela. Povlačeći direktnu analogiju između Irana i nacističke Njemačke, lider Likuda Benjamin Netanyahu izjavio je kako Iran predstavlja prijetnju ne samo Izraelu nego i kompletnom svijetu. Isto misli i premijer Ehud Olmert, koji poručuje da će svijet, ukoliko dozvoli Iranu da savlada proizvodnju nuklearnog oružja, "ući u eru nestabilnost kakvu nikada vidio nije".
Paralelno, Ahmadinejad nudi pregovore Amerikancima, tvrdeći da su trenutni loši odnosi uvjetovani prevashodno američkim ponašanjem:
"Ako se poprave, pregovaraćemo s njima. Ako i Demokrati nastave slijediti politiku Republikanaca, očekuje ih loša sudbina!"
Američki predsjednik George Bush prebacuje lopticu na teren Teherana porukom da "ako Iran želi ravnopravan dijalog, neka to dokaže zaustavljanjem obogaćivanja urana". Američki je predsjednik Bush, međutim, pod velikim pritiskom proizraelski raspoloženih neokonzervativaca koji traže odlučan odgovor Amerike. Planeri u Pentagonu već su "definirali" oko 1.100 meta mogućih budućih zračnih napada na lokacije na kojima Iran obavlja nuklearna istraživanja. Olakšavajuća je okolnost to što je utjecaj Republikanaca sada oslabljen u odnosu na prije mjesec dana.
Najbliži saveznik američkog predsjednika, britanski premijer Tony Blair saglasan je s Bushom i Izraelcima da je Iran najveća opasnost u regionu. No, Blair se u rješenjima vraća svojim počecima tvrdeći da je ključ rješenja za cijeli Srednji i Bliski istok umiriti palestinsko-izraelski sukob. Nazvavši to jedinstvenom istočnom strategijom, Blair kaže da se Iran može staviti pred jasan izbor :
"Pomozite bliskoistočni mirovni proces, nemojte ga ometati, nemojte pomagati teroristima u Libanonu i Iraku, ispoštujte međunarodne obaveze. U tom slučaju moguć je ravnopravan partnerski odnos. Ako odbijete ovu ponudu, alternativa je izolacija."
Čini se da zapadni diplomatski krugovi kreću u ofanzivu, svjesni da se nešto hitno mora poduzeti. Pokrenuo se "kvartet za Bliski istok" kojeg čine predstavnici EU, UN-a, SAD i Rusije. Glavna im je tema situacija na palestinskim teritorijama. Među članovima Arapske lige, međutim, ova je grupa, okarakterizirana kao "mehanizam koji je uspostavljen ali koji ne obavlja svoje fukcije i odsutan u svakoj akciji koja se vodi."
