U obrazloženju presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu stoji da je sud „odlučio izbrisati zahtjeve troje hrvatskih štediša sa svog popisa predmeta“ jer je dvoje štediša svoj novac već dobilo od prodaje nekretnina Ljubljanske banke u Osijeku, a treći bi štediša svoju štednju mogao vratiti pokretanjem sudskog postupka u Hrvatskoj. Jedan od odvjetnika oštećenih štediša, Milivoj Žugić, prihvaća odluku, ali ne krije razočarenje što sud nije ušao u meritum stvari – kršenje ljudskih prava na mirno uživanje vlasništva:
„Sud je iz procesnih razloga odbacio tužbu smatrajući da su dva vjerovnika namirena, što i jesu. Namirena su 2005. godine. Podsjećam javnost da je postupak počeo još 1998. godine. Znači da oni u tom trenutku nisu bili namireni. Mislim da nije u tome težište priče. Težište priče je da li je Ustavni zakon Slovenije iz 1994. godine diskriminatorski.“
Naime, Ustavnim zakonom iz 1994. godine Slovenija je Ljubljansku banku podijelila na staru i novu, tako da je nova preuzela svu aktivnu imovinu, a stara zadržala jedino dugove prema stranim štedišama koje je Slovenija stavila u neravnopravan položaj u odnosu na vlastite građane i onemogućila im raspolaganje svojom imovinom.
Procjenjuje se da štediše bivše Ljubljanske banke, samo u Hrvatskoj, potražuju oko 150 milijuna eura štednje, plus kamate. Današnju presudu prokomentirala je i zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, Štefica Stažnik:
„Danas objavljena presuda u predmetu između Kovačića i drugih protiv Republike Slovenije ne rješava osnovno pitanje radi kojeg je vođen postupak pred Europskim sudom. To pitanje je da li mjere i postupci koje je Republika Slovenija poduzela radi zaštite imovine Ljubljanske banke, predstavljaju povredu ljudskih prava štediša.“
I odvjetnik Zvonko Nogolica razočaran je presudom Europskog suda:
„Puno manje nego spoznaja da je postupak trajao više od osam godina, a tijekom tog postupka je moja stranka i umrla.“
Službena Slovenija zadovoljna je presudom. Smatra je potvrdom vlastitih stavova prema kojima je problem starih deviznih štednji pitanje sukcesije bivše SFRJ, te ponavlja da se taj problem treba rješavati u okviru Banke za međunarodna poravnavanja u Bazelu.
Odvjetnik Milivoj Žugić najavljuje pak nastavak pravne bitke i kaže da će, ukoliko Europski sud to dopusti, u roku od tri mjeseca podnijeti zahtjev Velikom vijeću da preispita današnju presudu:
„Ta odluka nije, niti da, niti ne, zahtjevima podnositelja u ovom postupku, niti nekakvih budućih podnositelja. Svako od štediša ima pravo pojaviti se pred Europskim sudom za ljudska prava i reći da želi i traži da se taj propis Republike Slovenije eliminira iz njenog pravnog poretka i da mi se zbog njegovog postojanja dosudi naknada.“
Prije mjesec dana pedesetak oštećenih hrvatskih i bosanskih štediša Ljubljanske banke pokrenulo je inicijativu za osnivanje nove udruge vjerovnika države Slovenije, u kojoj bi se, prema riječima jednog od osnivača, Veljka Karabe, moglo naći oko 300 tisuća obitelji iz obje zemlje. Smatra da odluka Europskog suda za ljudska prava ne mijenja bitno položaj štediša:
„Udruga traži od Hrvatske vlade da podupre zahtjev štediša Ljubljanske banke u Republici Hrvatskoj da se podigne postupak pred Europskom komisijom i da Europska komisija podigne tužbu protiv države Slovenije na Europskom sudu u Luxemburgu za kršenje Povelje Europske unije.“
„Sud je iz procesnih razloga odbacio tužbu smatrajući da su dva vjerovnika namirena, što i jesu. Namirena su 2005. godine. Podsjećam javnost da je postupak počeo još 1998. godine. Znači da oni u tom trenutku nisu bili namireni. Mislim da nije u tome težište priče. Težište priče je da li je Ustavni zakon Slovenije iz 1994. godine diskriminatorski.“
Naime, Ustavnim zakonom iz 1994. godine Slovenija je Ljubljansku banku podijelila na staru i novu, tako da je nova preuzela svu aktivnu imovinu, a stara zadržala jedino dugove prema stranim štedišama koje je Slovenija stavila u neravnopravan položaj u odnosu na vlastite građane i onemogućila im raspolaganje svojom imovinom.
Procjenjuje se da štediše bivše Ljubljanske banke, samo u Hrvatskoj, potražuju oko 150 milijuna eura štednje, plus kamate. Današnju presudu prokomentirala je i zastupnica Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, Štefica Stažnik:
„Danas objavljena presuda u predmetu između Kovačića i drugih protiv Republike Slovenije ne rješava osnovno pitanje radi kojeg je vođen postupak pred Europskim sudom. To pitanje je da li mjere i postupci koje je Republika Slovenija poduzela radi zaštite imovine Ljubljanske banke, predstavljaju povredu ljudskih prava štediša.“
I odvjetnik Zvonko Nogolica razočaran je presudom Europskog suda:
„Puno manje nego spoznaja da je postupak trajao više od osam godina, a tijekom tog postupka je moja stranka i umrla.“
Službena Slovenija zadovoljna je presudom. Smatra je potvrdom vlastitih stavova prema kojima je problem starih deviznih štednji pitanje sukcesije bivše SFRJ, te ponavlja da se taj problem treba rješavati u okviru Banke za međunarodna poravnavanja u Bazelu.
Odvjetnik Milivoj Žugić najavljuje pak nastavak pravne bitke i kaže da će, ukoliko Europski sud to dopusti, u roku od tri mjeseca podnijeti zahtjev Velikom vijeću da preispita današnju presudu:
„Ta odluka nije, niti da, niti ne, zahtjevima podnositelja u ovom postupku, niti nekakvih budućih podnositelja. Svako od štediša ima pravo pojaviti se pred Europskim sudom za ljudska prava i reći da želi i traži da se taj propis Republike Slovenije eliminira iz njenog pravnog poretka i da mi se zbog njegovog postojanja dosudi naknada.“
Prije mjesec dana pedesetak oštećenih hrvatskih i bosanskih štediša Ljubljanske banke pokrenulo je inicijativu za osnivanje nove udruge vjerovnika države Slovenije, u kojoj bi se, prema riječima jednog od osnivača, Veljka Karabe, moglo naći oko 300 tisuća obitelji iz obje zemlje. Smatra da odluka Europskog suda za ljudska prava ne mijenja bitno položaj štediša:
„Udruga traži od Hrvatske vlade da podupre zahtjev štediša Ljubljanske banke u Republici Hrvatskoj da se podigne postupak pred Europskom komisijom i da Europska komisija podigne tužbu protiv države Slovenije na Europskom sudu u Luxemburgu za kršenje Povelje Europske unije.“
