Umjesto bezazlene i rutinske operacije slijepog crijeva, Miroslav Maškarin iz Raba jedva je preživio i već je 3,5 mjeseca u bolnici. Trenutno je u invalidskim kolicima na rehabilitaciji u Zagrebu. No, taj snažni dvadesetogodišnji mladić, po struci građevinac, kao da još nije ni svjestan što mu se dogodilo:
„Nadam se da ću opet stati na svoje noge i da ću, kao i svi drugi, normalno raditi. Sada mi je najveća želja da stanem na noge, a drugo ćemo vidjeti.“
Maškarinova odvjetnica, Ingrid Barić, zatražila je odštetu od milijun i 900.000 eura, uz tvrdnju da probijanje aorte endoskopskom operacijom, nakon čega je nastalo stravično krvarenje i odumiranje Maškarinovih nogu, nije „uobičajena komplikacija“, već očita liječnička greška, nakon koje je mladić postao doživotni stopostotni invalid.
Posebno osnovano liječničko povjerenstvo i Liječnička komora to odbijaju i govore o komplikaciji koja je u takvim zahvatima moguća. No, odvjetnica pita kako to da ni tri mjeseca nakon operacije ne može doći do Maškarinove dokumentacije, niti saznati tko ga je točno operirao i što se te noći događalo:
„Liječnik operater, niti ostali koji su te noći bili u sali, nisu došao kod Maškarina, kod njegove majke, oca, sestre ili kod mene da bi nam objasnili što je bilo. Dok to nije izašlo u javnosti, roditelji nisu mogli razgovarati ni sa jednim liječnikom jer su se ljudi micali s odjela kada bi oni došli.“
Miroslavov otac, Ivo Maškarin:
„Štite onoga ko ga je operirao. On je za sada tajan. Ali, nešto će se doznati.“
Ako ne bude išlo nagodbom, Maškarinovi će odštetu od KBC Rijeka tražiti sudskim putem. No, iskustvo Splićanke Dijane Ančić, kojoj se prije osam godina, također liječničkom greškom, dogodila tragedija na porodu blizanaca, nimalo ne ohrabruje:
„Kada su vidjeli da ću umrijeti, napravili su hitan carski rez i izvukli jedno dijete mrtvo, a drugo poluživo. Sinu je totalno oštećen mozak. Medicinskom dokumentacijom je dokazano da takvo oštećenje može nastati jedino pri porodu. Iako imamo sva vještačenja i svu medicinsku dokumentaciju, u Splitu nije podnijeta niti kaznena prijava, nije podignuta ni optužnica. Nakon osam godina oni su još u fazi istrage. Znači da to netko skriva.“
Stručna suradnica za zdravstvo u zagrebačkoj županiji, Snježana Žunec, podsjeća da je 2004. godine donesen u Hrvatskoj Zakon o zaštiti prava pacijenata, prema kojem su u svim županijama od prošle godine osnovana i posebna povjerenstva za zaštitu njihovih prava:
„Povjerenstvo postoji. Stizale su neke pritužbe ali su se uglavnom odnosile na ophođenje u bolnicama.“
Predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata, Đula Rušinović-Sunara, sve to naziva farsom i beskorisnim političkim tijelima. Pacijentima, tvrdi, trebaju stručni i nezavisni zastupnici, kao u nekim razvijenim zemljama:
„Farsa koju su napravili daje nama neku mogućnost da utječemo, ali faktično ne. Nema toga ko bi sa stručne strane bio na našoj strani.“
Upozorava da u Hrvatskoj nije definiran ni način isplate odštete oštećenim pacijentima, što je na Zapadu riješeno raznim osiguranjima. Koliko je opravdano da pacijent dobije svoju odštetu, toliko je, zaključuje doktorica Rušinović–Sunara, neopravdano da se ona prelama preko leđa svih građana:
„Ako bi odštetu plaćao doktor, odakle doktoru pare da sam plaća odštetu, kada mu je plaća 4000 kuna. Ako bi je plaćao fond HZZO-a, zašto bi smo mi plaćali za nečiju stručnu ili nestručnu grešku. Ne vidim nikakav razlog da budem solidarna sa Maškarinom zbog toga što je netko napravio grešku koju su njegove kolege pokrile lažući da greške nema. Šteta je tu i bez laganja i s laganjem. Kada to stavimo napismeno, kažu nam da su ljudska prava preskupa.“
„Nadam se da ću opet stati na svoje noge i da ću, kao i svi drugi, normalno raditi. Sada mi je najveća želja da stanem na noge, a drugo ćemo vidjeti.“
Maškarinova odvjetnica, Ingrid Barić, zatražila je odštetu od milijun i 900.000 eura, uz tvrdnju da probijanje aorte endoskopskom operacijom, nakon čega je nastalo stravično krvarenje i odumiranje Maškarinovih nogu, nije „uobičajena komplikacija“, već očita liječnička greška, nakon koje je mladić postao doživotni stopostotni invalid.
Posebno osnovano liječničko povjerenstvo i Liječnička komora to odbijaju i govore o komplikaciji koja je u takvim zahvatima moguća. No, odvjetnica pita kako to da ni tri mjeseca nakon operacije ne može doći do Maškarinove dokumentacije, niti saznati tko ga je točno operirao i što se te noći događalo:
„Liječnik operater, niti ostali koji su te noći bili u sali, nisu došao kod Maškarina, kod njegove majke, oca, sestre ili kod mene da bi nam objasnili što je bilo. Dok to nije izašlo u javnosti, roditelji nisu mogli razgovarati ni sa jednim liječnikom jer su se ljudi micali s odjela kada bi oni došli.“
Miroslavov otac, Ivo Maškarin:
„Štite onoga ko ga je operirao. On je za sada tajan. Ali, nešto će se doznati.“
Ako ne bude išlo nagodbom, Maškarinovi će odštetu od KBC Rijeka tražiti sudskim putem. No, iskustvo Splićanke Dijane Ančić, kojoj se prije osam godina, također liječničkom greškom, dogodila tragedija na porodu blizanaca, nimalo ne ohrabruje:
„Kada su vidjeli da ću umrijeti, napravili su hitan carski rez i izvukli jedno dijete mrtvo, a drugo poluživo. Sinu je totalno oštećen mozak. Medicinskom dokumentacijom je dokazano da takvo oštećenje može nastati jedino pri porodu. Iako imamo sva vještačenja i svu medicinsku dokumentaciju, u Splitu nije podnijeta niti kaznena prijava, nije podignuta ni optužnica. Nakon osam godina oni su još u fazi istrage. Znači da to netko skriva.“
Stručna suradnica za zdravstvo u zagrebačkoj županiji, Snježana Žunec, podsjeća da je 2004. godine donesen u Hrvatskoj Zakon o zaštiti prava pacijenata, prema kojem su u svim županijama od prošle godine osnovana i posebna povjerenstva za zaštitu njihovih prava:
„Povjerenstvo postoji. Stizale su neke pritužbe ali su se uglavnom odnosile na ophođenje u bolnicama.“
Predsjednica Udruge za promicanje prava pacijenata, Đula Rušinović-Sunara, sve to naziva farsom i beskorisnim političkim tijelima. Pacijentima, tvrdi, trebaju stručni i nezavisni zastupnici, kao u nekim razvijenim zemljama:
„Farsa koju su napravili daje nama neku mogućnost da utječemo, ali faktično ne. Nema toga ko bi sa stručne strane bio na našoj strani.“
Upozorava da u Hrvatskoj nije definiran ni način isplate odštete oštećenim pacijentima, što je na Zapadu riješeno raznim osiguranjima. Koliko je opravdano da pacijent dobije svoju odštetu, toliko je, zaključuje doktorica Rušinović–Sunara, neopravdano da se ona prelama preko leđa svih građana:
„Ako bi odštetu plaćao doktor, odakle doktoru pare da sam plaća odštetu, kada mu je plaća 4000 kuna. Ako bi je plaćao fond HZZO-a, zašto bi smo mi plaćali za nečiju stručnu ili nestručnu grešku. Ne vidim nikakav razlog da budem solidarna sa Maškarinom zbog toga što je netko napravio grešku koju su njegove kolege pokrile lažući da greške nema. Šteta je tu i bez laganja i s laganjem. Kada to stavimo napismeno, kažu nam da su ljudska prava preskupa.“
